Kliker.info

U jednom času je dobijena dozvola za reviziju mrtvačnice u Banjaluci i sve je stalo. Niko u državi ne može reći kada će revizija početi.

Duže od tri godine u mrtvačnicama Bosne i Hercegovine vrši se pregled neidentifikovanih posmrtnih ostataka. Upravo je u toku njihova revizija u mrtvačnici u Odžaku, posljednja u nizu već pregledanih u Federaciji.

Cilj je, objašnjava nam Amor Mašović, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale BiH, “prije svega to da žrtvama bude vraćeno dostojanstvo.”

U Republici Srpskoj u dvije mrtvačnice, banjalučkoj i u Miljevićima (Istočno Sarajevo), revizija nije ni počela, a završena je jedino u Nevesinju.

“Općenito je stanje u mrtvačnicima daleko od idealnog, da ne govorim o nekim praktičnim problemima koji bi mogli nastupiti ako se ovakva situacija produži. Evo, imali smo u vrijeme poplava rijeku Sanu na vratima Šejkovače. Da je voda prodrla, ko bi mogao stati pred porodice”, pita Mašović, navodeći da se dosadašnjim pregledom razriješilo više od 500 slučajeva.

Gdje je objašnjenje

“Ne mogu reći da smo dobili toliko imena, dobili smo deseti dio od toga, nešto više od 50 imena. Reobdukcija i reasocijacija su dovele do objedinjavanja skeletnih ostataka, ali se u nekim primjerima došlo i do uzroka smrti nekih pojedinaca. Evidentirali smo i tzv. istorijske slučajeve, tijela izvan našeg mandata, a pripadala su, recimo, Nijemcima i raznim kvislinzima iz Drugog svjetskog rata”, govori Mašović, inače, siguran da se danas u nekim mrtvačnicama, u onoj u Lukavici na primjer, nalazi više od 80 tijela ekshumiranih iz sarajevskog groblja Lav, od nekadašnjeg operativnog tima, odnosno Kancelarije za traženje nestalih iz Banjaluke.

“Tretiraju ih kao žrtve rata, a one to nisu. Ta je ekshumacija izvršena i zbog nedovoljno profesionalnog odnosa, pa čak i određenih istražitelja iz Instituta. Revizija bi svakako pokazala o čemu se tačno radi”, smatra Mašović, tvrdeći da se ova ne vrši i zbog toga što pojedinci misle da će biti procesuirani.

“Jeste u pitanju krivično djelo, ali ja se ne bih nikad mogao zakleti zbog čega je taj prijenos tijela učinjen. Možda je neko stvarno bio siguran da je riječ o ratnoj žrtvi”, nastavlja Mašović, te podsjeća da mrtvačnicama u FBiH upravljaju namjenska preduzeća, Gradska groblja u Visokom, Komemorativni centar u Tuzli na primjer, dok se u RS-u sve radi pod kapom Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.

“Oni su ti koji osporavaju reviziju. Zvanično, jasnog objašnjenja nema. U jednom času je dobijena dozvola za reviziju u Banjaluci i odjednom se s tim stalo. Niko u državi ne može trenutno reći kada će ta revizija započeti”, govori Mašović.

Milorad Kojić, direktor prozvanog Republičkog centra, odbija navode predsjedavajućeg Instituta.

“Mi upravljamo spomen-kosturnicama u skladu s odlukom Vlade RS-a, a čuvanje tijela se kod nas ne plaća, za razliku od čuvanja u FBiH. Osim toga, ne možemo ni na koji način osporavati reviziju, jer nismo ni nadležni. To je obrtanje teze”, ističe Kojić, negirajući da je revizija u FBiH okončana, neovisno o Odžaku.

“Upravo je gospodin Mašović osporio da tijela koja se nalaze u zemlji budu predmet revizije”, tvrdi Kojić, za kojeg je stanje u federalnim mrtvačnicama – haotično.

Mašović uzvraća: “Kojić očito ne ljubi istinu”.
Potom kao dokaz nudi činjenicu da je, upravo u vrijeme kada smo mi razgovarali s Kojićem, u Visokom završen proces reekshumacije svih 252 tijela iz grobljanskih parcela.

“Eto kako ja ‘osporavam’. Zahvaljujući tome, došli smo do 13 novih imena. Ovim procesom je rukovodio mjesno nadležni tužilac Nedžad Ćorović”, kaže Mašović, više puta naglasivši da je sve zaustavljeno na Republičkom tužilaštvu Srpske.

“Oni nešto čekaju, a šta niko ništa ne govori”, tvrdi predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale BiH.

Izdavanje naredbe

Šta se čeka, pitali smo i glavnog republičkog tužioca Srpske Mahmuta Švraku.

“Ne stoje navodi vašeg sagovornika (Mašovića, op. a.) o opstrukcijama. Republičko tužilaštvo i svih pet okružnih u RS-u su u cijelosti podržali i prihvatili instrukcije Tužilaštva BiH koje se tiču procesa pregleda neidentifikovanih posmrtnih ostataka i uvida u stanje u mrtvačnicama i u kosturnicama u BiH”, tvrdi Švraka.

Zanimljivo da i Švraka, kao i Kojić, koristi izraz spomen-kosturnica, što je za Mašovića apsolutno neprihvatljivo. “Revizija se odnosi na neidentifikovana tijela, a u spomen-kosturnicama su identifikovana, smještena u njih po volji porodica”, tumači Mašović.

Glavni republički tužilac kaže da se u Miljevićima nalazi 275 neidentifikovanih posmrtnih ostataka, a u Banjaluci 316. U Nevesinju je pregled završen, a obavili su ga, kao i obradu ekshumiranih neidentifikovanih posmrtnih ostataka, antropolozi ICMP-a.

Švraka govori da će Republičko javno tužilaštvo podržavati preostalu reviziju, a za ekshumirane sa Lava tvrdi da su to posmrtni ostaci iz pojedinačnih, odnosno masovnih grobnica.
Pa, kada je već tako, zašto od revizije u Banjaluci i u Miljevićima nema ni traga?

Mahmut Švraka nam pisanim putem odgovara: “S obzirom na to da ekshumacije vrši Institut za nestale osobe BiH u saradnji sa stručnim osobljem, potrebno je da njima prisustvuju i postupajući tužioci. Tužilaštva će uvijek podržavati i staviti na raspolaganje postupajućeg tužioca, ali je potrebno da o tim aktivnostima budu obaviješteni, odnosno da im se dostavi tačno vrijeme i mjesto vršenja ekshumacije.”

Amor Mašović nije mogao vjerovati kada smo mu pročitali tužiočev stav.

“Znači da tužilac ne zna šta stoji u zakonu! Institut za nestale je samo dio tima koji se formira od predstavnika državnog Tužilaštva, entitetskog, nadležne krim-policije, vještaka sudske medicine. Na čelu je postupajući tužilac”, izričit je Mašović, a isto govori i Kojić.

“Naredbu izdaje tužilaštvo, mjesno nadležno, a mi imamo obavezu da postupamo po toj naredbi”, objašnjava Kojić, koji upitan zašto onda tužilaštvo ne izdaje tu naredbu, odgovara: “Nemam mandat da provjeravam rad tužilaštva.”

Mašoviću je, napominje, nejasan muk nevladinog sektora.
“Umjesto da vrši pritisak za otvaranje mrtvačnica, on ga vrši u obrnutom smjeru, s jasnim ciljem da u mrtvačnicama bude što veći broj tijela, kao ‘dokaz’ razmjera počinjenog zločina.”

Edina Kamenica (Oslobođenje)