Amer Jerlagić, direktor EP BiH : Podržat ću privatizaciju kada ova kompanija umjesto tri bude vrijedila osam milijardi KM
Elektroprivreda BiH trebala bi od prodaje viškova struje u narednih pet godine ostvariti prihod od nevjerovatnih 1,5 milijardi maraka. Trenutni v.d. direktora EPBiH Amer Jerlagić smatra da je i ovo jedan od povoda aktuelnih sukoba oko ove firme. No, u razgovoru za "San" Jerlagić poručuje da će ako postane direktor, insistirati da se sva ova struja prodaje putem tendera, govori o 300 miliona KM planiranih investicija, ujedinjenju elektroprivreda, strateškim partnerima…
Da li ste Vi, uistinu prvi čovjek Elektroprivrede BiH?
– Ja sam vršilac dužnosti direktora i za kratko vrijeme koliko to radim, kolege iz osam dijelova preduzeća kažu da se osjeća veliki iskorak naprijed. Ja apsolutno upravljam firmom i nema nikoga ko vuče konce sa strane, a u ovom sistemu je to svakako teško raditi.
Koliko negativno na poslovanje Elektroprivrede BiH utiče to što firma već mjesecima nema Nadzorni odbor?
– Veliki je problem, jer mi već odavno svako jutro otvaramo štampu i gledamo šta je novi naslov i strah me da nam zbog ovakve situacije na kraju ne nastrada neki zaposlenik. Što se tiče poslovanja, većina stvari se odvija na nivou uprave. Međutim, već sada imamo neke akte koji čekaju sjednicu Nadzornog odbora i neki akti koji se tiču života firme neće još dugo moći čekati, bez njih nećemo moći raditi. Nismo još blokirani, ali ne možemo još dugo čekati.
Koliko će zahtjev Tužilaštva Kantona Sarajevo za izuzimanjem dokumentacije oko prodaje struje uticati na rad?
– Neka Tužilaštvo radi svoj posao. Neka Finansijska policija očisti stanje i neka borave ovdje stalno, mi smo otvoreni. Mislim da će nam biti lakše raditi što se toga više očisti na vrijeme.
Znači, mislite da se ima šta očistiti?
– To je stvar Tužilaštva i Finansijske policije?
Ugovor o vraćanju duga po osnovu prijeratnih ulaganja HEP-a u TE Tuzla, koji se vraćao isporukama struje, ističe ove godine. To znači da će Elektroprivreda BiH imati na raspolaganju orgroman višak struje. Da li je u pozadini aktuelnog rata oko Elektroprivrede BiH upravo ovaj višak vrijedan oko 400 miliona KM ili su ipak u pitanju veliki projekti izgradnje energetskih objekata u kojima će učestvovati kompanija?
– Ugovor ističe krajem ove godine. Od 1. januara 2009. mi bismo trebali imati 2.000 gigavat sati bilansnih viškova u odnosu na potrebe koje imamo prema kupcima. Po tenderskom modelu, minimalnih graničnih cijena za koji ću se zalagati, to je vrijedno oko 400 miliona KM. Time bi postali jedan od najvećih izvoznika iz BiH, a time bi i rudnike izveli na zelenu granu. Što se tiče želje za ovladavanjem viškovima, to može biti povod za ovu situaciju, mada smatram da će ko god ovu struju bude želio imati, morati da je dobiti na tenderu. Bez tendera se neće prodavati, unatoč svemu.
Rekli ste da će Elektroprivreda BiH poslovnu 2007. godinu završiti sa gubitkom od oko 30 miliona KM. Šta je uzrok ovog katastrofalnog rezultata?
– To je tačno. Konačnu cifru znat ćemo krajem februara, ali će biti tu negdje. Jedan veliki dio tog gubitka su neproknjiženi rashodi za TE Kakanj i još neke obaveze koje su, ne znam ni ja kako, ostavljene po strani da bi se pokazalo da je Elektroprivreda BiH bila pozitivna. Ova uprava ne želi da bilo kakav revizorski izvještaj uzima sa rezervom, već želimo ući čisti u naš mandat. Bivši menadžment je apsolutno odgovoran za ovaj gubitak.
Kako je onda moguće da Elektroprivreda BiH ima oko 200 miliona KM akumulirane amortizacije? Zašto se ovaj novac ne aktivira i ko upravlja sa ovim sredstvima?
– Naša amortizacija je oko 130 miliona KM godišnje. Na bazi toga mi vršimo ulaganja. Riječ je o trošku koji se pripisuje rashodu, ali se radi o sredstvima koja se investiraju preko amortizacije. Ne radi se o sredstvima koja mi imamo deponovana na računima. Taj novac postoji, ali je vezan za projekte. Mi imamo u planu za 2008. godinu 180 miliona novih investicija i 130 miliona starih odluka koje nisu završene.
Zašto se dio tog novca ne iskoristi za proces pripajanja rudnika koji navodno koči nedostatak novca i da li je pripajanje zaustavljeno?
– Mislim da je glavni problem manjkavost zakona, jer sadašnji zakoni ne dozvoljavaju pravljenje holdinga. Vlada će preko zakona pokriti oko 320 milion KM duga rudnika fondovima. Drugi dio priče je humanizacija rada u rudnicima i ulaskom rudnika u Elektroprivredu BiH krenula bi ulaganja u to, jer bismo bili jedna kompanija. Veliki dio novca od izvoza o kojem sam govorio će biti jedan od izvora za taj dio troškova.
Smatrate li da je došlo vrijeme za spajanje elektroprivreda u FBiH ili to sada, iz čisto poslovnih razloga, ne odgovara Elektroprivredi BiH?
– To je političko pitanje i u ovom trenutku ostao bih na ovom komentaru. Mislim da je tržište dovoljno otvoreno i samo politika može donositi odluku o ujedinjenju, ali podsjećam da imamo i dva telekoma, pa neka se onda govori i njihovom spajanju, a ne samo o elektroprivredi.
Je li stvarna meta cijele priče oko izbora strateških partnera za gradnju energetskih objekata, zapravo Elektroprivreda BiH i pokušaj njene prodaje?
– Elektroprivreda je pokretač i pozitivnih, a nekad i negativnih stvari u državi. Sigurno je da ima raznih apetita. Elektroprivreda BiH nije bila uključena u odabir strateških partnera, no model koji je ponuđen je način da ne dođe do privatizacije. Vlasništvo ostaje Elektroprivredi BiH, upravljanje energijom je zajedničko, a uloženi novac se vraća kroz prodaju struje. A što se tiče privatizacije, ne podržavam je. Podržat ću je kad kompanija umjesto tri bude vrijedila osam milijardi KM. Onda neka krene privatizacija, ali ćemo tada skupo prodati kožu. Ad. Mujanović (San)
Komentari