Kliker.info

Na današnji  dan prije punih 14 godina u Parizu je parafiran Daytonski mirovni sporazum kojeg su  dvadeset dana ranije u kasarni američke vojske u američkoj državi Ohio potpisali  Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.Kada je potpisan,  okarakterisan je kao veliki događaj koji je zaustavio četverogodišnji rat  a zasluge za to su naravno sebi pripisali domaćini, čelni ljudi američke administracije na čelu  sa predsjednikom Clintonom i tvorcem  sporazuma  Richardom Holbrookom. Ni jedan od trojice potpisnika sporazuma danas nije na ovom svijetu . Izetbegović je nakon kraće bolesti umro  19. oktobra 2003 godine u Sarajevu. Franju Tuđmana je karcinom pluća porazio  10 decembra 1999. u Zagrebu, dok je Slobodan Milošević na onaj svijet otišao iz haške  ćelije 11. Marta 2006 godine . Da je danas živ i na istoj funkciji kao u vrijeme nastanka sporazuma, Daytonom bi  najvjerovatnije  najzadovoljniji  bio  Slobodan Milošević jer je njegova prekodrinske Republika opstala i pored činjenice da je  u Hagu dokazana i verifikovana činjenica  o ugrađivanju genocida i  etničkog  čišćenje u njene temelje. Zbog toga je i razumljivo današnje ponašanje  aktuelnog predsjednika Vlade RS  Milorada Dodika,koji ne pristaje ni na najmanjoj korekciji Daytonskog sporauzma ,kojeg tretira kao sveto pismo  jer je svjestan da u svakom novom kasarnskom okupljanju može biti samo na gubitku. 

 Franjo Tuđman bi po svoj prilici bio polovično zadovoljan jer je potpisivanjem Dejtona  započela potpuna reintegracija Republike Hrvatske a demontaža Hrvatske zajednice Herceg Bosne.Drugim riječima , zadovoljio je Hrvate u Hrvatskoj a sunarodnjake  u BiH je ostavio u frustracijama,  što pokazuje i činjenica ,da danas Čović traži treći entitet, a zna da ga ni Tuđmani nije dobio, sa puno boljim kartama u rukama.Alija Izetbegović bi sasvim sigurno bio totalno razočaran aktuelnom situacijom u Bosni i Hercegovini ,koja je svakako,  na određeni   način i rezultat njegovog potpisa prije 14 godina. Pravdajući se tada zbog dvodjelnog terotorijalnog uređenja i naziva Republike Srpske, Izetgehović je kazao, da to možda nije pravedan mir ali je pravedniji od nastavka rata. Par godina nakon toga je u jednom intervjuu istakao da bi sumnju  u konačnu integraciju BiH teško bih mogao nositi i – preživjeti.-  Potpisujući Daytonski sporazum, obećao sam sebi da ću ostatak života posvetiti naporima na otklanjanju manjkavosti pomenutog  ugovora, sto znači naporima koji ce doprinijeti integraciji BiH-, kazao je , četiri godine prije svoje smrti  Izetbegović.Oni koji su pratili njegova poslijeratna istupanja ističu, da je puno polagao u kvalitet života i sisteme  vrijednosti koje je prizivao i priželjkivao u Federaciji BiH. Na njegovu a i našu žalost, do očekivanog razvojnog buma ne samo da nije došlo ,već je  veći dio BiH pred finansijskim kolapsom, a politička garnitura proizašla ispod njegovih skuta je instalirala gramzivi mentalitet nesvojstven muslimanskom povjesnom krugu. Drugim riječima , 14 godina nakon Daytona, građani u sredinama sa  većinskim bošnjačkim stanovništvom ne žive ništa bolje , ako ne i lošije  od drugih dok su  korupcija i kriminal čak i izraženiji.Pomenute sredine zbog toga ne mogu biti ideal nikome a pogotovo gradovima i selima u Republici Srpskoj koja opstaje  i pored dokazane genocidne prošlosti.    H Šetka (Kliker.info)