Kliker.info

Piše : Senad Pećanin (BH Dani)

Objektivno poražavajuća činjenica da će psima, Bosancima, Kosovarima i Albancima bez viza i nakon 1. januara naredne godine biti zabranjen ulaz u države Evropske unije i dalje budi puno interesa ne samo u našoj zemlji. U masi ovdašnjih, uglavnom emotivnih reakcija i protesta povodom ove odluke Evropske unije neprimijećenim ostaju ozbiljne analize čitavog niza uglednih stranih institucija i ličnosti koje ukazuju na dvostruke aršine Evropljana: radi se o tome da ni Srbija nije ispunila sve uslove koje je pred države naše regije postavila Evropska unija, ali je dobila odluku o ukidanju viza za svoje građane. Ovim nipošto ne negiram činjenicu da su srbijanske vlasti učinile puno više od bosanskohercegovačkih na ispunjavanju postavljenih uslova za ukidanje viza, ali ukazujem na različit odnos koji Evropa ima prema Srbiji i Bosni i Hercegovini. Iako je ova činjenica vrlo lako dokaziva, izvlačenje zaključaka koji bi modelirali pametnu politiku prema Evropskoj uniji onih koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju državu puno je teže. Plašim se izvođenja zaključaka iz spomenute činjenice, pravdam se sebi da nisam političar, za to nisam plaćen i na ovom mjestu završavam (ne)započetu analizu.

No, želim ovdje pokušati izvesti jednu puno lakšu analizu, doduše redom obrnutim od uobičajenog. Dakle, prvo zaključak: svi oni koji za neispunjavanje uslova za ukidanje šengenskih viza optužuju "bosanskohercegovačke vlasti" pokazuju identično licemjerje kao oni predstavnici međunarodne zajednice koji su pasivno posmatrali troipogodišnje čerečenje Bosne i Hercegovine govoreći o tri zaraćene strane koje nisu u stanju postići dogovor o prekidu rata. Da, govorim o tome da nema nikakve suštinske razlike između onih koji od prvog dana rata nisu željeli jasno imenovati agresora na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, govoreći o "tri zaraćene strane", i ovih koji za opstrukciju (ne samo integracijskih procesa) države Bosne i Hercegovine optužuju "domaće bh. vlasti", ne imenujući pritom čiji segment u vlasti vrši temeljito, plansko rušenje države s ciljem njenog konačnog dokusurivanja. Da ne bih bio pogrešno shvaćen: ne dovodim u pitanje evropsku ocjenu da Bosna i Hercegovina nije ispunila uslove za ukidanje viza, ali prezirem sve strane i pogotovo domaće komentatore koji generalnom optužbom o odgovornosti "bh. vlasti" sramno amnestiraju onaj njen dio koji je za opstrukciju odgovoran.

Svojevremeni "yutelovski pristup" prijetećoj ratnoj kataklizmi platili su svi građani Bosne i Hercegovine i svi njeni narodi. No, unatoč tom iskustvu, yutelovska matrica je preživjela, i danas se ona najviše manifestira kroz optužbe na račun "bh. vlasti". Srpskim liderima, i u Beogradu i u Laktašima, to odgovara. Shvatili su da "bh. vlasti" mogu biti puno efikasnije sredstvo za ostvarivanje cilja nedostižnog i za Jugoslovensku narodnu armiju i za sve  horde srbijanskih i domaćih koljača: potrebno je samo uporno blokirati institucije i organe države BiH i tako stvoreno stanje koristiti kao nepobitan dokaz nemogućnosti funkcioniranja države u postojećim granicama. Zadatak, ma koliko se činilo suprotno, i nije težak, dapače: nije li većina sarajevskih medija i multietničkih stranaka odavno pristala na tezu o odgovornosti "bh. vlasti"? Čak šta više: nije li lider najveće bošnjačke stranke javno optužio svog ministra kao najvećeg krivca za neispunjavanje uslova za ukidanje šengenskih viza, falsificirajući pritom čak i zvanični izvještaj američkog State Departmenta? Pošteno bi bilo da, u atmosferi reafirmirane yutelizirane optike, neki od sarajevskih medija pozove građane da barem na minut pogase svjetla u svojim domovima, u znak protesta protiv "bh. vlasti" i kao zahtjev za… recimo, smjenu ministra Svena Alkalaja! Baš kao što smo time onomad fascinirali pripadnike JNA koji su kopali rovove oko Sarajeva. Uostalom, Bošnjaci za svog lidera imaju dostojnog nasljednika Fikreta Abdića. Još samo da ponovo navrati Goran Milić i da Valentin Inzko provjeri kod Joséa Cutileira kako se on nosio s ozbiljnim izazovima situacije u Bosni i Hercegovini.