Kliker.info

Slavoj Žižek je svojevremeno iznio mudar i duboko pravedan prijedlog – saopšten, doduše, u formi šale; jer za onoga koji govori sigurnije je da se ljudi, kada se istina baci pred njih, toj istini smiju, nego da zbog nje postanu nasilni.

Piše : Andrej Nikolaidis (Aljazeera)

Budući da je Amerika globalna imperija čije politike, pohlepe, spletke i sistemsko nasilje, na ovaj ili onaj način – bilo da ćemo im se pokloniti ili suprotstaviti – presudno oblikuju ono što možemo nazvati svjetskom politikom; budući da od američke spoljne politike zavisi hoće li neko postati mrtav, otac bez djece ili izbjeglica; od američkih spletki na berzi zavisi koliko će mu vrijediti ušteđevina i hoće li je uopšte imati; od američke klimatske politike zavisi hoće li se do kuće penjati stepenicama ili do nje roniti; budući da je američki predsjednik zapravo predsjednik svijeta i budući da američki predsjednički izbori, dakle, direktno utiču na život svakog stanovnika planete, red bi bio, veli Žižek, da na tim izborima glasaju svi građani svijeta – osim građana Sjedinjenih Američkih Država.

Zaista: ako ćete nas na još četiri godine zajahati, upregnuti i natovariti, dajte da, u ime te vaše demokratije i ljudskih prava, barem sami odaberemo samar koji manje žulja.

Dakako, ne ide to tako. Ljudska su prava za ljude, ne za stoku.

Stanje demokratije

Ne bih da kao Kalimero ponavljam: „nepravda, pa to ti je!“, ali: šta smo mi Bogu skrivili da nam Trump bude predsjednik? Jeste, nikakvi smo, ali ipak, uprkos manama nam, taj čovjek kod nas ne bi pobijedio ni na izborima u Fojnici ili Beranama.

Uprkos tome, prisiljeni smo da ga trpimo k’o najrođenijeg.

I još smo prisiljeni da trpimo izvještaje State Departmenta o stanju demokratije, ljudskih prava, vjerskih i inih sloboda kod nas. Poput onoga koji je prije neki dan iznio američki Državni sekretar Rex Tillerson, u kojem se imperija osvrće i na zločinački Sedlarov film „Jasenovac – istina“ i Zlatka Hasanbegovića.

Sve što piše u rečenom izvještaju o Hrvatskoj, uzgred – stoji. Tačno je da je „štetu međunarodnoj reputaciji te zemlje nanijela činjenica da se u Hrvatskoj tolerira ili neuvjerljivo osuđuje rehabilitacija ustaštva, te da fraze o osudi svih totalitarizama jednostavno nisu dovoljne“. Tačno je i da Hasanbegović promoviše revizionizam i istorijske falsifikate. U pravu je State Department kada se, kako prenosi Index.hr, „zgraža nad ustaškim pozdravom Za dom spremni“. U pravu je i kada upozorava kako su u Hrvatskoj „tisuće ekstremista u centru glavnog grada marširale“.

Ima tu, međutim, mali problem.

Dragi Rex, dragi Amerikanci: vama je Hasanbegović u Bijeloj kući.

Kako bi, dragi Rex, rekao vaš i moj zajednički prijatelj, Isus: „Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš“?

Rehabilitacija nacizma

Nije li tačno da je „štetu međunarodnoj reputaciji te zemlje nanijela činjenica da se u Americi tolerira ili neuvjerljivo osuđuje rehabilitacija nacizma“, što je učinio niko drugi nego Trump, svojim izjavama o nacističkoj orgiji u Charlottesvilleu? Kako bi ste, dragi Rex, okarakterisali činjenicu da je vaš predsjednik izjavio kako među pripadnicima neonacista i Ku Klux Klana „ima divnih ljudi“?

Što kažete na činjenicu da su u centru Charlottesvilla slobodno marširale „tisuće ekstremista“, koje je vaš predsjednik uzeo u zaštitu, zbog čega su mu se ovi javno zahvalili? Što kažete na činjenicu da je David Duke, bivši lider Klana, bio toliko zadovoljan podrškom koju je dobio od Donalda Trumpa da je uskliknuo: „Bog ga blagoslovio“?

Možda biste, dragi Rex, čovjeku za kojega radite, a koji je osudio nasilje na svim stranama, i kod neonacista i kod antinacističkih prosvjednika, mogli ponoviti ono što ste saopštili hrvatskim vlastima – da „fraze o osudi svih ekstremizama jednostavno nisu dovoljne“?

Nasilje nad novinarima

Je li mi dozvoljeno, dragi državni sekretaru, da vas, prije nego se pozabavite stanjem medijskih sloboda u našim zemljama, upozorim da vaš predsjednik objavljuje tvitove u kojima poziva na nasilje protiv novinara, koje kontinuirano tretira kao neprijatelje istine?

Da vas upozorim da je čovjek, Greg Gianforte mu je ime, koji je pred kamerama udario novinara The Guardiana, nakon toga pobijedio na izborima za Kongres u Montani? Da vam napomenem da je vaš predsjednik i poslodavac podržao tog kandidata? Da vam saopštim da se činjenica da su građani Montane većinski glasali za Gianfortea ne može tumačiti drugačije nego kao poruka da ti građani nasilje nad novinarima smatraju prihvatljivim?

Da vam poručim da, prije nego što održite predavanje građanima Balkana, građanima Montane objasnite značaj slobodnih medija, medijskih sloboda i jasno im saopštite da američka Vlada neće tolerisati nasilje nad novinarima? Da vam napomenem očigledno: kako činjenica da su američki građani izabrali Gianfortea, Trumpa i, posredno, vas, znači da je potrebno da vaša Vlada učini dodatni napor u demokratskoj edukaciji vaših vlastitih građana?

Dragi Rex; smijem li vas podsjetiti da postoje brojne indicije da je vaš predsjednik i poslodavac izbore dobio uz presudnu podršku strane Vlade – ruske? Trebam li vas podsjetiti da će, budu li te indicije podržane dokazima, a sve govori da hoće, to značiti da je vaša Vlada posljednja koja ima pravo govoriti o „integritetu i slobodi izbornog procesa“?

Na koncu; ima li, dragi Rex, potrebe da pomenem ono što vi znate – mi pod samarom znamo, i vi znate da mi znamo – da vi legitimitet za demokratsko-slobodarske lekcije koje nam držite ne crpite iz snage vaše demokratije, nego iz razorne moći vašeg novca i nuklearnog arsenala?

Da mi vašu politiku „štapa i šargarepe“ trpimo ne zato što želimo vašu genetski modifikovanu šargarepu, nego zato što nemamo snage da polomimo vaš štap?

Ima li, napokon, potrebe da pomenem kako ono što je istinsko poniženje u trpljenju vaše politike „štapa i šargarepe“ nije štap, jer mali narodi su na štap navikli, nego to što smo prisiljeni sricati lekcije i vrijednosti šargarepe koja, vaša je administracija to učinila bjelodanim, ne postoji?