Kliker.info

Piše: Ahmed Burić (Radiosarajevo)

6.45 Iz kreveta ustaje Najveći Bošnjački Pjesnik (u daljem tekstu: NBP). Iz daljine bi moglo izgledati da krupan čovjek sjedi, ali ne NBP, on stoji postojano. Još uvijek ne zna u kojoj se od svojih kuća probudio – sarajevskoj, goraždanskoj, tešanjskoj… On iz postelje ne ustaje nego skače i jutarnju toaletu obavlja temeljito i energično, poput kakvog pješadijskog vodnika prve klase. Što, objektivno, i jeste njegov estetski i etički nivo.

Kao da je to, ta njegova jutarnja toaleta, najvažnija od svih mogućih važnih stvari u ovom nesređenom dijelu Sunčeva sistema, i kao da će odmah nakon nje, te njegove valjano obav ljene jutarnje toalete, krenuti sveopće preustrojstvo planetarnih gibanja, odnosa i sila. Zašto, ni zbog čega drugog, u saobraćanju s ljudima, svoja osjećanja, misli i rečenice više ne umotava u svilene maramice društvenih obzira i običaja nego ih izručuje gole, onakve kakve su se u mozgu zgodile drito u brk, pred sugovornikovo lice. Poslije njega, ustaju njegovi ukućani: ne zovu ga imenom, “mužu” “oče”, “babo”, nego “Najveći Bošnjački Pjesniče”. Supruzi, književnoj savjetnici i impresariju dozvoljeno je da ga u određenim slučajevima zove Poeta. NBP nakratko je zadovoljan. Svi u njegovoj okolini shvaćaju njegovu veličinu.

7.15 Ovo je dan krupnih odluka. NBP misli. I konačno zna: danas će NBP svima reći sve u brk. Dosta je prešućivao i trpio udarce: zar nije sramota da je on, takva veličina, kad bi ostao bez novaca, morao ići direktno kod Alije Izetbegovića da mu da pare “na ruke?” Zar se mu nije posvetio neke od svojih najsjajnijih stihova (“ima l’ iko da mu nije valj’o naš predsjednik Aljo, da ga nije pogledao krivo, da mu nije dao srce živo?” ).

8.30 NBP baca se na posao. Objavit će privatnu prepisku s urednikom najutjecajnijih sedmičnih novina. Kako je tome “novinarskom i ljudskom smeću” palo na pamet da objavi intervju s drugim pjesnikom, koji trenutno živi u Kanadi, jednim književnim minorusom i jebivjetrom, kojeg je NBP nazvao “četničkim bratom” i javno rekao da bi kad bi Karadžićevci stigli u grad, ono malo đubre Simić bio jedini kojeg će poštedjeti. NBP ne vidi problem u tome što pjesnik, čiju glavu dovodi u pitanje, nije bio veliki prijatelj s Radovanom K., dok je Poeta to bio. Uostalom, NBP nema veze s tim što po svijetu rade članovi njegove obitelji, ali Goran Simić mora imati veze sa svojim bratom, četničkim generalom Novicom. NBP se pita kako to da Simiću za sve četiri godine rata dlaka s glave nije falila? I mudro, kako samo NBP sam sebi odgovara, kaže: ”Da mu je zaista bilo teško ubili bi ga.” Kao što su ubili njega, NBP-a. Nakratko je zadovoljan činjenicom da je njegova patnja najveća. Patos Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika.

10.15. NBP sjedi na klozetskoj šolji dok mu nogice vise. Ustaje, kida dlačice iz nosa. Gleda se u ogledalo, ostalo mu je toliko objektivnosti da zna da je to što vidi – jezivo. Ali, baš svima treba odgovoriti. Svoj toj novinarsko književnoj sitneži od senada avdića i radević maja, slavka šantića i seja fetahatahagića (koji je mrtav, i takav ne da živjeti NBP-u), durakovićki i šagolja, burića, jasmina imamovića, bašićki, horozovića, hajdarevića, stojića, ivankovića, šehića i inih, vinih i nevinih, javnih djelatnika , koji su gomila pajaca, lutaka i figurica, spletene i zgužvane, bačene na tle uz dvostruki gradski kontejner. NBP ne sjeća se divnih dana i druženja sa pravim, velikim ljudima kakvi su: Radovan K., da, baš taj, ili Slobodan Praljak, njegov Bobiša, duša koja ga je najbolje razumjela. “Njih su dva sada u Haagu”, pomisli. “Bože druže li se i sjećaju li se zajedničkog prijatelja?. A Emir, taj nemirni neimar Nemanja, koliko ga je i kako samo on razumio? I kako onda da on, NBP, razumije i čita tu sitnež, tu umjetničku i novinarsku nedonoščad? Najveći Bošnjački Pjesnik će zaboraviti kako je novinar, kojeg danas naziva “đubretom”, sve sudove u umjetničkom svijetu preuzimao direktno od njega, NBP-a, i izvrijeđao veliki broj ljudi samo za njegov račun. Račun Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika. Koji zaboravlja i kako je i jednog drugog Slobodana, Miloševića, kad se pojavio, nazivao “velikim golgeterom”. On je Najveći Bošnjački Pjesnik i zato što posjeduje fantastičnu moć (samo)zaborava.

12. 05 NBP konačno zna da je u pravu kad je htio tužiti žiri književne nagrade “Meša Selimović”. Ko su oni da njegovu, treći put prepričanu autobiografiju, ne nagrade? Pa već je sračunao da tih 7000 maraka pripada njemu. Otkud onda da to pripadne nekom tamo šehiću koji piše o vlastitom, besmislenom ratnom iskustvu? Najvećem Bošnjačkom Pjesniku pada na pamet još jedna genijalna ideja: tužit će i Nobelov Komitet! Ko su te švedske budale koje ne prepoznaju da su jedine prave ruke u koje njihova nagrada treba doći, upravo njegove. Rukice Poete koje se u čuđenju šire i dižu ka nebu.

14.00 Vrijeme je ručku. Supruga poziva najvećeg NBP-a da opere rukice i dođe za stol. Ali, on ne može prekinuti magični trenutak stvaranja. Upravo mu je na pamet došla genijalna misao da napiše pismo antologičaru iz Zagreba, koji je svoju antologiju nazvao prema njegovoj pjesmi. To je sve u redu, ali šta će u antologiji pjesme drugih pjesnika, tih nikogovića, nepismenjakovića, netalenata? Ta antologija je trebala biti pregled njegovog rada, a ne kupusara sastavljena od švrljanja raznoraznih budala.

17.00 Najveći Bošnjački Pjesnik shvaća da pored njega postoji Drugi Najveći Pjesnik, Pessoa našeg vremena, i da samo u njemu može naći sugovornika, nekoga ko potpuno razumije Njegovu Veličinu. Ali, samo dok taj mali Pessoa ne pokuša dohvatiti njegovo mjesto. Jer, vrh postoji samo zbog njega. Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika. Uvečer će ga pozvati i njih dvojica će zajedno uživati u vlastitoj veličini. Najveći Bošnjački Pjesnik će zaboraviti kako je govorio da su durakovićke i vešovići geniji, i da šehić uspostavlja novi model u pisanju poezije. Postoje samo njih dva, Prvi i Drugi Najveći Bošnjački Pjesnik.

19. i 30. NBP gleda dnevnik televizije, čiji jezik naziva ustaškim. Vrpolji se i ljuti, jer protiv njega je, na djelu ustaško-četnička zavjera. U kojoj učestvuju baš svi. Ali, taj um ne bi bio um Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika kad mu na pamet ne bi pala velika stvar. Na svom sljedećem nastupu u Kamernom teatru govoriće o – sebi. “A o čččeeemmmu bih ja Naaaajveći Bošnjački Pjesnik bbbbooo…lje mooogggao govoriti nego o sebi?” – pita se on. On neće čitati ono što pišu drugi, do njega neće doći ingeniozna pjesma “Uspavanka za o.” mlade kolegice Dijale Hasanbegović o tome kako žene ne rađaju djecu jer ih ne žele više davati u rat. On je vlasnik patnje, on je mjera, sud i svjedok. Jer, on je Najveći Bošnjački Pjesnik.

22.40. Vrijeme je za spavanje. Najveći Bošnjački Pjesnik će prije počinka provjeriti jesu li svi ispunili svoje obaveze prema njemu: je li Bekto iz Goražda uplatio plaću, je li Akademija poslala svoje novce, jesu li iz biltena SDA sve uredno platili, jesu li tešanjski izvori još uvijek stabilni, da li je beogradsko (četničko?) pozorište uplatilo svoje, da li je (ustaški?) zagrebački izdavač izmirio svoje obaveze. Još malo i brzo će san, valja još provjeriti je li knjiga Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika najprodavanija, ili opet novinarska đubrad i njihovi pomagači rade o glavi njemu i tiražu njegovih djela.

23.10. Na postelji uzdiše Najveći Bošnjački Pjesnik. Mi ne znamo kako je njemu teško, i nikada to i ne možemo znati. Prema vlastitom priznanju po mračnim hodnicima vlastite otupjele duše nailazi mučnina, a poslije toga dolazi okus čistog, apstraktnog sažaljenja. Koje mu stiže tačno pred san, na jednu od nekoliko adresa koje ima. Stečenih u progonu, ignoriranju i zaboravu njegovog djela. Ipak, sretan može sklopiti oči. Svima je rekao sve što je imao, i svi su protiv njega, a on je Najveći Bošnjački Pjesnik.

O kojoj možda najbolje govori njegova veličina. Najvećeg Bošnjačkog Pjesnika. Sad konačno može s mirom započeti pisati šestiu verziju svojim memoara i već zadovoljno trlja ruke zbog genijalnog naslova:”Zašto tone Najveći?”Pjesniku na pamet pada i naravoučenije. Jedan je indijski pjesnik davno zapisao: “što se majmun više penje, to više pokazuje stražnjicu”.