Aleksandar Stanković : Uvijek će među novinarima biti bagre
Aco Stanković je rekorder po broju emitiranih talk show emisija u regionu i teško da će ga uskoro neko stići i prestići.No, on brojem nije opterećen, mada ne krije da bi volio stići do 500. emisije, puno mu je, veli, važnije da bude gledan i aktuelan.A to zasigurno jeste, jer pravi jednu od najboljih emisija u regionu, i to 12 godina zaredom. Za Dane govori o svemu pomalo, a o novinarima i novinarstvu ponajviše
Gospodine Stankoviću, urednik kultne emisije Latinica Denis Latin je izjavio da bi u narednom periodu, nakon što je na HRT-u ukinuta Latinica, poslije 17 godina prikazivanja, sa programa mogle biti skinute još dvije emisije: Hrvatska uživo i Nedjeljom u 2. Plašite li se ovakvog scenarija, ima li bojazni da će gledatelji ostati bez Vašeg projekta, jedne od najgledanijih i najpriznatijih emisija ne samo u Hrvatskoj, nego i u regionu?
Ne plašim se. Nit’ sam se rodio sa Nedjeljom u dva, nit’ ću (vjerojatno) umrijet s njom. Ako i skinu emisiju, imam dosta utakmica u nogama i naći ću klub. Osobno, ne vjerujem da će emisiju maknuti, ali ako je i maknu, nije kraj svijeta.
Osjećate li pritisak politike, jer se nerijetko aktivno uključujete u aktuelna dešavanja, ne ustručavate se kritizirati vlast i političare?
Naravno da se osjeti pritisak politike, ali sva sreća to se ne radi preko mojih urednika, tako da je pritisak izdržljiv.
U Hrvatskoj je predizborna godina, nema sumnje da će, između ostalog, biti pritiska na medije. Ima li u izbornom periodu razlike između pozicije i opozicije, bar što se odnosa prema medijima tiče?
Pa vjerojatno i pozicija i opozicija traži da je bude što više u medijima, e sad je samo problem koliko urednici pristaju na to. Ja se u svojim emisijama trudim imati i jedne i druge, ali vladajući me većinom bojkotiraju, tako da se dovijam na različite načine kako održati balans.
Nemali broj Vaših gostiju završio je u zagrebačkom Remetincu, neki su “dobacili” do zatvora u Salzburgu (Ivo Sanader), protiv mnogih se vode krivični postupci… Hoće li još Vaših sagovornika “gostovati s one strane brave”? Jesu li istrage, hapšenja, procesuiranja… u Hrvatskoj potaknuti iz Bruxellesa?
Mislim da je borba protiv korupcija pokrenuta iz Bruxellesa, ali ne treba tu odreći ni zasluge aktualne premijerke, koja je odlučila, skupa sa državnim odvjetnikom, mnoge spremiti iza brave. Problem je samo što je, kao visoki državni dužnosnik, 10 godina zatvarala oči pred time.
Imali ste nedavno oštru polemiku sa premijerkom Jadrankom Kosor, iz njenog ureda su na Vašu i adresu HRT-a stigla ne baš blaga reagiranja…
Jadranka Kosor ne trpi javnu kritiku i nakon što sam upozorio da se ne bori protiv korupcije u braniteljskim redovima (Hrvatska ima pola milijuna branitelja!?), tj. protiv lažnih branitelja, ona preko braniteljskih udruga (koje su pod kontrolom HDZ-a) već tri tjedna traži moju ispriku, ili će me u protivnom te udruge tužiti za klevetu i uvredu.
Nu2 radite već 12. godinu, pripremili ste 436 emisija. Niste se “popeli na glavu” gledateljima, a Vaši gosti su i dalje značajni, aktuelni, kompetentni. Imate li neki dead line do kada ćete “gurati” s emisijom, je li magična brojka 500 top i ideal koji želite postići?
Pa recimo da bih volio napraviti 500 emisija, a dokle će emisija ići – nemam pojma. Ja se za sada nisam zasitio, a kada će gledatelji i urednici reći dosta, ne bih znao. Što se mene tiče, mislim da bih ovaj posao mogao raditi do penzije.
Čini mi se da se po Vašoj mimici, tonu, gardu, načinu postavljanja pitanja… na početku emisije može definirati Vaš odnos prema gostu. Nekada znate biti vrlo oštri, a nekada ste prilično opušteni. Je li takav Vaš stav zavisi od gosta, teme… ili je možda rezultat “trenutnog nadahnuća”?
Prema gostima nisam isti, jer svaki gost zaslužuje drukčiji pristup. Trudim se biti isti kada su političari u pitanju, a svi ostali (umjetnici, sportaši, znanstvenici, pisci…) imaju različit pristup.
Vjerovatno ima neko koga biste rado ugostili u Vašoj emisiji, a on/ona to izbjegava. Sigurno ima i onih koji su Vas razočarali, iznevjerili…
Recimo, razočarao me Đorđe Balašević, s kojim sam sve oko gostovanja dogovorio u Novom Sadu, a onda se sedam dana prije emisije čovjek jednostavno zavukao u mišju rupu, odlučio je ne odgovarati na pozive, potpuno me ignorirati i ostaviti bez ikakvog objašnjenja, a emisije nije bilo. Razočarao me i Emir Kusturica.
Vaš stav o BiH je poznat, ugostili ste do sada na desetine političara, javnih radnika, književnika, novinara, reditelja, glumaca, umjetnika, sportista, estradnih ličnosti iz naše zemlje. Ko Vam je od tih osoba ostao u lijepom sjećanju, s kojom ste emisijom zadovoljni, ko Vas je razočarao?
Abdulah Sidran mi je ostao u lijepom sjećanju, a pamtim i Emira Hadžihafizbegovića i Senada Avdića, i to ne toliko po gostovanju u emisiji, koliko po pomoći koju su mi ti ljudi tijekom svih ovih godina pružili oko pripreme i realizacije nekih emisija, pogotovo kada su gosti iz BiH.
Nedavno ste izjavili kako ne mogu sve emisije Nu2 biti vrhunske, da sebi date oduška kada u goste dovedete neke “male” ljude, kada elaborirate “lakše” teme. No, često se pokaže da su ti “mali” ljudi mnogo zanimljiviji, pa i gledaniji od “velikih” faca…
Pa jest, ima i toga, ali ne bih generalizirao da su političari dosadni, a “mali” ljudi zanimljivi. Imao sam loša iskustva i s tim relativno nepoznatim ljudima, od kojih sam očekivao elokvenciju, erudiciju, a oni su se uplašili kamera i ispali vrlo nesretno rješenje za nedjeljno popodne.
Prije tri godine je Vaš gost, tadašnji premijer, a danas predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, javno ponovio kako će, čim ga vidi, nokautirati urednika emisije 60 minuta Federalne televizije Bakira Hadžiomerovića. Kako ste se osjećali u tom trenutku?
Zanimljiva je stvar da sam pripremajući emisiju sa Dodikom bio u Sarajevu i RS-u, i kada sam se vratio u Zagreb, mislio sam “ja apsolutno nemam ništa po čemu će se ova emisija pamtiti”, kad ono, Dodik se iznervirao već u petoj minuti i dogodilo se što se dogodilo. Da rezimiramo: nije mi drago što je ta emisija ispala tako konfliktna, jer je ona samo još više produbila nepovjerenje između Bošnjaka i Srba. Ne mislim da sam osobno odgovoran za to, ali da sam previše zadovoljan tom emisijom, baš i nisam. Bolje bi bilo da smo vodili konstruktivniji razgovor, jer toga u BiH nedostaje.
Dodik nastavlja s atacima na FTV i Hadžiomerovića, a u igru je, preko svojih medija (Radio-televizija RS-a, Nezavisne novine i Glas Srpske Željka Kopanje), uključio i Denisa Kuljiša, koji “senzacionalno pronalazi dokaze kako je Hadžiomerović reketario poznate biznismene i kompanije”.
Mislim da se Kuljiš previše uključio u cijelu priču (novinari ne bi trebali biti apologeti nijednog političara) i osobno ne vjerujem da je Bakir uzeo bilo kakve novce.
Nedavno ste ugostili već pomenutog Kopanju, koji je otkazao saradnju (kolumnu) s Borisom Dežulovićem jer se ovaj u tekstu kritički pozabavio “gazdom” Dodikom. Šta je to u ljudskom biću da ga od žrtve pravi istim i(li) sličnim onima koji su odgovorni i krivi za njegovu tragediju?
Kopanja je pogriješio. Trebao je pustiti Dežulovićev tekst, jer je odličan. Dodik mora podnijeti zajebanciju na svoj račun.
Rijetko kada napuštate studio da biste napravili emisiju, a jedan od takvih izleta bio je boravak na Mećavniku, kod Emira Kusturice. Jeste li očekivali onakvu reakciju sagovornika, prekid snimanja?
Problem tog intervjua je bio što je on rađen u Kusturičinu domu, pa je Kusturica mislio da se ja, kao gost, trebam ponašati snishodljivo. Moje je da postavljam pitanja i tražim odgovore neovisno o Zagrebu ili Mećavniku, i tako sam i ovaj put postupio. Kusturica me jest malo iznenadio, ali očigledno sam i ja njega, pa smo jedan – jedan. Bolje bi bilo da sam napravio cijeli intervju, ali nikad nije kasno. Pale su teške riječi, ali vjerujem da ćemo se ponovno sresti i dovršiti razgovor. Uostalom, i sama činjenica da je Kusturica nakon pet dana vratio tri kazete koje nam je doslovno oteo upućuje na to da ni njemu nije drago što je do incidenta došlo.
Imali ste neponovljivih i nesvakidašnjih gostiju i gostovanja. Već spomenuti Dodik i Kusturica, pa performans riječkih rockera Let 3, foto session Stefana Lupina… Iako je u nekoliko rečenica teško definirati gdje se to nalazi novinarstvo danas, kakve su mu perspektive, hoće li ikada ova teška, ali itekako bitna profesija dobiti tretman kakav zaslužuje? Hoće li se novinarstvom baviti obrazovani, moralni, čestiti ljudi?
To je ideal, ali nikada neće biti tako. Uvijek će i među nama biti bagre, kao, uostalom, i u svim drugim zanimanjima. Bilo bi važno da ipak utvrdimo neke minimalne novinarske standarde i da nam se ne događaju žalosne stvari kao u ratu, kada su pojedini novinari bili najveći huškači, tj. zaslužili su da ih sudovi procesuiraju, a to se eto nije dogodilo.
Kako gledate na nedavnu polemiku na relaciji Ivo Josipović – Ivo Banac, a povodom “Zajedničke izjave o potpori RH euroatlantskom putu BiH”, kojom je zvanični Zagreb podržao cjelovitost BiH, ali i pozvao na formiranje vlasti “koja bi svojim sastavom bila reprezentativna političkoj volji konstitutivnih naroda i građana iskazanoj na izborima”. Ovu izjavu je “podebljao” i “pojasnio” hrvatski veleposlanik u Sarajevu Tonči Staničić, koji je kazao da to znači da u vlasti moraju biti dva HDZ-a iz BiH. Zanimljivo je da je izjava objavljena nedugo nakon što su Josipović i Kosor u Zagrebu razgovarali s čelnicima dva HDZ-a, Draganom Čovićem i Božom Ljubićem.
Hrvatska ne bi trebala otvoreno agitirati za svog favorita u formiranju vlasti u BiH i u tom smislu izjava hrvatskog ambasadora je nespretna i netaktična. Druga je stvar što i ja osobno mislim da bi bilo dobro da u vlasti u BiH participiraju i Dodik i Čović, jer imaju legitimitet, ali službena politika ne može si dozvoliti taj luksuz da bude tako eksplicitna.
Josipović je nesumnjivo pozitivna ličnost i ima dobre namjere prema BiH. Međutim, prije par mjeseci je otišao u Banju Luku i sve se “dogovorio” sa Dodikom. A ko se s Dodikom nešto dogovori… Prethodni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ne da za deset godina nikada nije otišao u Banju Luku, nego je više puta kazao šta misli (sve najgore) o Dodiku. I Mesić i Josipović su bili Vaši gosti, kakva je razlika između njih dvojice, a koje su sličnosti?
Oni su potpuno različiti političari. Mesić je stara škola, koji je na vrijeme shvatio vrijednosti liberalne demokracije i (većinom) u skladu s tim postulatima vodio državu, a Josipović je političar novog kova – pomirljiv, koncilijantan, smiren i odmjeren. U svakom slučaju, pravi čovjek na pravom mjestu. Vjerujem da će i njegova politika prema BiH biti prepoznata kao ona koja uvažava susjeda i radi na dobrobit svih država u regiji.
U posljednje vrijeme je krenula serija izvinjavanja i isprika političara iz regiona za sve ono što se dešavalo u posljednjih 20 godine. I Vaših zasluga ima za to. Predsjednik Srbije Boris Tadić se upravo u Vašoj emisiji izvinio za zločine koji su počinjeni u ime njegovog naroda nad drugim narodima. Sve češće se pominje termin pomirenje. Izvinjenje (isprika) i pomirenje su sjajna stvar, niko normalan nema ništa protiv, ali mislite li da će vrijediti i donijeti boljitak ako ih ne prati jedna “sitnica” – istina?
Za ljude koji žive u BiH, Srbiji i Hrvatskoj nema jedne istine. S tim se moramo pomiriti. Treba živjeti s različitim istinama i okrenuti se budućnosti. Napoleon je vjerojatno za Ruse zločinac, a za Francuze heroj, i što sad? Žive ljudi i dalje.
Često dođete u Sarajevo, održite predavanja studentima, susretnete se s prijateljima. Vi sa strane sigurno bolje od nas primjećujete da li se ovaj grad mijenja, ide li išta nabolje…
Imate semafore sa sekundarima koji upozoravaju koliko je još ostalo do crvenog svjetla. To je bolje nego u Zagrebu. Taksiji su jeftiniji i mislim da su ljudi srdačniji. To je sasvim dovoljno da se lijepo osjećam kod vas.
Zanimljivo je da špice za Nu2 radi sarajevska Fabrika, muziku je uradio Sarajlija Mario Šegvić. Zar u Zagrebu nema takvih kadrova?
Pa to je nekako išlo u kompletu. Momci iz Fabrike su inventivni pa smo ih angažirali da rade špicu. Kada se pojave bolji u Zagrebu, angažirat ćemo ih.
U Vašem CV-u ima zanimljivih, reklo bi se nespojivih detalja: novinar fajter, bavite se sportom, nije Vam strano da se prošetate modnom pistom, da ste pred fotoobjektivom, pišete poeziju…
Ma, ima kod mene svega, ali u posljednje vrijeme sve manje. Nedavno sam dobio kćer i zadnjih godinu dana sam više-manje tata.
Nedavno je stalni saradnik Nu2 Milorad Bibić Mosor u Danima opisao Vaš neobičan susret na Korčuli, upoznavanje i uspostavljanje saradnje. Je li došlo vrijeme da sjedne u vruću stolicu preko puta Vas?
U pravu ste. Morat ću uskoro pozvati Mosora pa nek’ udari junak na junaka. Fuad Kovačević (BH Dani)
Komentari