Kliker.info

Pompezno najavljeni butmirski pregovori domaćih političkih lidera pod visokim američko-evropskim patronatom završeni su očekivanim debaklom. S obzirom da je predloženi paket butmirskih "rješenja" bio već sedmicama ranije baziran na osedlavanju mrtvog "prudskog konja", zahvaljujući angažmanu Carla Bildta i diletantskog tandema američkih ambasadora Bond – English, rezultat ne predstavlja ni najmanje iznenađenje.

Međutim, iznenađenje ipak predstavljaju prijedlozi međunarodnih posrednika. Prije svega, već ranije prenesene nadležnosti (odbrana, indirektno oporezivanje i obavještajne agencije) se u paketu eksplicitno nabrajaju. Činjenica je, međutim, da Bosna i Hercegovina već ima ove nadležnosti i da joj ih niko ne može oduzeti. Ovim se, štaviše, umanjuje značaj postojećeg člana Ustava BiH koji eksplicitno predviđa da se entitetske nadležnosti mogu prenijeti na nivo BiH. Ukoliko se uspostavi presedan, što ovaj paket upravo čini, da jednom prenesene nadležnosti moraju u konačnici biti u Ustavu eksplicitno navedene, status budućih prenesenih nadležnosti će u najmanju ruku biti upitan. Također, ovim se strana koja zagovara jačanje države tjera da ponovo pregovara (i samim tim nudi ustupke) o ovlastima koje su već davno dogovorene i za koje su tada dati drugi ustupci.

Od manje bitne razlike da li BiH ima predsjednika i dva potpredsjednika, kao što nudi butmirski paket, ili aktuelno rješenje s predsjedavajućima i dva člana Predsjedništva, daleko je bitnije predloženo rješenje po kojemu butmirski paket zagovara posredan izbor članova Predsjedništva u Parlamentu. Ovim bi Bosna i Hercegovina postala jedina država u svijetu u kojoj niti jedna institucija izvršne vlasti nema izvorni izborni legitimitet. Pogledajmo situaciju u zemlji i okruženju: predsjednika direktnim izborima biraju građani i u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji, na Kosovu… S obzirom da se ni u Federaciji BiH predsjednik i dopredsjednici ne biraju direktnim glasanjem građana, to bi za razliku i od države BiH i od Federacije BiH, jedino predsjednik Republike Srpske imao direktan izborni legitimitet. Jasno je čiji se elementi suverenosti ovim umanjuju, posebno u situaciji sve radikalnije secesionističke politike u Republici Srpskoj.

Naravno, ključni dokazi hipokrizije predlagača butmirskog paketa ostaju pitanja entitetskog glasanja i odnosa prema državnoj svojini. Unatoč tome što su na nužnost eliminiranja entitetskog glasanja kao ključne prepreke funkcioniranju države BiH ukazali i Senat i Kongres SAD-a, Vijeće Evrope i Evropski parlament, te ekspertiza Venecijanske komisije, međunarodni medijatori pregovora ga nisu ni dotakli. Pri tome oni svoj pristup pravdaju pragmatičnošću koja vodi do željenog ubrzanja evro-atlanstkih integracija. No, tragikomično je da je njihovu šarenu lažu samo nekoliko dana ranije brutalno demaskirao godišnji Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH: i u njemu se ukazuje na entitetsko glasanje kao ključnu prepreku ispunjavanju kriterija za integraciju BiH u Evropsku uniju.

S druge strane, prijedlog rješenja statusa državne imovine baziran je na principu koji je u Prudu prihvatio nasukani Sulejman Tihić. Prijedlog se bazira na razvlašćivanju države, na krčmljenju imovine koja i po Ustavu BiH i po međunarodnom ugovoru o sukcesiji imovine bivše Jugoslavije, kao i po pravosnažnim presudama bh. sudovima, pripada državi. I ovim prijedlogom entiteti, a naročito Republika Srpska, postaju zajednice s puno više elemenata državnosti od države Bosne i Hercegovine.

Očito je da je čitav butmirski paket punjen u skladu s kriterijem "šta će prihvatiti Dodik", a ne "šta je potrebno državi Bosni i Hercegovini". Doduše, to je postalo jasno još onog trenutka kada je iz diplomatskih krugova procurio radni dokument tandema bezočnih, napuhanih američkih ambasadora Bonda i Englisha u kojem doslovno stoji: "Reforme ne bi išle dalje od pitanja koje su srpske stranke bile spremne podržati 2006. godine." Stavovi bošnjačkih stranaka se nigdje ne spominju, a o hrvatskim da se i ne govori.

Ono što posebno upada u oči jeste pokušaj ucjenjivanja "bošnjačke strane". Naime, u jednom od radnih dokumenata se za prihvatanje predloženih (neprihvatljivih) rješenja nude "poticaji u vezi s EU integracijama, uključujući ubrzani ulazak u EU bezvizni režim kada se ispune tehnički uslovi". Ovdje valja obratiti pažnju: sve do Butmira stizala su uvjeravanja da će se BiH pridružiti vizno liberaliziranoj Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji čim ispuni "tehničke uslove". Ali, sada više nije ni to izvjesno. Očito je da je jedna poslanica Evropskog parlamenta znala šta govori kada je pristup evropske zastupnice Anne Marie Corazze ukidanju šengenskih viza za bh. državljane nazvala "ucjenom".

Nekoliko dana prije butmirskih pregovora, na novinski intervju u kojem je visoki predstavnik Valentin Inzko upozorio da međunarodna zajednica više neće tolerirati lidere koji pokušavaju destruirati državu BiH, Milorad Dodik mu je pred kamerama poručio – za dlaku suptilnije, doduše – da ga može povući za k… Za butmirskim pregovaračkim stolom Laktašenko je pred svim međunarodnim posrednicima mješovite brakove poredio s "pederskim". Promotori zapadne demokratije, poput ambasadora Bonda, nisu se ni pomjerili s mjesta, izvinjavajući se tek u hodniku pojedinim bh. akterima pregovora zbog, kako su rekli, "Dodikovog fašizma". Ja ne znam kako je s vama, poštovane čitateljke i čitatelji Dana, ali moram reći da su mi nakon ove epizode autentični fašisti manje odvratni od autentičnih manekena zapadne demokratije spremnih na paktiranje s fašistima.  Senad Pećanin (BH Dani)