Kliker.info

Neuspjeh demokrata i republikanaca, ušančenih u rovove Senata i Zastupničkog doma, da potvrde federalni proračun, prije svega zbog povećanja doprinosa za predstojeću provedbu Affordable Care Act, dakle zakona o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, popularno zvanog Obamacare, izazvao je blokadu administrativnog sustava i na “forlough” poslao gotovo milijun službenika raznih državnih agencija i institucija. Funkcionira najnužnije, ostalo na neplaćenom! Država pred defaultom!Rasprava o zdravstvenoj reformi u Sjedinjenim Državama  traje već godinama, uvijek je tvrda, politizirana i čak obojena ideologijskim optužbama – bilo je tako u vrijeme Clintonova Medicare, nastavlja se s Obamacare. Uostalom, uz mirovinsku, zdravstvena reforma je najveći i najteži zalogaj bilo koje vlasti.
  
Obamin zahvat u zdravstveni sustav, s ciljem da ga učini dostupnijim što većem broju korisnika, da pri tomu bude isplativ, da smanji moć osiguravajućih društava, da osigura zdravstvenu zaštitu po kategorijama prihoda i da istodobno zadrži sustav privatnog osiguranja, za američki politički i društveni krajolik gotovo da je nalik onom davnom devetnaestostoljetnom Bismarckovom uvođenju posve novog i, zapravo, čak i danas gotovo jedinog ozbiljno funkcionalnog zdravstvenog sustava.Ali, Bismarck je imao privilegij da na suprotnoj strani nije imao Republikansku stranku i da je mogao vladati na način koji bi mu danas pohvalio jedino Putin, a zasigurno osporavali Vijeće Europe i OESS. Tako je blokada između Senata i Zastupničkog doma, odnosno Demokratske i Republikanske stranke, dovela do blokade vlade i njene nemogućnosti da obavlja financijske transakcije, osim najnužnijih, potvrdivši pri tomu da je Obamacare samo povod za iskazivanje dubljih političkih i idejnih podvojenosti polariziranog američkog političkog spektra.

Pouke i upozorenja su dvostruka. Prije svega, slučaj Obamacare i “government shutdown” upozoravajuće pokazuje kamo mogu odvesti i do čega dovesti ogorčena i nesmiljena ideološka polarizacija i sukobi dviju vodećih stranaka – izravno do blokade sustava!K tomu, u brojnim europskim primjerima, od talijanskih do bosanskohercegovačkih i drugih, daljih i bližih, blokade sustava izazivaju se raznim političkim sredstvima, zarad stranačkih ili pojedinačnih interesa, dakle nekorisnih ili izravno štetnih po strateške interese zemlje, a da istodobno gotovo i nema mehanizma zaustavljanja takvih loših ili neučinkovitih politika.Berlusconi je nesporno najsvježiji primjer… nije važna kriza Italije, nije važno što zemlja glavinja usred silnih teškoća i potresa, najvažniji je stranački interes i osobna nepopustljivost, najvažnije je izazvati blokadu. Najnoviji bliski primjer su višednevni razgovori bosanskohercegovačkih stranačkih prvaka o novom izbornom zakonu koji bi trebao osigurati punu ravnopravnost i autonomnost u izboru predstavnika triju naroda – potraga za BiH nužnošću da se nađe ravnoteža između demokratske i etničke zastupljenosti kao da ponovo vodi u blokadu, stranački interesi kao da nadjačavaju, koliko god je jasno da bez tog dogovora BiH proklizuje u neizvjesnost jer EU institucije se, zbog izbora za Europski parlament i drugih razloga, više neće baviti Bosnom i Hercegovinom barem godinu i po dana!

Na slične načine, nakon parlamentarnih izbora u Austriji sad će, ne bih se iznenadio, populistički “Team Stronach”, sa svojih šest posto zastupnika “u vlasništvu” Franka Stronacha, bogata biznismena povratnika iz Kanade, samozvanog spasitelja Austrije, izazivati blokade i otežavati napore vlade da održi jedva održivi smjer izlaska iz krize. Na sličan su način blokade moguće i u britanskom parlamentu kad se zahuktaju već vidljive predizborne borbe između “pro-bussiness” konzervativaca i “anti-bussines” laburista. Na sličan način bi mogao proći i Hollande kad uskoro odnese nacrt francuskog proračuna Europskoj komisiji na pregled pa kad se pred parlament vrati s korekcijama koje će zadirati u neka stečena prava ili tražiti štednju, što će pak oporbu dignuti na noge, kako se nedavno digla u portugalskom slučaju ili kako je u grčkom primjeru otplovila u nasilničko desničarenje.

U američkoj varijanti, za republikance je Obama sa svojom zdravstvenom reformom gotovo komunist, toliko se zapalila ta ideološka debata. Ali, Amerika će “shutdown” prevladati, jer ga je uvijek prevladala – naravno, uz još poneki trilijun dolara proračunskih troškova – ali u tolikim drugim primjerima “shutdown” kao da poprima šira značenja, osobito na južnim rubovima Europe, tamo gdje gospodarska kriza i višegodišnja recesija već graniče s društvenom depresijom.Kako izbjeći blokade, shutdown, izazvane političkim polarizacijama stranaka i kako zaustaviti neučinkovite politike – u vremenima duboke krize, čini se da postaju najteža i najvažnija pitanja trenutka.

Jedan odgovor, ako dobro pamtim, u Njemačkoj je dao još kancelar Adenauer kad je uveo tzv. konstruktivno glasanje o povjerenju vladi, Misstrauensvotum, koje omogućuje glasovanje o nepovjerenju vladi preko granica stranačkih stega ako postoji pozitivna suglasnost oko mogućeg budućeg mandatara. Također, ako dobro pratim, to se načelo počelo koristiti u sve većem broju zemalja, od Španjolske do Češke, upravo kako bi se spriječilo da stranačka disciplina omogući neometanu provedbu nekorisnih ili štetnih politika, osobito u sjeni aktualne krize. Demokracija, sama po sebi, nije jamstvo sposobnosti i znanja.Američki shutdown, kao podsjećanje na pitanje proboja iz blokade, letargije, stagnacije… što tako dramatično obilježava trenutak tolikih zemalja Europe, dalje i bliže.