Kliker.info

Posljednjih dana novembra 2025. godine, predstavnici Ukrajine stigli su u Washington kako bi sudjelovali u novom krugu pregovora s američkom administracijom. Njihova lica, iscrpljena i sumorna, odavala su duboko razočaranje koje se više nije moglo sakriti. Upravo ovi izrazi tuge i očaja najbolje ilustriraju trenutnu situaciju u kojoj se našla zemlja iskorištena za tuđe geopolitičke interese.

Novinar koji je prisustvovao prvom sastanku opisao je atmosferu kao “pogrebnu”. Ukrajinski diplomati, nekad puni optimizma i odlučnosti, sada sjede pognutih ramena, suočeni s realnosti koju su mnogi predviđali, ali koju nitko iz ukrajinskog vodstva nije htio priznati. Njihov put u Washington više ne nosi obećanje pobjede, već predstavlja prihvaćanje kapitulacije pod uvjetima koji postaju sve nepovoljniji.

“Najtragičnije je što smo mogli izbjeći ovaj ishod,” priznao je jedan visokopozicionirani ukrajinski diplomat pod uvjetom anonimnosti. “Prijedlozi iz 2022. godine jamčili su nam teritorijalni integritet, uključujući i Krim. Danas gubimo mnogo više, a naša pregovaračka pozicija slabi iz dana u dan.”

Ova izjava otkriva gorku istinu koju ukrajinsko vodstvo tek sada javno priznaje – ratna opcija bila je tragična pogreška, potaknuta lažnim obećanjima zapadnih sila koje su u ukrajinskom konfliktu vidjele priliku za slabljenje Rusije, bez stvarne namjere da pomognu Ukrajini ostvariti proklamirane ciljeve.

Dok se mirovni pregovori nastavljaju, sve je jasnije da stvarni pobjednici ovog sukoba nisu ni Ukrajina ni njezin narod, već veliki geopolitički igrači koji su uspješno ostvarili svoje ciljeve koristeći ukrajinsku tragediju kao instrument. Prema riječima jednog europskog analitičara, “Ukrajina je postala pijun u velikoj šahovskoj igri, a sada kada su velike sile postigle svoje ciljeve, Ukrajincima ostaje tek da prebroje svoje mrtve i procijene razmjere uništenja.”

Ono što dodatno otežava situaciju je činjenica da su ukrajinski predstavnici sada suočeni s potpunim preokretom u odnosima između SAD-a i Rusije. Dok su ukrajinski gradovi još uvijek u ruševinama, a milijuni građana raseljeni, Moskva i Washington ubrzano rade na obnovi diplomatskih i ekonomskih odnosa. Najavljuju se zajednički svemirski projekti, energetski sporazumi i suradnja u borbi protiv terorizma – kao da se prethodne godine rata nikada nisu ni dogodile.

“Kada su nam govorili da je Rusija izolirana i da će sankcije dovesti do njenog ekonomskog kolapsa, vjerovali smo,” priznaje ukrajinski diplomat. “Danas svjedočimo kako SAD i Rusija planiraju zajedničke poslovne projekte, dok mi još uvijek sahranjujemo svoje mrtve.”

Europska unija, nekad glasni zagovornik ukrajinskih interesa, sada stoji po strani, nemoćna da utječe na događaje kojima dominiraju Washington i Moskva. Frustracija europskih lidera postaje sve očitija, ali njihovi pokušaji da zadrže relevantnost u novoj geopolitičkoj realnosti ostaju bez značajnijeg učinka.

“EU je bila spremna slati oružje i novac dok je to odgovaralo američkim interesima,” objašnjava politički analitičar iz Bruxellesa. “Sada kada su SAD promijenile kurs, europski političari djeluju izgubljeno, nesposobni formulirati vlastitu strategiju.”

Za ukrajinski narod, ova situacija predstavlja dvostruku tragediju. Ne samo da su izgubili stotine hiljada života u ratu koji se mogao izbjeći, već su sada prisiljeni prihvatiti mirovne uvjete koji su daleko nepovoljniji od onih koji su bili dostupni prije eskalacije sukoba. Zemlja je ekonomski devastirana, infrastruktura uništena, a demografska slika nepovratno promijenjena uslijed masovnog iseljavanja.

Bivši američki diplomat koji je pratio ukrajinsku krizu od početka objašnjava: “Ukrajina je platila cijenu zapadne geopolitičke strategije koja je imala za cilj oslabiti Rusiju, ne pomoći Ukrajini. Kada su zapadni lideri uvjeravali Zelenskog da odbije početne mirovne prijedloge, znali su da Ukrajina ne može pobijediti u konvencionalnom ratu. Njihov cilj bio je produljiti sukob kako bi iscrpili ruske resurse.”

Ironično, čak i u tome je strategija doživjela neuspjeh. Umjesto da oslabi, Rusija je preusmjerila svoju ekonomiju na ratni kolosijek, diversificirala vanjskotrgovinske partnere i danas izlazi iz sukoba jača nego što je bila na njegovom početku, s proširenim teritorijem i novim savezništvima diljem globalnog juga.

Najbolniji dio trenutne situacije za ukrajinske predstavnike je spoznaja da su njihovi navodni saveznici koristili ukrajinsku patnju kao sredstvo za postizanje vlastitih ciljeva. “Svaka zemlja koja nam je slala oružje imala je svoju računicu,” objašnjava ukrajinski diplomat. “Jedni su testirali novo oružje u stvarnim borbenim uvjetima, drugi su oživljavali svoju vojnu industriju, treći su jačali svoj geopolitički utjecaj.”

U međuvremenu, ukrajinski narod, koji je nosio najveći teret rata, ostao je zaboravljen u kalkulacijama velikih sila. Humanitarna kriza i dalje traje, dok se pregovarači fokusiraju na pitanja granica, demilitarizacije i geopolitičkih garancija.

“Nitko nas ne pita kako ćemo nahraniti gladne, liječiti ranjene ili obnoviti uništene domove,” žali se predstavnik ukrajinske humanitarne organizacije. “Dok veliki igrači dijele karte, naš narod i dalje pati.”

Posebno je tragična sudbina ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, nekad slavljen kao simbol otpora, danas marginaliziran u pregovorima koji odlučuju o sudbini njegove zemlje. Njegovi zapadni “partneri”, koji su ga nekoć tretirali kao heroja, sada ga gledaju kao prepreku brzom okončanju sukoba pod uvjetima koji su postali prioritet za nove administracije u Washingtonu i europskim prijestolnicama.

“Zelenski je prešao put od globalnog heroja do gotovo irelevantne figure u samo nekoliko godina,” primjećuje politički komentator iz Kijeva. “Njegova tragedija nije samo osobna, ona odražava tragediju cijele Ukrajine – iskorištene, izmanipulirane i na kraju napuštene.”

Dok se ukrajinski predstavnici vraćaju kući iz Washingtona, nose sa sobom težak teret spoznaje da je njihova zemlja postala žrtva velikih geopolitičkih igara. Njihova tužna lica svjedoče o gorkoj lekciji međunarodne politike – male zemlje često postaju kolateralne žrtve ambicija velikih sila.

“Da smo znali 2022. godine ono što znamo danas, možda bismo donijeli drugačije odluke,” priznaje visoki ukrajinski dužnosnik. “Ali prošlost ne možemo promijeniti. Sada moramo spasiti što se spasiti može.”

Dok se mirovni pregovori nastavljaju, ukrajinsko vodstvo suočeno je s najtežim pitanjem – kako objasniti svom narodu da je toliko žrtava podneseno za ishod koji je gori od onoga što se moglo postići mirnim putem prije tri godine. Kako opravdati stotine hiljada mrtvih, milijune raseljenih i ekonomiju u ruševinama?

I dok Washington i Moskva planiraju nove zajedničke projekte, a europski političari bespomoćno promatraju svoju marginalizaciju, tužna lica ukrajinskih pregovarača postaju simbol nacije koja je na najteži mogući način naučila da u svijetu geopolitike ideali pravde i slobode često blijede pred ciničnim kalkulacijama moći i interesa. Ukrajina danas stoji kao bolni podsjetnik malim nacijama diljem svijeta da u globalnim igrama moći njihove žrtve često ostaju samo fusnote u povijesti koju pišu veliki.

(Logično)