Kliker.info

U laboratoriju molekularnog biologa Davida Sinclaira, u sklopu Medicinske škole Harvard, stari miševi ponovno se pomlađuju.

Koristeći proteine ​​koji odraslu stanicu mogu pretvoriti u matičnu stanicu, Sinclair i njegov tim vratili su starenje stanica kod miševa na njihove ranije verzije. U prvom napretku njegovog tima, objavljenom još krajem 2020. godine, stari miševi sa slabim vidom i oštećenom mrežnicom odjednom su mogli ponovno vidjeti, s vidom koji je ponekad bio konkurentan njihovom potomstvu.

Kad su ti miševi uginuli nekih šest mjeseci kasnije, i dalje su imali dobar vid, rekao je Sinclair publici na Life Itself, događaju o zdravlju i dobrobiti predstavljenom u partnerstvu sa CNN-om.

To je trajno resetiranje, koliko možemo reći, i mislimo da bi to mogao biti univerzalni proces koji bi se mogao primijeniti na cijelo tijelo kako bi se vratilo naše doba, rekao je Sinclair, koji je proveo posljednjih 20 godina proučavajući načine za preokretanje zuba vremena.

Danas imamo tehnologiju s kojom se može doživjeti stote godine života bez brige da ćete dobiti rak u 70-ima, srčane bolesti u 80-ima i Alzheimerovu bolest u 90-ima. Ovo je svijet koji dolazi. Doslovno je pitanje kada i za većinu nas će se to dogoditi u našim životima, rekao je Sinclair sudionicima spomenutog događaja.

Njegovo istraživanje pokazuje da možete promijeniti starenje kako biste živote učinili duže mlađim. Sada želi promijeniti svijet i učiniti starenje bolešću, rekla je poslovna anđelica Whitney Casey, koja u partnerstvu sa Sinclairom stvara “uradi sam” test biološke dobi.

Iako se moderna medicina bavi bolešću, ona ne rješava temeljni uzrok, koji je za većinu bolesti samo starenje, rekao je Sinclair. Znamo da kada preokrenemo starost organa kao što je mozak kod miša, bolesti starenja tada nestaju. Sjećanje se vraća; nema više demencije. Vjerujem da će u budućnosti odgađanje i preokretanje starenja biti najbolji način za liječenje bolesti koje muče većinu nas, naglašava Sinclair.

Yamanaka faktori

U Sinclairovu laboratoriju dva miša sjede jedan pored drugog. Jedan je slika mladosti, a drugi star i slabašan. Ipak, oni su brat i sestra, rođeni iz istog legla, samo je jedan genetski promijenjen da brže stari.

Ako je to moguće, pitao je Sinclair svoj tim, može li se postići i obrnuto? Japanski biomedicinski istraživač dr. Shinya Yamanaka već je reprogramirao ljudske stanice kože odraslih da se ponašaju kao embrionalne ili pluripotentne matične stanice, sposobne razviti se u bilo koju stanicu u tijelu. Otkriće 2007. godine znanstveniku je donijelo Nobelovu nagradu, a njegove inducirane pluripotentne matične stanice ubrzo su postale poznate kao “Yamanaka faktori“.

Međutim, odrasle stanice koje su se u potpunosti vratile na matične stanice putem Yamanaka faktora gube svoj identitet. Zaboravljaju da su stanice krvi, srca i kože, što ih čini savršenima za ponovno rođenje kao cell du jour, ali lošima za pomlađivanje. Ne želite da Brad Pitt u “Zanimljivom slučaju Benjamina Buttona” odjednom postane beba; želiš da stari unatrag dok se još uvijek sjeća tko je.

Loša strana Yamanaka faktora

Laboratoriji diljem svijeta bacili su se na rješavanje tog problema. Studija koju su 2016. objavili istraživači sa Salk instituta za biološke studije u La Jolli u Kaliforniji, pokazala je da se znakovi starenja mogu ukloniti kod genetski ostarjelih miševa, koji su bili izloženi na kratko vrijeme četiri glavna faktora Yamanake, bez brisanja identiteta stanica.

Ali u svim tim istraživanjima postojala je i loša strana: u određenim situacijama, promijenjeni miševi su razvili kancerogene tumore.

Virus i antibiotik kao alati

Tražeći sigurniju alternativu, Sinclairov laboratorijski genetičar Yuancheng Lu odabrao je tri od četiri faktora i genetski ih dodao bezopasnom virusu. Virus je osmišljen kako bi isporučio pomlađujuće faktore Yamanake u oštećene ganglijske stanice retine na stražnjoj strani oka ostarjelog miša. Nakon ubrizgavanja virusa u oko, pluripotentni geni su zatim uključeni hranjenjem miša antibiotikom.

Antibiotik je samo alat. To bi zapravo mogla biti bilo koja kemikalija, samo način da se osigura da su tri gena uključena. Obično su uključeni samo kod vrlo mladih embrija u razvoju, a zatim se gase kako starimo, pojasnio je Sinclair.

Nevjerojatno, oštećeni neuroni u očima miševa kojima su ubrizgane tri stanice su pomlađeni, čak su rasli i novi aksoni ili projekcije iz oka u mozak. Od te izvorne studije, Sinclair je rekao da je njegov laboratorij preokrenuo starenje mišića i mozga miševa te sada radi na pomlađivanju cijelog miševa tijela.

Stanice na neki način znaju da se tijelo može resetirati, a još uvijek znaju koji bi geni trebali biti uključeni kada su bili mladi, rekao je Sinclair.

“Vjerujemo da smo pronašli glavni kontrolni prekidač starenja”

Mislimo da koristimo drevni sustav regeneracije koji neke životinje koriste – kada odsiječete ud salamandru, on ponovo izraste. Riblji rep će ponovno narasti; mišji prst će ponovno izrasti, pojašnjava. To otkriće ukazuje da postoji “pričuvna kopija” informacija o mladosti pohranjena u tijelu, dodao je.

Ja to nazivam informacijskom teorijom starenja. To je gubitak informacija koji tjera starenje stanice da zaborave kako funkcionirati, da zaborave koja su vrsta stanice. Sada možemo uključiti prekidač za resetiranje koji obnavlja sposobnost stanice da ponovno ispravno čita genom, kao da je mlada, kaže Sinclair.

Iako promjene traju mjesecima kod miševa, obnovljene stanice se ne ostaju smrznute u vremenu. To je trajno koliko i starenje. To je resetiranje, a onda vidimo kako miševi ponovno stare, pa samo ponavljamo proces, pojašnjava Sinclair.

Vjerujemo da smo pronašli glavni kontrolni prekidač, način da vratimo vrijeme unazad. Tijelo će se tada probuditi, zapamtiti kako se ponašati, zapamtiti kako se regenerirati i ponovno će biti mlado, čak i ako ste već stari i imate bolest, dodaje.

Nauka  već zna kako usporiti ljudsko starenje

Studije o tome hoće li genetska intervencija kojom su revitalizirani miševi učiniti isto za ljude u ranoj su fazi, rekao je Sinclair. Proći će godine prije nego što pokusi na ljudima budu gotovi, analizirani i, ako su sigurni i uspješni, dovedeni do mase potrebne za službeni pečat odobrenja.

Dok čekamo da znanost utvrdi možemo li i mi resetirati svoje gene, postoji mnogo drugih načina da usporimo proce3s starenja i resetiramo naše biološke satove, rekao je Sinclair.

Uzimanje genetske sudbine u vlastite ruke

Najvažniji savjeti su jednostavni: usredotočite se na biljke za hranu, jedite rjeđe, dovoljno spavajte, tri puta tjedno vježbajte kako biste održali mišićnu masu, nemojte se zamarati sitnicama i okružite se dobrim društvom, rekao je Sinclair.

Sva ta ponašanja utječu na naš epigenom, proteine ​​i kemikalije koje sjede poput pjegica na svakom genu, čekajući da kažu genu “što treba učiniti, gdje to učiniti i kada to učiniti”, prema podacima američkog Nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma. Epigenom doslovno uključuje i isključuje gene.

Što kontrolira epigenom? Ljudsko ponašanje i njegova okolina igraju ključnu ulogu. Recimo da ste rođeni s genetskom predispozicijom za srčane bolesti i dijabetes. Ali budući da ste vježbali, jeli prehranu usmjerenu na biljke, dobro spavali i upravljali svojim stresom tijekom većeg dijela svog života, moguće je da se ti geni nikada ne bi aktivirali. Tako, kažu stručnjaci, možemo uzeti dio naše genetske sudbine u svoje ruke.

Starenje i prehrana

Dobro je dokumentiran pozitivan utjecaj na naše zdravlje biljne prehrane, bliskih, ljubavnih odnosa i adekvatnog vježbanja i sna. Ograničenje kalorija, međutim, kontroverzniji je način dodavanja godina životu, kažu stručnjaci.

Smanjenje unosa hrane, bez izazivanja pothranjenosti, znanstveno je poznat način produljenja života već gotovo jedno stoljeće. Studije na crvima, rakovima, puževima, voćnim mušicama i glodavcima otkrile su da ograničavanje kalorija “odgađa pojavu poremećaja povezanih sa starenjem” kao što su rak, bolesti srca i dijabetes, prema Nacionalnom institutu za starenje. Neke studije su također pronašle produljenje životnog vijeka: u studiji iz 1986., miševi su hranili samo trećinu dnevnih kalorija doživjeli su 53 mjeseca, a miš koji se drži kao kućni ljubimac mogao bi doživjeti oko 24 mjeseca.

Studije na ljudima, međutim, bile su manje prosvjetljujuće, dijelom zato što su se mnoge usredotočile na gubitak težine umjesto na dugovječnost. Za Sinclaira je, međutim, smanjenje obroka bilo značajan čimbenik u ponovnom postavljanju njegovog osobnog sata: nedavni testovi pokazuju da ima biološku dob od 42 godine u tijelu rođenom prije 53 godine.

Radim biološki test već 10 godina, a zadnje desetljeće sam sve mlađi, rekao je Sinclair. Najveća promjena u mom biološkom satu dogodila se kada sam rjeđe jeo – sada jedem samo jedan obrok dnevno. To je napravilo najveću razliku u mojoj biokemiji.

(Dnevnik.hr)