Kliker.info

Piše: Bakir Hadžiomerović (San)

Pisalo se već o tome kako država Bosna i Hercegovina osamnaest posljednjih godina nije imala hrabrosti i volje da procesuira te zakonski kazni ubice i nalogodavce zločina nad petoricom oficira JNA u Dobrovoljačkoj koloni 3. maja 1992. godine. Pisalo se i o tome kako su zločinci Mušana Topalovića Cace, umjesto na izdržavanju dugotrajnih zatvorskih kazni zbog ubistava nevinih civila u prvoj godini sarajevske opsade, završili na dugotrajnoj slobodi koja je i danas na snazi. Pisalo se i o zločinima vojnika Armije BiH u Trusini, Grabovici, Uzdolu, na Vozući…

 Kreatori smrti              I naravno da se o tome nije pisalo samo na ovim stranicama. Zato je, između svega ostalog, profesionalna privilegija biti novinar u Sarajevu. U komotnoj si poziciji jer najčešće nisi sam sa svojoj temom, bez obzira na sve tradicionalne rizike. Sačuvan je profesionalni obraz ali, da se ne lažemo, bilo je i javnih batina i najpogrdnijih uvreda od „bošnjačkih čuvara revolucije".I s druge strane entitetske crte postoje televizije, dnevne novine, neki periodični magazini. I te medije neko gleda i čita, i tamo rade osobe koji sebe zovu novinarima. Najčešće se radi o prepisanim pričama iz (kako nas danas nazivaju  analitičari iz Republike Srpske) „baščaršijskih novinarskih krugova u kotlini". Ali, nema problema. Kako ono kažu – važno je da istina stigne do što više ljudi pa je u tom smislu i copy-paste novinarstvo poželjno i potrebno. No, ostanimo još malo u arhivima medija kojim u posljednje tri i po godine suvereno upravljaju Milorad Dodik i Željko Kopanja. ( Kopanja je u privatizacijskom cunamiju postao vlasnikom većine printanih medija, a Dragan Davidović se samo na direktorskoj poziciji u Rado-televiziji Republike Srpske zadržao duže nego u ministarskoj fotelji ratnih vlada Radovana Karadžića.)

U arhivama, dakle (izuzev nekoliko tekstova o zločinima četničke formacije „Miće"  objavljenih u Nezavisnim novinama prije više od deset godina) nećemo pronaći istraživačke tekstove i tv-priloge o brojnim stratištima na kojim su zločinci u ime "velike Srbije"  u smrt poslali desetine hiljada ljudi. Naprotiv, svako negiranje zločina i vrijeđanje žrtava (muslimanske podmentute bombe na Markalama 1, Markalama 2, tuzlanskoj Kapiji…) u medijima pod kontrolom režima u Republici Srpskoj dobivaju karakter tek otkrivene, da ne kažemo, ekskluzivne priče. O svakoj se Dodikovoj uvredi na račun žrtava palih u ime Velike Srbije naknadno organiziraju Tv i novinske debate u kojim se stručnjacima za sve i svašta omogućava da gladnom narodu ispred PTPC ekrana i sa Glasom Srpske u rukama istresu nove doze mržnje, fašizma i „ustaško-džihadske zavjere"..  Rajko Vasić na volej dočeka Dušanka Majkić, što promakne Majkićki, podeblja Drago Kalabić, a zakucava Slavko Jovičić Slavuj… I sve se to kroz autorske tekstove, intervjue i izjave, normalno, prenese u režimskim medijima. Uz „analitičare", u javnom obračunu sa „neprijateljima svega srpskog"  jurišaju i najgrlatiji predstavnici vladajućeg SNSD-a. Ovih dana, nakon hapšenja Ejupa Ganića u Londonu, mogli smo se uvjeriti da sve ono što izgovori ( i ostane živ!) Rajko Vasić na volej dočeka Dušanka Majkić, što promakne Majkićki, podeblja Drago Kalabić, a zakucava Slavko Jovičić Slavuj… I sve se to kroz autorske tekstove, intervjue i izjave, normalno, prenese u režimskim medijima.

O temeljnoj neobrazovanosti i moralnoj zapuštenosti Dodikovih glasnogovornika suvišno je i gadljivo govoriti. Sjetimo se samo Majkićkinih strahova „da bi aktivniji angažman Republike Turske u BiH od naše zemlje mogao stvoriti islamsku državu zasnovanu na šerijatu" !? Ali, ni to nije problem! Šta se, naime, desi kada Dodikovim poslanicima, delegatima, analitičarima, novinarima ponestane „javnog kapaciteta"  za odbranu vožda od sve izvjesnijeg procesuiranja na Sudu BiH?Tada po naredbi centrale na scenu stupa „pravosudni jurišni vod"  predvođen sudijom Ustavnog suda BiH Krstanom Simićem (jedan od osnivača SNSD-a) i državnim sudijom Brankom Perićem. O Simićevoj sudskoj nezavisnosti i njegovom neskrivenom šovinzmu dosta toga su kazali sudije Ustavnog suda pa se s razlogom očekuje da „šef" već na narednim izborima ovog važnog igrača u najvišoj sudskoj instituciji Bosne i Hercegovine vrati u SNSD-ove poslaničke klupe.

 Uloga Branka Perića                    S druge strane, Perić je opak i opasan. On je Dodikov igrač za velike utakmice! Radi se o osobi koja se svojevremeno strancima po Sarajevu, navodno, predstavljala kao autor svih tekstova o zločinima „Mića"  objavljenih u Nezavisnim novinama. Tako je Perić ušao u međunarodne krugove koji će ga za lojalnost nagraditi prvo predsjedničkom pozicijom u tek formiranom Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću, a potom i sudijskom togom u Sudu BiH. Na krilima tekstova u Nezavisnim novinama, nakon čestih druženja sa novinarima i diplomatskim korom u Sarajevu, niko više nije postavljao pitanje utemeljenosti Perićevih objašnjenja zbog čega, kao nadležni tužitelj u Tesliću, nije pohapsio i kaznio zločince iz „Mića".  Došao čovjek iz Teslića u Sarajevo, fino govori i piše, vjeruje u BiH, počela je međuentitetska saradnja…Nije loše, bilo pa prošlo, idemo dalje sa pravosudnom reformom. Ipak,u  novini kojoj duguje nezasluženi uspon u karijeri, Perić sa pozicije sudije Suda BiH piše da je „nezavisnost pravosuđa u BiH opasno ugrožena destruktivnim politikama"  pozivajući se na ponašanje bošnjačkih političara u slučaju Ganić te provalom u sarajevski stan glavnog državnog tužitelja Milorada Barašina.

 Ne bi u Perićevim „nezavisnim" komentarima bilo ničeg spornog samo da se ne radi o čovjeku koji je ne tako davno dosljedno ćutao nakon Dodikovog javno demonstriranog fašizma sa „sudijama muslimanima" . A, to znamo, radi se o Perićevim kolegama s kojim dijeli iste kancelarije i sudnice, govorimo o saradnicima teslićkog djelatnika u oblasti pravosuđa koji su imali ludu sreću da prežive „muslimanske postavljene bombe na Markalama 1, Markalama 2, Kapiji, "genocid lokalnog karaktera u Srebrenici…" (Copyright by M. Dodik). O Perićevim profesionalnim zaslugama da se ni nakon osamnaest godina ne procesuiraju zločinci iz „Mića"  nećemo ovoga puta jer je besmisleno ponavljati da su moral i profesionalizam jedino što nedostaje u, inače, savršeno kreiranoj mafijaškoj hobotnici u Republici Srpskoj. U kojoj je sve filigranski podređeno zaštiti režima i brutalnog kriminala- od političara, građevinara, novinara, analitičara, pa sve do sudija imenovanih u međunarodno honoriranoj reformi domaćeg pravosuđa.