hamburger-icon

Kliker.info

Amra Šabić-El-Rayess: Nefunkcionalnom BiH je lakše vladati

Amra Šabić-El-Rayess: Nefunkcionalnom BiH je lakše vladati

03 Avgusta
03:56 2020

Amra Šabić-El-Rayess, profesorica na čuvenom univerzitetu Columbia u New Yorku rođena je u Bihaću i time se ponosi. U gradu na Uni imala je vrlo sretno djetinjstvo, a sada radi po cijelom svijetu kao savjetnica za obrazovanje za američku i vlade drugih država koje je unajmljuju da riješi njihove probleme u obrazovanju.

“Odrasla sam u porodici punoj ljubavi sa fantastičnim roditeljima. Moja mama, Dilista, je jedan staložen, primjeran pedagog i prosvjetni radnik. Moj rahmetli otac Mehmed bio je intelektualac koji je uvijek bio nekoliko koraka ispred drugih. Moj brat, Dino, je i danas moja najveća podrška, a nažalost prerano smo izgubili mog starijeg brata, rehmetli Amara, koji je bio genijalan. Ljubav nas je uvijek držala pa i u toku najtežih dana kada smo gladovali i ginuli u Bihaću dok je grad bio pod opsadom”, kaže Amra Šabić-El-Rayess.

Potom nam je ispričala svoj put iz Bihaća do ugledne profesorice u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).

“U srednjoj školi sam osvojila nagrade iz fizike i matematike na državnom nivou koje su me odlukom tadašnjeg ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine stavile na listu najboljih učenika, na osnovu čega sam dobila i jedan od prvih pasoša dok smo još bili pod opsadom kao i stipendiju za studij vani. Ta stipendija nažalost nikad nije stigla do mene. Nestala je bestragom. Sigurna sam da čitaoci mogu naslutiti kako nečija zarađena stipendija može da nestane u BiH. Nakon toga sam se sama ponovo izborila za stipendiju za studij u SAD-u gdje sam došla nakon rata”, priča naša sagovornica koja je od dolaska u SAD stekla četiri američke diplome, uključujući dva magisterija i doktorat.

Genocid nad Bošnjacima

Također, radila je i za globalno najugledniju investicionu banku Goldman Sachs, nakon čega se odlučila fokusirati na polju obrazovanja.

Pažnju bh. javnosti privukla je kada je objavila knjigu Mačka kojoj nikad nisam dala ime: Istinita priča o ljubavi, ratu i preživljavanju koja govori o ratnim dešavanjima.

Prema njenim riječima, motivi za pisanje su bili brojni, a jedan od njih je da kada se u svijetu i BiH priča o genocidu u školama, učenici se obično vraćaju na Drugi svjetski rat, dok se vrlo malo zna o, kako kaže, “bh. genocidu”.

“Ja s namjerom zovem genocid bosanskohercegovačkim, jer se genocid nad Bošnjacima desio u cijeloj državi gdje god su Bošnjaci ubijani s ciljem da budemo istrijebljeni. U Srebrenici smo skupili najveće dokaze i s pravom se cijeli svijet zgražava na brutalnost s kojom je Srbija uz pomoć bosanskih Srba sistematički ubijala muslimane u Srebrenici. Po definiciji, genocid je smišljeno ubijanje velikog broja ljudi zbog toga što su pripadnici određene etničke grupe, a to se upravo nama Bošnjacima desilo. Ja sam Bošnjakinja, bosanska muslimanka, koja je kao dijete bila ubijana zajedno sa mojom porodicom zbog toga što smo muslimani, ne iz bilo kog drugog razloga. Nisam bila samo ja žrtva tih genocidnih planova nego i kompletan bošnjački narod”, govori ugledna profesorica.

Knjiga okarakterisana kao ‘nezaboravna’

Kroz svoju ličnu priču koja je intenzivna, istinita, bolna, a u isto vrijeme i predivna i nevjerovatna, ispričala je šta je genocid učinio njoj, njenoj porodici i BiH.

„Cilj mi je da moja knjiga dođe na listu najprodavanijih knjiga u SAD-u i šire, a već smo na putu ka tom cilju. Na taj način priča našeg genocida ušla bi u razrede SAD-a i postala dio globalne učionice o genocidu gdje priča bosanskog genocida ne smije biti izostavljena. Ako je zaboravimo ili zanemarimo, ponovit će se, a ja ne želim da se ponovi ikome, pa ni onima koji su mene ubijali” ističe Amra Šabić-El-Rayess.

Kako kaže, kroz ovu knjigu željela je dočarati određene priče onako kako ih je doživjela, jer su joj ostale nezaboravne.

“Ni u snu nisam pomislila da će moja knjiga biti okarakterisana kao ‘nezaboravna’ i od strane najuglednijih književnih kritičara u SAD-u. Za sada su pristup knjizi dobili samo selektivno mediji i kritičari koji su je već odabrali kao zlatni standard za literaturu u SAD za 2020-tu godinu iako knjiga tek izlazi 8. septembra, ali se već može unaprijed naručiti na web stranicama širom svijeta”, riječi su ugledne Bišćanke koja je sada najviše fokusirana na promociju u SAD, ali bi knjigu u budućnost voljela promovisati i u BiH.

Dodaje kako prati dešavanja u BiH, no ne svakodnevno zbog posla koji obavlja, ali i zbog toga što su vijesti uvijek iste, centrirane oko političke korupcije i izigranog naroda.

“U BiH političari već dugo koriste tragediju genocida nad Bošnjacima da hrane mržnju umjesto da obrazuju sve etničke grupe o tome šta se desilo. Mržnja i strah su političke sile koje naši političari vješto koriste da bh. narod ostane i dalje podijeljen. Podijeljenom i nefunkcionalnom BiH mnogo je lakše vladati. Meni je to teško gledati jer znam da može biti bolje”, mišljenja je naša sagovornica.

Bh. diplomate bi oborila na ispitu

Smatra da će američki izbori u novembru biti presudni za odnos međunarodne zajednice prema BiH te dodaje da je u kontaktu sa brojnim političarima u SAD i da svojim privatnim angažmanom već godinama, u tišini pomaže BiH.

“Što se tiče naših diplomata individualno kao i naše cijele diplomatije kolektivno, kada bi ih ja ocjenjivala kao profesorica sve bi ih već davno oborila na ispitu. Bit ću vrlo direktna, oni ne rade ništa osim što crpe budžet BiH. Mi imamo veoma uspješnu, obrazovanu i moćnu dijasporu za koju oni ne žele da znaju jer nas se boje. Samo ću spomenuti jedan primjer, a to je da me je posljednji put kontaktirala u maju 2015. godine ambasadorica BiH pri UN-u jer je naša misija tada ostala bez novca pa su se ponadali da ću im ja pomoći da finansijski ne kolapsiraju. Mislim da vam taj primjer sve govori o sposobnostima i strateškom planiranju naše diplomatije”, priča Amra Šabić-El-Rayess.

Ova uspješna Bosanka Joea Bidena upoznala je još dok je bio potpredsjednik SAD-a.

“Sredinom marta, bila sam pozvana na prijem koji je u čast sada predsjedničkog kandidata Bidena organizovao jedan od bivših američkih ambasadora, ali nažalost svi fizički susreti su otkazani nekoliko dana prije prijema radi pandemije korna virusa. Biden je veliki prijatelj BiH, ali mislim da je bitno za BiH da shvati da je potrebno gajiti efektivne mreže sa političarima na svim nivoima u SAD“, kaže.

„Već godinama, moja tipična radna sedmica pored svih mojih profesionalnih obaveza uvijek uključuje nekoliko sastanaka, predavanja, prijema, govora, večera ili telefonskih poziva sa politički i društveno utjecajnim osobama u SAD. Kontinuirano građenje relacija u najmoćnijoj državi na svijetu nije stvar diplmatskog izbora za BiH nego neophodnosti za opstanak BiH kao države”, dodaje ugledna profesorica.

Neprofesionalnost i nekultura bh. političara

Naglašava da joj se niko od nadležnih iz BiH nije javio, niti se čak odazvao kada je ponudila pomoć ili susret s njima.

“Ja se vrlo često našalim i kažem da je meni lakše doći do predsjednika SAD-a nego do lokalnog političara u BiH. Evo vam još jedan primjer koliko su naši političari nespremni da pomognu BiH kroz saradnju sa dijasporom. Prije nekoliko godina, jedan od mojih dragih prijatelja koji je zastupnik u Kongresu SAD-a me je nazvao da mi kaže da je odlučio službeno posjetiti BiH. Bili smo u kontaktu u toku njegove cijele posjete. U toku te posjete BiH, upoznao je tadašnju ambasadoricu BiH u Belgiji, Biseru Turković (danas ministrica vanjskih poslova BiH op.a.), kojoj je sugerisao da se poveže sa mnom“, priča.

„Zbog njegove sugestije, javila mi se e-mailom, ali kada sam joj ja odgovorila sa konkretnim datumima kada možemo da se vidimo, više se nikad nije javila. Ovaj primjer vam sve govori o neprofesionalnosti pa čak i nekulturi naših političara i diplomata. Znači, ja samo mogu očekivati saradnju ili poziv od onih koji žele nešto pozitivno odraditi da pomognu BiH a to, po mom ličnom iskustvu, nisu naši sadašnji političari niti naše diplomate”, dodaje naša sagovornica.

Smatra da je obrazovanje politički mehanizam koji se uvijek koristi od strane onih koji su na vlasti da legitimišu svoje pozicije te dodaje da to upravo rade u bh. entitetu Republika Srpska.

“Ljudi koji su počinili takve grozote nikada neće naći mir bez toga da sebi opravdaju te zločine kroz mržnju prema Bošnjacima. Problem je u tome da nove generacije koje dolaze i koje nisu sudjelovaje u genocidu s pravom mogu da pitaju one oko sebe ‘Gdje ste vi bili u toku genocida? Da li ste vi silovali i ubijali naše komšije?’. Da bi se minimizirala pitanja novih generacija, bh. entitet Republika Srpska svjesno negira genocid i širi strah i mržnju prema Bošnjacima, a to se najefektivnije može odraditi kroz obrazovanje i negiranje ne samo genocida nego i našeg jezika, historije, kulture i mržnje prema islamu“, priča.

‘Suočavanje s istinom’

„Ipak, ja sam sigurna da sa slobodnim pristupom internetu i knjigama poput moje, mladi će se jednog dana zapitati da li su članovi njihovih porodica silovali i ubijali nedužne ljude oko sebe? Doći će vrijeme kada će se srpski narod poput njemačkog naroda morati suočiti sa istinom i počinjenim genocidom”, ističe Amra Šabić-El-Rayess.

Dodaje kako je fenomen “dvije škole pod jednim krovom” u BiH vrlo sličan problemu racističke segregacije koja je nekad bila legalna u SAD.

„Neophodna je politička volja da se djeca integrišu u jednu funkcionalnu školu, a jasno je da je političarima u BiH samo stalo do njihovih fotelja i da im nije u interesu da se ovakvi problemi riješe. Da bi došlo do efektivne integracije, pored političke volje, naši nastavnici u BiH moraju biti obučeni pedagoški da se odnose prema svim učenicima bez diskriminacije i da su sve aktivnosti u sklopu nastave dio antidiskriminacijskog programa. U tom procesu je ključno razviti nastavni plan i program koji bi osigurao da se svako dijete osjeća poštovano, zastupljeno i ravnopravno u svim obrazovnim aktivnostima“, kaže.

„Naprimjer, ja kao muslimansko dijete u bivšoj Jugoslaviji nikada nisam pročitala priču o djevojčici Amri koja je bila inteligentna, uspješna i interesantna. Zašto? Upravo zbog toga što nam se kroz obrazovanje signaliziralo da nismo ravnopravni niti poštovani kao djeca koja nisu bila muslimanska. Takva diskriminacijska praksa se nažalost ponavlja u BiH danas. Meni bi bilo drago da pomognem riješiti ovaj problem u BiH, ali ne vidim političku volju koja je potrebna kao prvi korak ka rješenju. Kada radim u drugim državama ta saradnja je uvijek rezultat poziva drugih država, njihovih ministarstava obrazovanja ili univerziteta koji žele moju pomoć u reformi obrazovanja”, govori ugledna profesorica.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku