Analiza Guardiana : “Treći svjetski rat već počeo – samo to nismo priznali”
U sedmici u kojoj su bivši saveznici u svijetu koji se ponovo dijeli odvojeno obilježavali 80. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, osjećaj nezaustavljivog klizanja ka Trećem svjetskom ratu postaje sve intenzivniji.
Kolaps Pax Americana, međusobna povezanost sukoba, nova spremnost na nesputano nasilje koje sponzorišu države i irelevantnost institucija poretka zasnovanog na pravilima sve su to brutalno demonstrirani ove sedmice. Od Kašmira do Khan Younisa, Hodeide, Port Sudana i Kurska, jedini zvuk su eksplozije, a jedina lekcija – stara pravila više ne važe,piše Guardian.
Fiona Hill, politička analitičarka i savjetnica britanske vlade za nadolazeći strateški pregled odbrane, tvrdi da je Treći svjetski rat već počeo – samo to nismo priznali.
Bivši britanski ministar vanjskih poslova David Miliband dobro je to opisao ove sedmice u Chatham Houseu:
“Znam da ljudi uvijek govore da se svijet mijenja, ali ovo zaista djeluje kao trenutak stvarnog geopolitičkog preokreta, barem jednako značajan kao 1989–90., kada je svijet prešao iz hladnog rata u unipolarni trenutak. Za mene je Trumpova administracija i simptom i uzrok promjena koje su u toku.
Njegov nekadašnji mentor Tony Blair rekao je u govoru u Kaliforniji:
“Svi su izbačeni iz zone komfora. Buka koju čujete iz političkog podrastaja je panično traženje opcija. Ljudi preispituju svoju poziciju u svijetu i svoje odnose. Nema sumnje da je ovo veliki šok. Ovo je najznačajniji geostrateški događaj kojeg se mogu sjetiti u vezi s Amerikom i svijetom“.
Za bivšeg američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena, Trumpovo ignorisanje saveznika je čin vandalizma. Diplomate širom svijeta, rekao je, pitaju: “Šta se, dovraga, dešava?“
“To znači da zemlje traže načine da sarađuju mimo nas, da rade zajedno ali bez SAD-a. Mogućnost da ono što se kaže danas bude poništeno sutra, pa opet prekosutra, znači da jednostavno ne mogu računati na nas. Joe Biden je znao reći da nije pametno kladiti se protiv Amerike. Problem je sada što se više niko ne kladi na Ameriku“.
Gaženje pravila
Tužne posljedice američkog povlačenja bile su vidljive cijelu sedmicu. Možda ovo i nije svjetski rat – ali jeste svijet u ratu.
Trump se teško može žaliti kada Bezalel Smotrich, ultradesni izraelski ministar finansija, predstavlja svoju viziju Gaze, predviđajući da će za pola godine stanovništvo tog područja biti ograničeno na uski pojas zemlje, a ostatak “potpuno uništen”. Smotrich je samo ponovio verziju Trumpovog plana da se Gaza isprazni od Palestinaca – plana koji je potpuno suprotan uslovima prekida vatre koje je njegov izaslanik dogovorio.
Na “konferenciji o naseljima”, Smotrich je također izjavio da će Izrael “primijeniti suverenitet” na Zapadnoj obali u toku trajanja sadašnje vlade, koja ističe u oktobru 2026., osim ako prije ne budu raspisani izbori. “Za nekoliko mjeseci moći ćemo reći da smo pobijedili. Gaza će biti potpuno uništena“, rekao je Smotrich. “Za još šest mjeseci, Hamas više neće postojati kao funkcionalna organizacija“.
S Trumpom koji šuti, na Evropi je ostalo da reaguje. “Vrijeme je da se Evropska unija i cijela međunarodna zajednica probude“, rekao je belgijski ministar vanjskih poslova Maxime Prévot. Okarakterisao je blokadu kao “apsolutnu sramotu”, te naveo: “Nije prihvatljivo; namjerno prekidanje humanitarne pomoći, pristupa hrani, zdravstvu, električnoj energiji i vodi kao ratne strategije je potpuno neprihvatljivo“.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je: “Ako osuđujemo Rusiju zbog kršenja ukrajinskog suvereniteta, ne možemo šutjeti kad se to dešava u Gazi. Hamas se mora suzbiti, da, ali ne po cijenu gaženja svih pravila“.
Pozvao je na jedinstveni evropski odgovor, ali na sastanku ministara vanjskih poslova u Poljskoj, 27 članica nije se moglo dogovoriti ni o zajedničkoj izjavi, a kamoli o suspenziji sporazuma o slobodnoj trgovini s Izraelom, što je predložila Holandija.
U međuvremenu, u Port Sudan – glavnom kanalu za humanitarnu pomoć Sudanu – dronovi Snaga za brzu podršku (RSF) uništavaju infrastrukturu, baš kao što su to ove sedmice izraelske bombe činile u Hodeidi, glavnom ulazu za pomoć Jemenu.
U ponedjeljak je pokušaj sudanske vlade da pred ICJ-om pozove UAE na odgovornost za slanje oružja RSF-u završio neuspjehom. UAE je, kao i mnoge druge države, potpisnica Konvencije o genocidu, ali je dodao rezervu prema kojoj se njegova usklađenost s konvencijom ne može razmatrati pred ICJ-om. ICJ je zaključio da očigledno nema nadležnosti. Samo jedan sudija, Abdulqawi Ahmed Yusuf iz Somalije, se usprotivio.
Tako UAE dobija prestiž potpisivanja konvencije bez obaveze da bude ocijenjen prema njenim pravilima. Britanski ministar vanjskih poslova David Lammy pokušava posredovati u prekidu vatre, ali zasad bez uspjeha. SAD, s druge strane, označava lidere RSF-a kao genocidne, ali ne poduzima konkretne diplomatske mjere.
U Kašmiru, gdje dvije nuklearno naoružane države ispaljuju rakete jedna na drugu, američki interes je gotovo nepostojeći. SAD nema ambasadora ni u Indiji ni u Pakistanu, niti je imenovan viši zvaničnik State Departmenta. Sukob nije ni tema u američkim medijima, a Trumpov inicijalni komentar bio je: “Šteta je. Ako razmislite, oni se bore već mnogo, mnogo decenija – zapravo stoljećima“.
U prijašnjim krizama između Indije i Pakistana, presudna američka intervencija pomogla je u smirivanju strasti. U julu 1999. u Washingtonu, Bill Clinton je lično natjerao tadašnjeg pakistanskog lidera Nawaza Sharifa da se povuče, što je jedan zvaničnik nazvao najvažnijim sastankom Clintonove predsjedničke karijere.
Bivši državni sekretar Mike Pompeo otkrio je u memoarima koliko su blizu bile obje strane nuklearnoj katastrofi u februaru 2019., što je on panično pokušao spriječiti iz sigurnosne hotelske sobe u Hanoju. Uznemirujuće je to što Indija više ne opisuje sukob kao terorizam, već kao sukob država, tvrdeći da je Pakistan postao štit za terorizam.
Pristojna izdaja
Ovi sukobi možda djeluju nepovezano, osim zajedničke niti – odsustva američkog liderstva i stalnog previranja. No u Ukrajini se, tvrdi Hill, okupljaju svi strukturni elementi svjetskog rata. Razmjeri pogibija možda su manji nego u Drugom svjetskom ratu, ali britanska vojska tvrdi da je Rusija pretrpjela 900.000 žrtava – daleko više nego u ratovima u Čečeniji i Afganistanu.
Štaviše, ratovi su sada, njenim riječima, “sistemski sukobi koji mijenjaju poredak, s višesmjernim angažmanom mnogih zemalja“. Kineski brodovi pod ruskom kontrolom koji oštećuju podvodne kablove u Baltičkom moru samo su dio Putinovog globalnog rata.
Kina, Sjeverna Koreja i Iran podržavaju Rusiju – neki materijalno, izgradnjom fabrika dronova ili slanjem vojnika. Mnoge druge zemlje održavaju rusku ekonomiju živom, čime je njihova neutralnost upitna. Indija, s kojom je UK upravo zaključilo sporazum o slobodnoj trgovini, kupila je od Rusije nafte u vrijednosti 112 milijardi eura od početka rata, kao i oružje.
Rusija i njeni saveznici predstavljaju sukob kao rat protiv američke hegemonije. Trump je očito imao plan da izvuče SAD iz linije vatre i postavi odnose s Rusijom na novu osnovu – želju koju gaji još od 1980-ih.
Kako piše Guardian, “Trump i Putin svijet vide slično: nekoliko suverenih sila koje dijele teritoriju u sfere utjecaja“. Njegov san je reprizirati Jaltsku konferenciju iz 1945., s Putinom i vjerovatno Xijem Jinpingom, dok Evropa posmatra, a Ukrajina biva raskomadana. Ali organizirati “pristojnu izdaju” pokazalo se težim nego što je očekivao.
Trump je Zelenskom u Bijeloj kući rekao: “Treba da budeš zahvalan. Nemaš karte u rukama”. Ali Trump je precijenio vlastite karte – mnoge je sam odbacio kroz destruktivni trgovinski rat. Ispostavilo se da Zelenski ipak ima neke adute: ponudio je 30-dnevni prekid vatre, dogovor o mineralima s SAD-om i fokusirao se na vojnu vrijednost Ukrajine za sigurnost Zapada.
Fotografija Trumpa i Zelenskog na sahrani pape (koju je snimio šef kabineta Zelenskog Andriy Yermak) odavala je pomirljiv ton i laskala Trumpovom egu. Promjena raspoloženja u Washingtonu sada je primjetna. Čak je i JD Vance, potpredsjednik i nekadašnji glavni kritičar Zelenjskog, ove sedmice priznao da “Rusija traži previše” i rekao da su Evropa i SAD “na istoj strani”.
Evropski lideri bi to rado prihvatili, ali sada je širom Evrope – ne samo u Parizu – jasno da, bez obzira na Vanceovo uvjeravanje, Evropa mora biti sposobna djelovati autonomno od SAD-a. Trump očigledno nije pouzdan, a niko ne dijeli njegovu ocjenu Putinovih namjera.
Planiranje evropskih snaga za osiguranje u Ukrajini je u toku, kao i priprema za mogući ruski napad na Evropu. Od februara, Francuska i UK, kroz zajedničke ekspedicione snage, formiraju jezgro tih priprema, ali se sada uključuju i drugi, s novim političkim liderstvom koje dolazi iz četvorke Weimar+ grupe: Poljska, Francuska, Njemačka i UK.
U govoru povodom Dana pobjede nad fašizmom, njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier objasnio je dvostruku nužnost da Evropa bude spremna na rat. Ruski agresivni rat je uništio evropski sigurnosni poredak, a imperijalna zabluda da se rat u Ukrajini može poistovjetiti s Velikim domovinskim ratom je opasna. Zatim je dodao:
“Činjenica da se sada čak i Sjedinjene Države – koje su toliko učinile da ovaj poredak stvore – okreću protiv njega, šok je potpuno nove razmjere. Zato govorim o dvostrukom epohalnom zaokretu – ruskom agresorskom ratu i američkom raskidu s vlastitim vrijednostima – to je ono što označava kraj ovog dugog 20. stoljeća“.
Evropa, naglasio je, mora odlučiti šta slijedi.
(N1)
Komentari