hamburger-icon

Kliker.info

Aleksandar Trifunović: Sa ovolikom količinom svakodnevne histerije ne može se živjeti, a bogami ni preživjeti

Aleksandar Trifunović: Sa ovolikom količinom svakodnevne histerije ne može se živjeti, a bogami ni preživjeti

10 Augusta
06:48 2019

Adis Pokvić iz Gornjeg Vakufa sam je ispisao uvredljive grafite i prijeteće poruke na svojoj kući i po svom autu o “balijama”, o Srebrenici, ratu. Opsežnim radnjama na terenu došlo se do materijalnih dokaza kao i priznanja oštećene osobe A. P. rođene 1987. godine, da je sama počinila radnje koje su okarakterisane kao djelo izazivanja rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, izjavili su iz policije.

Piše : Aleksandar Trifunović (Buka)

Adis je objavljivanjem fotografija sa porukama mržnje postao zvijezda u medijima, uzimali su od njega izjave, o njemu su pisani tekstovi. Fejsbuk je nakon toga uobičajeno “gorio” od virtuelnog fajta, onako kako to ovdašnji svijet najbolje zna i jedino umije. Do kraja. Virtuelni udar bio je jednak onom toplotnom. 

Vijest da je Adis poruke mržnje ispisao sam danas ne izaziva ni približne reakcije i interes medija i publike kao što je vijest o fasadi i karoseriji punoj mržnje izazvala prije neki dan. Medijima je, kao i Adisu, očigledno dosadno i znaju da priče o pomirenju, uspjehu, suživotu i sreći ne prolaze ni blizu kao one o ratu, nesreći, mržnji i strahu. Jer za bolje i ne žele da znaju. I nisu samo krivi mediji, kriva je i publika koja većinski traži takve medijske proizvode, ne shvatajući svoje saučesnoštvo u stvaranju sve veće histerije, mržnje i straha.

U poslijeratnom društvu kao što je bosanskohercegovačko, u kojem procesi suočavanja sa prošlošću nikada nisu pokrenuti i u kojem se svakodnevno otvaraju, ali ne i zatvaraju ratne priče, upravo mediji bi trebalo da budu najosjetljiviji na teme koje mogu postojeću strah i mržnju pospješiti. Međutim, sasvim suprotno, većina medija u BiH podilazi najnižim strastima publike, trgujući emocijama. Vlasti ovakva situacija, koja se svakog trenutka može oteti kontroli, ne zanima, jer su one i formirane upravo na najnižim strastima većine, i jer je njihova svakodnevna pljačka periferna tema u odnosu na dobro staro ubijanje. 

A za to im trebaju i balije, i četnici, i ustaše, i živi, i virtuelni. 

Adis je samo budala. Velika. 

Međutim, to što je sam napisao poruke mržnje na svom autu i kući ne čini ih manje štetnim. Jer te i takve poruke i dalje će se pojavljivati po stadionima, na javnim skupovima, na zidovima i znakovima pokraj puta, po medijima. Jer ih publika shvata kao zajebanciju, kao identitetske parole u svijetu u kome komšija i “drugi” i ne trebaju.  

A trebalo bi, ako već nije prekasno, kao društvo da počnemo da se liječimo, jer sa ovolikom količinom svakodnevne histerije, ne da se ne može živjeti, nego ni preživjeti.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku