Kliker.info

Prof. Anton Jekauc, predstojnik Odjela u Hrvatskom društvu za znanosti i umjetnost (HDZU) Sarajevo vjeruje da će ili državno Predsjedništvo ili visoki predstavnik derogirati odluku Vijeća ministara i spriječiti predaju Crnoj Gori 8590 hektara državnoga zemljišta kod Sutorine. Anton Jekauc podsjeća kako je Sutorina sa svojih 83,7 km2 površine 40 puta veća od kneževine Monako ili 100 puta od Vatikana i s više od 5 km morske obale bila bi od fantastične ekonomske koristi za BiH.

Ratificiranje ugovora o međudržavnoj granici s Crnom Gorom izazvalo je buru oprečnih komentara. Neki idu toliko daleko da tvrde kako je Vijeća ministara od 6. studenoga ove zapravo prepustilo 8590 hektara našega teritorija Crnoj Gori?
– Sjednica Vijeća ministara od 6. studenoga 2014. predstavlja jednu veliku sramotu ovog saziva Vijeća. Na internetu, portalima i društvenim mrežama možemo zorno pratiti reakcije naroda.
Preplavljeni smo fotografijama ministara koji su bili nazočni toj sjednici na kojoj je jednoglasno prihvaćen ugovor o međudržavnoj granici s Crnom Gorom, kojom se Sutorina predaje u nadležnost susjednoj državi. Koliko je neznanje ovih ministara ne samo iz struke, nego i iz općeg znanja iz povijesti, jer je Berlinski kongres donio odluku da BiH dobije dva izlaza na more Sutorinu i Klek, što se uči u osnovnoj školi, a kasnije u srednjim školama i fakultetima.
Deseci tisuća učenika i studenata radili su u školi seminarske radove obrađujući Berlinski kongres i njegove odluke. Ekonomska moć srednjovjekovne Bosne i Kotromanića crpila je snagu iz trgovine solju i prodaje metala (zlata, srebra, olova, željeza itd.) upravo preko luke u Sutorini. Luka Sutorina je za ondašnje prilike bila respektabilna za trgovinu s cijelim Otrantom. Uostalom, u Sutorini je umro Stjepan Vukčić-Kosača, a pred polazak za Rim u njoj je boravila i posljednja bosanka kraljica Katarina. To je za bh. Hrvate “sveta zemlja”.
Odluke Berlinskog kongresa je Titova Jugoslavija morala priznati i na 1. i 2.
zasjedanju AVNOJ-a. Dalje, Komisija Roberta Badintera je prilikom međunarodnog priznavanja BiH 1992. godine također priznavala samo AVNOJ-evske granice.
Vijeće ministara na spomenutoj sjednici nije ipak nanijelo nikakvu štetu BiH, nego samo sebi i svome i onako nikakvom ugledu. Sada je na potezu Predsjedništvo BiH, a nakon toga prijedlog ide na državni Parlament. Ne zaboravimo da mi u BiH još imamo i visokog predstavnika koji bi svakako na eventualnu pogrešnu odluku imao pravo staviti veto, jer se ipak radi o 8590 hektara zemlje čiju je vrijednost nemoguće izraziti u novcu.

Čija je Sutorina, što kažu povijesne, ekonomske, pravne, međunarodno pravne, i ustavne činjenice?
– Karlovačkim mirom iz 1699. godine je Dubrovačka Republika. da bi se zaštitila od upada Mlečana, tzv. Bosanskom ejaletu dodijelila dvije tampon zone – Sutorinu i Klek. Od tada su ove dvije zone omeđene kamenima međašima koji još i danas postoje.
Ta je granica kasnije bila između pokrajina Bosne i Dalmacije, odnosno Bosne i Crne Gore. Povijesno, u Igalu i Herceg Novom su bosanski kraljevi imali svoju luku i svoje rezidencije.
Kasnije je mostarski paša u Sutorini izgradio svoju rezidenciju u koju je primao službena izaslanstva mnogih zemalja.
Ekonomski gledano, Sutorina predstavlja ogromnu vrijednost za budući razvoj BiH. Tu bismo imali izravni izlazak na otvoreno more u dužini 5,45 km.Ukupna površina Sutorine je 83,7 km2 i, na primjer, veća je od kneževine Monako više od 40 puta,Vatikana oko 100 puta, veća je od San Marina i više drugih europskih kneževina. Dužina granica Sutorine je 44,5 km.U dužini od 1800 m dubina mora je od 27-30 metara, što znači da uz male korekcije obale može istovremeno biti privezano pet kruzera ili dva nosača zrakoplova. Gledano pravno, te uvažavajući međunarodnopravne i ustavne činjenice, Sutorina nedvojbeno pripada BiH, a trenutačno je drži Crna Gora u nesavjesnom posjedu.

Granice BiH utvrđene Berlinskim kongresom, ulazak BiH u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, AVNOJ, Badinterova komisija, međunarodno priznavanje BiH, Daytonski mirovni sporazum u neku ruku sve to ovjeravaju. Otkuda sada ovaj sporni dio granice?
– Nesporazumi počinju 1936. godine kada na osnovi tzv. financijskog zakona za 1936./1937. godinu ministar unutarnjih poslova zbog praktičnih razloga lakšeg ubiranja poreza pripaja općinu Primorje iz trebinjskog sreza i veže je na sresku ispostavu Herceg Novi u Bokokotorski srez. Međutim, to nema nikakvog značaja sa stanovišta međunarodnog prava. Devet sutorinskih sela i četiri kruševačka sela su okviru banovinskog ustroja KSHiS, premješteni iz jedne banovine u drugu. U razdoblju II. svjetskog rata je NDH ponovno vratio ova sela u općinu Trebinje. Nakon toga slijedi okupacija Italije i okupacijske vlasti formiraju tzv. Opicinu Satoro ili Comune di Satoro i bili su priključeni srezu Kotor (Provinenca Cattaro).
Komunisti nisu marili previše za granice između republika i oni su to promatrali kao mramor s njegovim crtama koje se ne osjete na dodir ruke. AVNOJ je bio primoran priznati granice BiH, Crne Gore i Srbije jer su sve ove tri države bile priznate na Berlinskom kongresu 1878. godine, s tim da je BiH dana na upravljanje K&K. AVNOJ vrlo jasno naznačuje principe razgraničavanja i da se granice mogu mijenjati samo uz suglasnost skupština pojedinih republika, što u slučaju BiH i CG nikada nije bilo napravljeno. Pojednostavljeno rečeno, poslije II. svjetskog rata CG je jednostrano uz blage prosvjede bh. političara ušla u nesavjestan posjed teritorija Sutorine. To je bio nasilan čin iza kojeg su stajali Milovan Đilas, Svetozar Vukmanović Tempo, Blažo Jovanović i brojni drugi politički moćnici toga doba. Svaki otpor protiv njih u to doba je bio nemoguć.

Kako je oduzeta Sutorina, radi li se tu o mogućoj neustavnoj “otimačini” dijela našega teritorija od susjedne Crne Gore? Tko je to i zašto uradio? Tko je to omogućio?
– Porazom Italije, partizani odnosno 14. hercegovačka udarna brigada oslobodili su teritorij Sutorine i jednostrano organizirali novu vlast narodnih odbora. Predsjedništvo AVNOJ-a je 13. veljače 1944. godine poništilo sve propise okupatora i to je bila prilika da bh. Vlada vrati Sutorinu, što ona nije učinila. To je iskoristila Crna Gora i već 8. kolovoza 1945.
donosi odluku o novoj podijeli srezova i utvrđivanju teritorija mjesnih odbora i uključila mjesne odbore Sutorina i Kruševica u sastav sreza Herceg Novi. Budući da bh. vlasti nisu reagirale valjano, prešutno je, dakle, priznato crnogorsko pravo ujedinjenja teritorija BiH. Od tada se u narodu kolaju legende kako je fiškal Blažo Jovanović prevario neukog kovača Đuru Pucara, što suštinski ništa ne znači sa stanovišta međunarodnog prava,jer to nije usuglašeno na skupštinama dviju republika i što je morala potvrditi Skupština FNRJ-a u Beogradu prema odlukama AVNOJ-a. Krivnja se dalje u narodu svaljuje na ministra pravosuđa dr. Hamdiju Čemerlića, koji je bio najškolovaniji ministar koji je doktorirao pravo na Sorboni, ali je njegovim potpisom prebačena gruntovna i katastarska dokumentacija u Herceg Novi. Ustvari, čitava Vlada snosi krivnju, prije svega Rodoljub Čolaković kao predsjednik. Ipak , neobjašnjivo je da pitanje Sutorine u Daytonu nije bilo niti spomenuto što predstavlja najveću sramotu za naše izaslanstvo. Ako naši političari nisu imali potrebna znanja za vođenje pregovora od povijesnoga značaja, pitanje je zašto nisu reagirali njihovi savjetnici dr. Kasim Trnka i dr. Kasim Begić.

Hoće li rješavanje problema Sutorine možda imati reperkusije na granicu između Crne Gore i Hrvatske?
– Naravno da je tako. Crna Gora, ustvari, i ne graniči teritorijalno s Hrvatskom. U tome vidim najveći problem za BiH. Poznato je da se pred Međunarodnim sudom u Haagu vodi spor između Hrvatske i Crne Gore oko rta Oštro. Bh. vlast odnosno Vijeće ministara je sve ovo vrijeme prespavala i nije se uključivala aktivno u ovaj problem. Crna Gora je u međuvremenu potpisala nekoliko ugovora o koncesijama na prava istraživanja podmorja u zoni Sutorine, s naftnim kompanijama iz EU-a, što dodatno komplicira situaciju s povratom toga teritorija u maticu zemlju.To jako umanjuje i financijske povlastice BiH u okviru pregovora BiH sa Shelom u okviru projekta “Dinarski oregon”.
Naša federalna Vlada je dokazala svoju totalnu nekompetentnost vođenja energetike i industrije, jer je Shel već odustao od istraživanja tuzlanske regije i u pismu namjere koje je uputio u Vladu se samo spominju rubna istraživanja Dinare. To samo potvrđuje da je regija Sutorine izuzetno atraktivna za naftne kompanije. Ja sam zbog toga u više navrata pokretao inicijativu da se ovaj problem internacionalizira i da se u njegovo rješavanje uključe sve tri zemlje. Za početak, po mome mišljenju, taj problem treba ponuditi akademijama znanosti ove tri zemlje i akademskim zajednicama, sveučilištima, fakultetima i znanstvenim institutima, a onda hitno izići pred Međunarodni sud u Haagu i Arbitražu mora u Hamburgu. Niti jedne sekunde se ne smije gubiti, inače ovaj dragulj može biti trajno izgubljen za narode Bosne i Hercegovine.

Mnogi bi željeli i tvrde kako treba vratiti Sutorinu. Može li se to i kako?
– Sutorina se može i mora vratiti matici zemlji, gdje pripada više od tisuću godina.
Lokalno stanovništvo se oduvijek izjašnjavalo kao Hercegovci, pa tako i na zadnjem popisu stanovništva u Crnoj Gori. Ova podvala i pokušaj krađe i trajnog otuđenja od Crne Gore nailazi na najoštriju osudu stanovništva i u BiH i u Sutorini. Krivci se moraju pronaći i oštro kazniti. To je svakako zadatak za visokog predstavnika. Ima puno neobjašnjivih koincidencija koje se ne mogu podvesti pod slučajna događanja. Sklonost korupciji kod naših političara je uzela gotovo katastrofalne razmjere. Budući da Crna Gora već vodi spor s Republikom Hrvatskom pred Međunarodnim sudom u Haagu, treba reagirati munjevito da se spriječi donošenje presude što bi jako usložnilo čitavu situaciju. Ne postoji drugi put nego nastupanje pred međunarodnom arbitražom.

U BiH je u tijeku proces formiranja vlasti nakon izbora. Vjerujete li da će izabrane elite okupljene u nove koalicije doista provesti obećane reforme? Ako je to realno, u kojim segmentima?
– Ne vjerujem da izabrane elite imaju kapacitet za provođenje potrebnih reformi. Ustvari, niti jedna stranka u svojim ekonomskim programima nije ništa obećala. Reforma javne uprave kao prvorazredni politički cilj je i složeni stručni posao. Deseci državnih agencija uopće ništa ne rade, a primaju plaću. Čak 185.000 činovnika se alimentira iz proračuna. Provesti reformu poreznog sustava, reformu zdravstva, reformu sudbene vlasti su veliki i stručni izazovi za koje izabrane elite nemaju potrebne kadrove. Ista je situacija i s ostalim reformama. Stručnjaci smatraju da je potrebno provesti reformu čitavog gospodarskog sustava koji je postao trom i neučinkovit i za takvo nešto potrebno je prije svega znanje koje očigledno izostaje izabranim elitama. Tko može kod nas provesti reformu monetarno-bankarskog sustava, a da ne uništi i ono malo gospodarstva koje sada još uvijek uspješno funkcionira?! Isto pitanje odnosi se na reformu pravnog sustava koje je sada žarište gospodarsko-sustavnih problema. Neučinkovito sudstvo jednostavno uništava gospodarstvo i nema nikakvih izgleda da se stanje popravi dok se ne izvrši reforma pravnog sustava i dok se ponovno ne formiraju gospodarski sudovi.

Izabrani su novi zastupnici iz hrvatskih stranaka pa slijedi i formiranje HNS-a. Kako preustrojiti Hrvatski sabor da on doista bude forum svih umnih i čestitih Hrvata? Hoće li se to i dogoditi?
– Jako sam zadovoljan izbornim rezultatima koje su postigle hrvatske stranke. Oni su mogli biti i mnogo bolji da su se na listama našli najbolji kadrovi i da je HNS profunkcionirao u svojoj misiji i da su se na listama našli najumniji i čestiti Hrvati. Mi se moramo izboriti za svoju ustavopravnost na cijelom teritoriju BiH. Položaj Hrvata u RS-u i u svim sredinama gdje su u manjini je katastrofalan. Tu vidim ogromnu ulogu HNS-a. U HNS-u vidim svjetlo da on postane istinski forum umnih i čestitih Hrvata. Veliki broj Hrvata gurnut je na marginu društvenih događanja, mada ostvaruju nadprosječne rezultate u Matici hrvatskoj, Napretku, HNV-u, HDZU-u ili udrugama HVO-a. Osobito težak je položaj Hrvata u RS-u i u Sarajevu. Od nešto više od 12.000 Hrvata, koji trenutačno žive u Sarajevu, ne postoji niti jedan ravnatelj javnog poduzeća, škole, izuzev nekoliko izuzetaka na sveučilištima, koji obnašaju bilo kakvu funkciju u upravnim ili nadzornim odborima. Gotovo identična je situacija i u Zenici, Tuzli, Travniku, Konjicu, Jablanici itd. Tamo su Hrvati ravnatelji samo u katoličkim školskim centrima jer je to statutima tih ustanova zajamčeno. To predstavlja veliku sramotu za ove gradove jer u javnim poduzećima po prirodi stvari moraju raditi i Hrvati kao konstitutivan i jednakopravan narod. Hrvati pokazuju ogromnu vitalnost i snagu i za to su najbolji dokazi gospodarstvenici u Vitezu, Kreševu, Kiseljaku, Fojnici, Novom Travniku, itd., ali i područje cijele tzv. zapadne Hercegovine.
HNS tu ima svoju misiju i ogroman zadatak mobilizirati sve Hrvate da rade što bolje i još više za dobrobit svih naroda koji žive i rade u BiH. HNS ne smije biti poluga jedne stranke niti savez nekoliko strančica. On mora postati platforma na kojoj će svoje vrijednosti moći iskazati svaki uman i pošten čovjek. On se mora integrirati s HNV-om, ali i pod svoje skute staviti i Maticu hrvatsku i Napredak i brojne nevladine udruge.

Ustavni položaj Hrvata je rak-rana hrvatske politike u BiH. Kako izići iz te frustracije?
– Ustav mora jamčiti jednakopravnost konstitutivnim, ali i ostalim narodima koji žive u BiH. Taj pojam se da sublimirati pod pojmom presude “Sejdić – Finci”. To je, dakle, postalo tehničko pitanje. I sam sam jedno moje viđenje rješenje problema poslao u OHR. U sklopu te presude vidim izlaz i za jednakopravnost Hrvata koji se moraju zaštititi od preglasavanja. To se može samo postići na neizravan način glasovanja u parlamentima i skupštinama.

Antun Mrkonjić (Dnevni list)