Kliker.info

U samo devet mjeseci nove američke administracije, u trenutku velikih globalnih sukoba, od Gaze do Ukrajine, Milorad Dodik je uspio doći do nove administracije, predočiti svoj problem i uspješno ga riješiti. Brzina kojom je riješio svoj problem govori o njegovom političkom talentu.

Dodik svoju sudbinu ovaj put nije prepustio Aleksandru Vučiću. Prvi put Beograd nije pregovarao o Dodiku. Uzeo je svoju sudbinu u vlastite ruke i riješio problem.

Piše : Amer Bahtijar (Tačno)

Ako znamo šta je dobio Dodik, pitanje je, šta je dao? Ništa. Povukao je neustavne odluke Narodne skupštine Republike Srpske koje ionako nije sprovodio, povukao se s mjesta predsjednika RS-a i pristao da narednih šest godina politiku vodi iz sjene.

Čak i ako se uvaži zahtjev sutkinje Uzunović i Dodik se formalno povuče s mjesta predsjednika SNSD-a, ništa se suštinski ne mijenja. SNSD je njegova privatna stranka i sve odluke donosit će on; ko će formalno biti predsjednik manje je važno od imena predsjednika Vlade Republike Srbije.

Zar je uopće važno ko je kriv, kad su svi krivi?

Bez obzira na to što se Dodikov trijumf dogodio u doba „Trojke“, ona jeste krivac, ali nije jedini. Na globalnu promjenu američke politike nije utjecala ni Trojka ni SDA. Istina je da je SDA kreirala politički koncept koji bismo mogli nazvati „odsustvo bilo kakve politike“ a Trojka ga je samo nastavila primjenjivati.

Danas zvuče gotovo karikaturalno izjave Dine Konakovića o tome kako su „posušili Dodikovo lobiranje“ ili selfiji Sabine Čudić iz Washingtona. Denis Bećirović čak nije ni karikaturalan, on je patetična i dosadna neznalica.

Ubjedljivo najpopularniji političar u Federaciji BiH, Željko Komšić, u svojih petnaest godina mandata uspio je da ne uradi ništa, što je fascinantno. Držao je govore na obljetnicama, poručivao da nam se „nikad više to neće ponoviti“ i potom pravac, oslobođeni Vlašić. Šteta što ljubav prema planinama nije prenio na američki Aspen, tamo je možda mogao upoznati nekoga bitnog. Nakon što beogradska „Laguna“ objavi knjigu Aleksandra Vučića Kako sam pobijedio obojenu revoluciju, Komšić bi im mogao predati svoj rukopis: Politika i ništa.

Dino Konaković, Denis Bećirović i Sabina Čudić nisu davali autogolove poput Bakira Izetbegovića i Bisere Turković, koja je svojevremeno pozdravljala „borbu iranskog režima protiv vlastitog naroda“, ali su svojim neznanjem i nekompetencijom trasirali politički debakl BiH.

Dino Konaković o vanjskoj politici ne zna ništa. Nedavno je na ovom portalu Sabina Čudić opisana kao „potencijalna nada“. Ne znam o kakvoj se nadi radi — možda o važnosti Instagrama u svjetskoj diplomatiji. Nada ne nudi ništa. Sabina je politička neznalica kao i Bakir Izetbegović, Dino Konaković, Željko Komšić, Denis Bećirović i Semir Efendić. Jedino je mlada i ima priliku da na ovom porazu spozna vlastito neznanje.

Neznalice i štetočine, niste se ni približili vratima nove američke administracije. Ona je, nažalost, mogla čuti samo jednu priču: onu koju joj je ispričao Milorad Dodik.

Nakon uvjerljive pobjede na izborima, nova administracija Donalda Trumpa promijenila je američku politiku, ne samo na Balkanu, već i širom svijeta. To je pragmatična i racionalna politika: Amerika više neće trošiti novac svojih poreskih obveznika šireći utjecaj po svijetu. Svaka zemlja treba da se brine o vlastitim problemima.

Administracija podržava samo jedno, prestanak ratnih sukoba i očuvanje mira, kao u BiH. A mir u BiH nije mali uspjeh. Amerika nije izdala Bosnu i Hercegovinu ni Bošnjake, i dalje je najzaslužnija za mir u ovoj zemlji.

Za konkretne promjene kriva je isključivo bosanskohercegovačka diplomatija.

Odlazak OHR-a iz BiH, vjerovatno u Ženevu i njegovo suštinsko gašenje donijet će sa sobom brdo problema. Dodikov SNSD će nastaviti blokirati sve procese, HDZ i Dragan Čović će i dalje biti njegovi saveznici. Frustracije će rasti iz dana u dan.

Tempo pregovora s EU određivat će SNSD i njegov glavni pregovarač, kojeg će izglasati Trojka zajedno sa SDA. Kršenja ljudskih prava bit će sve veća.

Bez unutrašnjeg dogovora u Federaciji između tzv. probosanskih partija, tih 28 posto države izgledat će kao palestinske teritorije, gdje se vodio rat do iscrpljenja između Fataha i Hamasa. I onda jednog dana nije bilo ni teritorija, ni  Fataha i Hamasa.