Kliker.info

Slobodna Bosna je u svom pretposljednjem izdanju (br.933) objavila analizu predizborne kampanje političkih subjekata u Bosni i Hercegovini. Kompletnu analizu, sada već proširenu i bez standardnih uredničkih intervencija, sada nakon što je izašao novi broj SB, prenosimo uz dozvolu autorice i na Klikeru. Analiza će obuhvatiti određeni broj nama interesantnih političkih stranaka.

Autor analize: Alisa Vrabac, magistrica političke i korporativne komunikacije

Ove sezone lova na glasače tj. ove izborne godine (Opšti izbori, oktobra 2014.) možemo primjetiti poboljšanje kvaliteta vizualnih rješenja i poruka. Očigledno je da su napori koje smo uložili u edukaciju i u analize iz oblasti političke komunikacije u prethodnom periodu od nekoliko godina, eto, urodili plodom, a to je uvijek lijepo. Ipak, kao i u svemu, tako i kada je riječ o političkoj komunikaciji, marketingu i propagandi, možemo istaći neke izborne štabove koji su uradili bolji posao od drugih. Neki su uložili velika sredstva sa jako malim učinkom, a drugi su sa malo sredstava postigli veći učinak.

Slogani su motivacijske poruke čiji je cilj privući pažnju glasača i motivirati ih na djelovanje tj. na izlazak na izbore i glasanje za njihovu političku opciju. Putem slogana, politička stranka sumira osnovnu poruku svoje kampanje. Oni se koriste na svim promotivnim materijalima kao što su bilbordi, plakati, brošure, čujemo ih izgovorene na radio stanicama, tv spotovima, na društvenim medijima i sl.

Ove sezone lova na glasače tj. ove izborne godine (Opšti izbori, oktobra 2014.) možemo primjetiti poboljšanje kvaliteta vizualnih rješenja i poruka. Očigledno je da su napori koje smo uložili u edukaciju i u analize iz oblasti političke komunikacije u prethodnom periodu od nekoliko godina, eto, urodili plodom, a to je uvijek lijepo. Ipak, kao i u svemu, tako i kada je riječ o političkoj komunikaciji, marketingu i propagandi, možemo istaći neke izborne štabove koji su uradili bolji posao od drugih. Neki su uložili velika sredstva sa jako malim učinkom, a drugi su sa malo sredstava postigli veći učinak. Analiziramo kvalitet političkog komuniciranja putem promotivnih materijala, ne ulazeći u kvalitet drugih oblika vođenja predizborne kampanje.

Narodna stranka Radom za boljitak ovu kampanju započela je sa sloganom “Slušaj srce, reci DA”, dok su raniji slogani bili „Slušaj srce, spasi zemlju“ i „Slušaj srce spasi svoje“. Korištenje srca kao simbola je nešto po čemu su postali prepoznatljivi, no ono neodoljivo podsjeća na Srce Isusovo koje je dio katoličke ikonografije. Obzirom da je porijeklo utemeljitelja NsRzb iz Zapadne Hercegovine gdje je katoličanstvo u svim porama društva, onda ne čudi što primjećujemo paralelu između Srca Isusova i srca kao simbola na logotipu ove stranke.

Obzirom da se ova stranka profilira kao “narodna” stranka, a i realno je zaista multietnička, trebala bi razmisliti o redizajnu i korištenju srca na neki više multietnički ili multikonfesionalan način. Vrlo je moguće da je tvorac ovog simbola to isto shvatio, te je ove godine “doradio” raniji simbol srca tako što mu je ugradio još i “izlazeće sunce” koje nam je svima poznato iz kampanje Obame iz 2012. godine.Da se razumijemo: Obamine simbole, slogane i logotipe ne “reproduciraju” samo bosanskohercegovački SDP ili stranka NsRzb nego i stranke/političari koji raspolažu mnogo većim finansijskim sredstvima. Najbolji primjer za to je upravo turski predsjednik Erdogan čiji logotip neosporno podsjeća na grafičke motive Baracka Obame. Eto, Erdogan je dokaz da ogromni novci i preskupi strani konsultanti ne mogu kupiti originalnost nego samo spin na već viđene tuđe kampanje.

                                                                       Analiza slogana i kampanje SDP-a i SDA

SDP i SDA slogan “Ujedinjeni” i “U jedinstvu je snaga”, dva su slogana koja kao da su izašla iz istog predizbornog stožera. Oni ili jedni druge prisluškuju, ili su u dosluhu, ili im je zaista nestalo inspiracije.

SDP-ova kampanja je već viđena i jednostavno joj nedostaje faktor iznenađenja, osim što je novitet veliki crveni autobus sa slikom njihovog kandidata za člana predsjedništva Bakira Hadžiomerovića. Novitet je to u SDP-u, ali ne i u BiH jer je zapravo prvi autobus oslikan predizbornim porukama lansirala još prije par izbornih ciklusa NsRzb iliti Boljitkovci.  Naravno, oslikani autobusi su “standard” u svim američkim kampanjama gdje svi predsjednički kandidati sa saradnicima i predizbornim timom, putuju širom zemlje u sličnim autobusima. Na Zapadu ništa novo, ali u BiH da.

Nadajmo se da su Obamine majice sa likom Bakira Hadžiomerovića, kandidata SDP-a za člana predsjedništva na kojima piše “predsjednik svemira” samo šala i vid zabave za mlađe glasače kojima je sve američko “cool”.

Kampanja  SDA je manje više ista kao i ranije. Oni su konzistentni u izboru poruka i boja. “U jedinstvu je snaga” (2014.), “Narod zna” (2010.) su kratki i jasni slogani savršeno razumljivi intelektualnijem dijelu njihovog glasačkog tijela. Ostalima će vjerski službenici svakako reći kako da glasaju. U demokratijama, i onaj ko cijeli život čita, piše, promišlja i analizira, i onaj ko se prstom potpisuje (i glasa), imaju po jedan glas.  Lijepa li je ta demokratija! Na kraju se svodi sve na čistu matematiku i na zbrajanje: koga je više.

Na plakatima SDA i ove godine vidimo dominaciju tradicionalne muslimanske zelene boje, ali i izraženu sliku lica člana predsjedništva Bakira Izetbegovića. Izraz lica je dostojanstven, a direktnim pogledom kojeg je teško ne primjetiti, on uspostavlja kontakt sa potencijalnim biračima. Kao i mnoga lica na ovogodišnjim predizbornim plakatima, i ovo je lice uljepšano i premazano fotošopovim filterima. (Photoshop-program za obradu slika na računaru).

Ono što mi se sviđa jeste pročišćeni izgled dizajna, bez previše detalja, fokus na kandidate, te dizajnerska konzistentnost na svim promotivnim materijalima.

Jedna stvar koja mi se ne sviđa jeste audio/video spot u kojem se koristi staromodni, tradicionalni glas i čiji je akter stariji čovjek sa “ruralnim, tadicionalnim, folklornim proslukom, sijede brade, a koji treba da asocira na muslimansku tradiciju. Spot zaista pogađa ciljnu grupu, ali onu ruralnu. Naime, tradicija možda ima svoju ulogu u društavu jer pruža neku strukturu, ali svaka tradicija koja se forsira, po mom mišljenju, također koči i napredak, a mnogi pripadnici muslimanskog/bošnjačkog društva bi rado napredovali.  Ovaj strašni, skoro pa jezivi glas u meni izaziva strah-što mu je valjda i cilj. Iako će ovakav spot privući jedan dio stanovništva (starijeg, ruralnog pa i pripadnike vehabijske ideologije), drugi dio stanovništva koji je tradicionalno bio naklonjen SDA, a koji je Tihićevu modernizaciju stranke objeručke dočekao, ovakav spot može uplašiti i odbiti. O ovome  se svakako strateški moralo razmisliti ili se kroz kampanju trebalo slojevito komunicirati .

I na kraju, SDA je stranka koju je njen umjereni, donedavni predsjednik Sulejman Tihić, svjesno pokušao gurnuti prema centru političkog spektra, s ciljem da se i drugi (moderniji)  segmenti društva (glasača) počnu identifikovati s njom. Imajući to u vidu, lično mi smeta široko rasprostranjena zloupotreba religije u predizborne svrhe. Tako smo na primjer imali priliku gledati Facebook postove Amira Zukića sa podignutim rukama, kao u molitvi. Ako je molitva “daj mi Bože što više glasova” onda razumijem. Ovo je slučaj u ovoj stranci ali i u nekim drugim strankama i to ne samo bošnjačkog korpusa. Cilj korištenja religije u predizbornie svrhe jeste isticanje (možda i jedine) različitosti naroda BiH te zbijanje u etničke redove i na taj način, osiguravanje glasova nacionalnim /vjerskim strankama. Dobro bi bilo da vjera bude u srcima i djelima vjernika, a ne na predizbornim plakatima koji je na taj način samo pojeftinjuju.

                                                                                 Analiza kampanje i slogana SBiH

Kada je u pitanju SBiH, obzirom da su na proteklim izborima pretrpjeli strašan poraz, a da su u međuvremenu tiho i neprimjetno jedva postojali, teško je reći šta je bila njihova inspiracija za odabir ovog slogana, osim što od naroda traže glasove. Donedavno im je kampanja bila zasnovana na negativnoj kampanji tipa bojkota koncerta srbijanske pjevačice Cece ili na nekom drugom trivijalnom i politički apsolutno nevažnom bojkotu. S druge strane, ono što mi se sviđa su zvanične fotografije njihovog predsjednika Amera Jerlagića. Veoma su dobro napravljene i dobro moderirane, računarski obrađene u photoshop-u, i sve u svemu ostavljaju iznenađujuće pozitivani dojam na posmatrača. Iznenađujući u smislu dojma koji je stranka ostavila na glasače prije četiri godine. Vizuelni imidž na zvaničnim stranicama i zvaničnim fotografijama je besprijekoran i “putinovski”, ali ovdje zaista govorimo samo o imidžu. Možda će se rebranding i repozicioniranje Stranke za BiH desiti upravo kroz lik Amera Jerlagića. Ostaje da se vidi.

amer jerlagicJedna, od onih stvari koje zamjeram, jeste neusklađenost logotipa na društvenim mrežama, konkretno na facebook-u. Ako na facebook pretraživač ukucate “Stranka za BiH” vidjet ćete da stranice ne nose isti logotip, nego je svaki administrator postavio logotip koji njemu odgovara. Dakle, radi se o vizualnoj nekonzistentnosti. Slična stvar je i kod drugih stranaka.
Da, da…treba ovaj posao znati raditi.

                                                                          Analiza kampanje i slogana SBB-a

Kada je SBB u pitanju, jasno je da se radi o aluziji na februarske proteste u toku kojih je SBB “stajao uz narod”. Ono što me je iznenadilo kod SBB-a jeste sterilnost i nedostatak kreativnosti na promotivnim materijalima, korištenje motiva zastave po ko zna koji put, loš odabir fonta slova i općenito neadekvatno grafičko rješenje. Iznenađenje je tim veće uzimajući u obzir da se upravo oni bave izdavaštvom, dizajnom itd. SBB je u smislu grafičkih rješenja za promotivne materijale ovaj put, pa i u odnosu na samu sebe (u odnosu na sopstvene promotivne materijale iz 2010.g)-zakazao.

Promotivni materijali ove stranke su toliko, neočekivano lošiji od ranijih, da se pitam da li su možda ovakva grafička rješenja i namjerno loša i prejednostavna? Možda im je cilj bio privući ruralni(ji) dio populacije, jer i SBB zna da je ruralnog stanovništva u BiH najviše. Još jedan primjer brzopletosti jeste korištenje riječi “PREDSJEDNIK” na plakatima. Možda je ta omaška napravljena namjerno jer je manje obrazovanoj osobi sa sela lakše razumjeti riječ “predsjednik” nego “član predsjedništva”. Slične omaške (predsjednik vs. član predsjedništva) su napravili i drugi npr. SDP, Sefer Halilović i sl.

Dalje, kao što znamo, cilj SBB-a je uzeti dio političkog kolača od SDA. Ovo se može naslutiti i iz zelene boje slova, gdje se Bošnjaštvo komunicira kroz tu boju ali i kroz djetelinu s četiri lista (SBB simbol sa pozitivnom konotacijom) koja je naravno, također, zelena. Ipak, grafička rješenja SBB-a, zelena ili ne, su ove godine na znatno nižem nivou od grafičkih rješenja SDA.

Po mom mišljenju, njihov raniji slogan “Dosta je bilo 17 godina loše vlasti“ bio je dovoljno mobilizirajući i dovoljno inspirativan, da se trebao uraditi samo spin na njega, baš kao što SDA radi spin na riječ “SNAGA” pa je tako SDA slogan 2012.g bio “Snaga BiH”, a sada 2014.g slogan im je “U jedinstvu je snaga“. Naime, spin ranijeg slogana bi i za SBB bio manje kontroverzan nego trenutni slogan “Uz narod” koji asocira na februarske proteste jer ovoj stranci, bar u svjetlu recentnih optužbi za povezanost sa Naserom Keljmendijem i njegovim kriminalnim miljeom, više kontroverze ne treba. Slogan “Uz narod” je zaista mač sa dvije oštrice jer može biti veoma motivirajući i uspješan, ali također može biti i poguban. Sve zavisi od toga mu je ciljna grupa. Hrabar izbor u svakom slučaju.

Također, prirodni šarm i dostojanstveno držanje/stav kakav Fahrudin Radončić zaista i ima kao politička ličnost, nažalost su anulirani ostalim lošim elementima ovog grafičkog rješenja.Ali, nije sve tako loše. Na ovim plakatima pak, vidimo i jedan lijepo osmišljen neverbalni gest gdje F.Radončić “suče” rukave košulje i time neverbalno komunicira spremnost za promjene. Istim gestom on također poziva na rad. Ovaj neverbalni element plakata (gore, lijevo), ocjenjujem kao pozitivan jer prati njegovu uobičajenu stranačku retoriku (poziv na čišćenje postojećeg stanja itd.)

No dobro, tako je kako je ovaj put. Idu novi izbori, lekcije se uče…konsultante sa znanjem i iskustvom treba slušati, a nikako cenzurisati. Sada vidimo i zašto.

                                                                                   Analiza slogana i kampanje DF-a

Kampanja DF-a je grafički lijepo osmišljena, posebno mi se sviđa vlastoručni potpis što je nešto što se prakticira na Zapadu, ne samo u političkoj nego i korporativnoj komunikaciji jer znamo da se potpisom i pečatom neko obavezuje na održavanje obećanja.

Promjena je nominalni cilj svake političke kampanje pa je ovo logičan izbor riječi i u međunarodnim i američkim kampanjama je ranije viđen mnogo puta. Na primjer “promjenom” su se bavili Jimmy Carter (A Leader, For a Change – Jimmy Carter 1976), Bill Clinton (It's Time to Change America 1992) ali i Baracka Obame čije smo slogane čuli stotinama puta ali evo da podsjetimo: “Change We Need.” i “Change” – 2008. U tom svjetlu PDP Mladena Ivanića svoj slogan također zasniva na promjeni (“Pridruži se promjenama” ) ali i DF Željko Komšić “Odlučno u promjene”.

Slogan “Odlučno u promjene” koristi snažne i motivirajuće riječi, što je pohvalno. Komunikolozi, kvalifikovani PR-ovci, propagandisti, znaju da postoje tabele slabih i tabele snažnih riječi, koje se ovisno o potrebi i cilju, koriste da se umanji ili uveča, uspori, ubrza ili motivira čitatelja. Obje riječi korištene u ovom sloganu spadaju u kategoriju snažnih riječi. Slučajan ili ne, odabir riječi u sloganu DF-a je veoma dobar.

Generalno, vizualno i grafički, ovo je atraktivna i estetski kulturna i pročiščna kampanja.
Na plakatima dominira kombinacija narandžaste i bijele boje. Na toj pozadini, vidimo likove kandidata, web adresu, logotip i prilično dominantan slogan. Dakle, na plakatima vidimo sve elemente koji su potrebni na plakatu političke stranke. Dalje, DF pametno (SDA također) koristi plakate na dva načina:
1) za promociju lika kandidata i
2) za promociju slogana kojim žele mobilizirati glasače da im se “odlučno (pridruže) u promjene”.

Fotografije kandidata su prerađene u photoshopu (program za obradu slika) i sa time sam generalno zadovoljna, uz par izuzetaka na kojima je fokus tijela kandidata pogrešno usmjeren, no dobro. Bar su slike čl.predsjedništva Željke Komišića i njihovog kandidata za čl.predsjedništva Emira Suljagića, dobro urađene. Željko odiše skromnošću dok Suljagić zrači samopouzdanjem, no Komšićev izraz lica je ipak za nijansu prirodniji.

S druge strane, bilo je gafova i kod njih, pa smo na slikama koje su promovisali na društvenim mrežama, mogli vidjeti Emira Suljagića i Željka Komšića u očiglednoj tjelesnoj disproporciji, te mi nije jasno kako je ovako nešto moglo izaći u javnost, i ne samo biti objavljeno, nego i sponzorisano na Facebook-u. No, treba biti pošten pa reći i to da je ova očigledna omaška kasnije ispravljena na drugim promotivnim materijalima. Nebesima hvala po tisuću puta!

Još jedan od gafova je kada smo Emira Suljagića mogli vidjeti kako na unutarstranačkim skupovima stoji sa grupom ljudi direktno ispod slike Alije Izetbegovića. To jesu detalji koje on vjerovatno nije mogao kontrolisati, no njegov propagandni strateg ili tim je morao. Na primjer, ako se iz nekih razloga nije mogla skloniti slika Izetbegovića, onda se fotografija mogla uslikati iz drugog ugla ili photoshopom eliminirati taj neželjeni detalj. Ipak je SDA druga politička stranka, dakle oponent, a u političkoj komunikaciji svaki trag druge stranke se treba eliminisati, kako ideološki tako i fizički. Također, mogle su se i flaše (sarajevske vode) skloniti i umjesto njih staviti neko cvijeće ili stranački promo materijal, ali eto, ako ništa bar znamo da se na skupovima DF-a pije domaća voda, voda iz Bosne i Hercegovine čime se unapređuje domaća proizvodnja i konomija, a novci ostaju u BiH. Imali smo priliku vidjeti da se na skupovima nekih drugih stranaka pila strana, uvezena voda.
Ah ti detalji, detalji…

                                                                             Analiza slogana i kampanje HDZ 1990

HDZ 1990 svojim sloganima „Ovo je naša zemlja“  i “Podvucimo crtu” (2014.g) apelira na sve one Hrvate u BiH koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom zemljom. Ovaj slogan potencira činjenicu da Hrvati u BiH nisu dijaspora, da njihova zemlja nije Hrvatska (kao što ni švicarskim Njemcima nije Njemačka!) i da su oni bez obzira na malobrojnost, narod koji pripada BiH baš kao što i BiH pripada (i) njima. Na ovaj način, Martin Raguž se distancira od separatističke Ćovićeve politike koja glasi: “imamo zemlju u kojoj smo se rodili (BiH) i zemlju koju volimo (Hrvatska)” i time Raguž dozvoljava Hrvatima Bosne i Hercegovine da vole svoju zemlju, koja je njihova jednako onoliko kao i svih drugih naroda i građana koji žive u njoj. Koristeći bh. stećke na svojim moderno dizajniranim plakatima, on je još prije par godina počeo sa promocijom državotvornosti i povijesne postojanosti Bosne i Hercegovine i pripadnosti bh. Hrvata ovoj zemlji.

Na trenutnim plakatima vidimo jednostavno iscrtan simbol cjelovite BiH te jasno izražen slogan koji potiče na akciju, što je i svrha slogana. Plakati su čisti i moderni i mogu se smjestiti u neku naprednu, modernu zemlju, pa je i ovakva estetika nešto što šalje poruku građanima da je moguće imati elemente modernog i progresivnog u bh. društvu.  Također, kako je jedan od ciljeva plakata “promovisati kandidata”, na plakatima HDZ 1990 vidimo dominantno i ukusno retuširano, istaknuto lice Martina Raguža.

On se putem ovog slogana svjesno okreće od nacionalizma (čije rezultate gledamo svuda oko nas) i zapravo je rijetki političar koji svakodnevno ne koristi negativne kampanje. Njegove su poruke pozitivne, konstruktivne, on nudi realne i konkretne programe i politike. Sa aspekta političke komunikacije, ovo je jedan svijetao primjer kako retorike tako i dizajna. Pitanje je ipak, da li je bh. nacionalizmom zatrovani narod spreman na pozitivne i progresivne poruke, te da li su voljni okrenuti novi list i okrenuti se pozitivnim političkim procesima? Ili su zadovoljni sa, kao u morskom plićaku, brčkanjem i uživanjem u ulozi žrtve koja sve nas oslobađa odgovornosti za sopstveni nerad i javašluk?

Kako preko noći nije moguće promijeniti mentalitet i percepcije na kakvim su nacionalističke stranke radile u proteklim decenijama, žalim što se ova kampanja nije počela raditi mnogo ranije, a kako bi se poruka osvijestila kod njegovih potencijalnih glasača i onih neopredjeljenih koji se dvoume između dva HDZ-a. Pri tom ne mislim na kampanju u smislu slogana i plakata, nego na druge tehnike komuniciranja kojima bi se određene realnosti promijenile i negirale, a druge kreirale.

                                                                        Analiza slogana i kampanje SNSD-a (Milorad Dodik)

SNSD kao i do sada, putem neurolingvističkog programiranja, u svakoj svojoj predizbornoj kampanji ali i svakom drugom javnom nastupu, ponavlja riječ “Srpska” i na taj način insistira, mentalno gravira i ovjekovječuje “Srpsku Republiku”, zatim srpski narod, srpske običaje, srpsku istoriju, srpske legende i mitove, srpske šume, srpske rijeke, srpske planine, srpske ptice, srpske, ma samo nek’ je srpsko, nema veze što je i bosansko! Na ovaj način negira se bilo kakva asocijacija srpstva sa bilo čim i bilo kim drugim, pogotovo sa Bosnom i Hercegovinom, čiji je RS sastavni dio.

Ovo me podsjeća i na TV kanale HRT-a gdje se već dvije decenije izbjegava i eliminira riječ “Jugoslavija”. Skoro nikada nećete na kanalima HRT-a čuti riječ Jugoslavija nego ćete čuti “bivša država”. Na taj se način iz kolektivne svijesti nastoji izbrisati ikakav trag o postojanju zajednice koja je realno postojala kao uspješna i stvarna međunarodno priznata i poznata zemlja.

Analogno HRT-u i njihovoj pažljivo osmišljenoj uređivačkoj politici, isto se pokušava raditi i sa “Srpskom” kroz slogane “Za pobjedu Srpske” i “U ime Srpske, za pobjedu Srpske”. Slogan “Za pobjedu Srpske” nam govori da je SNSD: a) i dalje u ratu ili b) evociranjem na rat i putem opasne emocije zvane strah, glasače guraju na izbornu bojšnicu. Ta izborna bojišnica traje 30 dana predizborne kampanje, a potom 13.og oktobra, dan nakon izbora, svako u svoju stolicu, kandidat u svoju udobnu, kožnu, a ostali…

Evidentno je da se ovaj izborni ciklus Dodik uplašio jer se nikada kao do sad nije krio iza Putina i kao nikada do sad nije tražio, bar simbolično, zaštitu od Putina. Do sada je Dodik bio dovoljan sam sebi. Ali ne više. Naime, ovu je kampanju okitio slikama Putina i njegovog poznanstva s njim pa smo ih tako zajedno u političkom zagrljaju mogli vidjeti na plakatima (ispod), na zadnjim šoferšajbama kombija (naslovna slika), na video spotu SNSD-a i sl.

Videopot je posebno interesantan jer krije više subliminarno pozicioniranih simbola uticaja. Na primjer, iza sebe je strateški postavio sliku sebe i Putina, te košarkašku loptu kojom komunicira svoj afinitet prema košarci čime nastoji privući ljubitelje sporta i mlađe glasače.

Korištenjem lika i djela Putina, on želi iskomunicirati glasačima RS da iza sebe ima kalibar čovjeka kao što je Putin, a da time bh.entitet RS iza sebe ima silu kao što je Rusija. Dakle, porodica na broju: mama Rusija, tata Putin i zločasti Mile kao nezrelo dijete nespremno i nesposobno da se brine samo o sebi.

Dalje, iz neverbalne komunikacije na slici (ispod) vidimo slabost Milorada Dodika jer je evidentno da se iz nekog razloga pravda skeptičnom tata Putinu, čije nepovjerenje vidimo iz geste tjelesnog odmicanja od Dodika (naginje se nazad i time pravi distancu)kao i iz nepovjerljivog pogleda usmjerenog prema Dodiku. Ne može se znati o čemu se radi, ali je neverbalno izražena doza pokajanja i zbunjenosti sa Dodikove strane-očigledna. Hoće li se nevaljali dečko uspjeti opravdati što nije uradio zadaću ili će dobiti po…

Ali nije Dodik jedini koji veliča svog tatu…Naime, sličnost kod svih etnonacionalnih stranaka je upravo to: očigledan nedostatak bosanskohercegovačkog identiteta, a traženje (na silu) identiteta sa zemljama i narodima čiji niti jezik ne govore. Taj nedostatak identiteta komuniciraju glasačkom tijelu i šire putem bilborda, video spotova, u javnoj retorici i općenito u narativu stranke ili kandidata i time proizvode nove, izgubljene u vremenu i prostoru, glasače. Nedostatak bh. identiteta vješto komuniciraju (poistovjećuju) kao “patriotizam”. Nevjerovatna je ta, na ovim prostorima, vječna potreba da se pokaže: čiji je (tata) veći. Sreća pa su psiholozi dokazali da, ko god se hvali veličinom, da zapravo kompenzira neki nedostatak (sakriva nedostatak). Zaista veliki problem i osnovni razlog povijesnog i žalosnog nejedinstva bh. naroda i nacije, što naravno savršeno odgovara domaćim kanibalima ali i geostrateškim i ekonomskim kolonizatorima i izrabljivačima i sa istoka i sa zapada.

(Kliker.info-PROF communications )