Kliker.info

Ambasador Srbije u BiH Grujica Spasović tvrdi da srpski predsjednik Boris Tadić potpisom na Istanbulsku deklarciju nije izdao RS.Spasović ocjenjuje i da ta deklaracija ne može da naruši odnose Beograda i Banjaluke, bez obzira na kritike i negativna tumačenja.– Predsjednik Tadić nije ugrozio interese Republike Srpske kada je potpisao Istanbulsku deklaraciju sa članom Predsjedništva BiH Harisom Silajdžićem i turskim predsjednikom Abdulahom Gulom. On je potpisivanjem tog dokumenta pokušao da normalizuje odnose sa BiH – kaže Spasović u intervjuu za  Press RS.

Zašto su onda gotovo svi političari u RS protiv te deklaracije?

– Tom deklaracijom se ne nanosi ni najmanja šteta BiH, niti bilo kojem njenom dijelu, pa tako ni samoj RS. Srbija, uostalom, nikad ne bi potpisala neki dokument koji bi ugrožavao RS. Mislim da su neke reakcije iz RS bila prejake i neutemeljene, pogotovo što su počeli da je kritikuju prije nego što su i vidjeli kompletan tekst deklaracije. Nadam se, ipak, da se cijela stvar sada prebacuje na racionalan teren i da ovaj nesporazum neće ostaviti veće posljedice na naše odnose sa RS.

Ali lideri partija iz RS tvrde da je Tadić prihvatanjem te deklaracije izdao Republiku Srpsku.

– Apsolutno ne! Tadić je posljuednji čovjek na svijetu koji bi uradio tako nešto. Prosto, samo je riječ o tome da je potpisan dokument koji će ojačati odnose između dvije države. To, po automatizmu, znači da će i odnosi Srbije i RS biti još bolji nego što je to  danas slučaj.

Kako komentarišete tvrdnje da je Silajdžić zadovoljan poslom u Istanbulu i zbog toga što je od Tadića iza zatvorenih vrata dobio jake garancije da će Srbija promjeniti dosadašnji kurs prema Republici Srpskoj?

– Ne vjerujem da se iza zatvorenih vrata dešavalo bilo šta drugo osim onoga što su potpisnici naveli u samom tekstu  deklaracije.

Ipak, Silajdžić nije imao odobrenje Predsjedništva da prihvati ovaj dokument! Da li je predsjednik Tadić znao za to?

– Svjestan sam da se o tom dokumentu nisu izjasnili organi BiH, ali ne mogu da to komentarišem jer bi bilo neumjesno od mene da, kao diplomata, govorim o unutrašnjim stvarima BiH. Lično, ne znam da li je Tadić znao da Silajdžić nije imao odobrenje Predskedništva. To bi, vjerovatno, trebalo njega da pitate.

Zašto ste vi ubijeđeni da odnosi Srbije i RS nisu narušeni poslije Tadićevog potpisa na Istanbulsku deklaraciju, kada veći dio javnosti u Republici Srpskoj tvrdi da jesu i da odavno nisu bili gori?

– Ja mislim da nisu, ako gledamo dugoročno. Može da se govori samo o kratkoročnom problemu. Na kraju krajeva, svako radi u svom interesu, pa tako i RS i Srbija. Ovo je samo jedan mali incident i nesporazum koji će, uvjeren sam, veoma brzo biti prevaziđen.

Da li je Srbija zaista spremna da slučaj „Ganić" prepusti Sarajevu?

– Da. Srbija neće imati ništa protiv toga da Ganić dođe u Sarajevo, ali će imati protiv toga da ne bude suđenja i da se ne utvrdi istina o dešavanjima u Dobrovoljačkoj ulici. Mi smo svjesni da Tužilaštvo BiH vodi istragu o ovom slučaju već pet godina, a postavlja se pitanje koliko treba čekati da se završi taj posao – da li još pet, 10, možda 20 godina… Očigledno je da ta sporost stvara nestrpljenje i nervozu. Upravo ta sporost je i dovela do sadašnjeg stava Srbije.

Šef diplomatije Srbije Vuk Jeremić rekao je da očekuje da BiH ubrza ratifikaciju ranije potpisanog sporazuma o međusobnoj saradnji u krivičnim predmetima kako bi i Ganiću moglo da se sudi u Bosni?

– Radi se o tome da su dvije zemlje potpisale samo „krovni" sporazum, koji se mora konkretizovati dodatnim ugovorima koji bi regulisali cjelokupnu materiju. Do toga, nažalost, nikada nije došlo i zbog toga se, između ostalog, i dogodio slučaj „Ganić". Najvažnije je, ipak, da se na poštenom suđenju okonča ova priča. Uostalom, sam predsjednik Tadić je rekao da Srbija insistira na poštenom suđenju, a ne na tome da ono neizostavno bude održano u Beogradu.   

Kako komentarišete otpor sarajevskih vlasti održavanju pomena žrtvama masakra u Dobrovoljačkoj ulici?

– Shvatam i uvažavam činjenicu da ovaj događaj iz proteklog rata svaki od naroda doživljava na drugačiji način, mada niko, sa druge strane, ne može da ospori da se tu dogodio jedan akt nasilja i zločina. Upravo zbog toga je, kako je Srbija više puta naglasila, najvažnije od svega da pravosuđe da ocjenu o tom događaju. D. Risojević (Press RS)