hamburger-icon

Kliker.info

Zlatko Dizdarević : Sarajevo – Nova pobjeda nad antifašizmom

Zlatko Dizdarević : Sarajevo – Nova pobjeda nad antifašizmom

06 Jula
16:38 2020

Samo su tri godine i tri mjeseca od onoga dana kada smo se smijali izjavi gradonačelnika Sarajeva koji je uz Vječnu vatru povodom obilježavanja dana oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu kazao kako je “na današnji dan pobijeđen antifašizam i Sarajevo oslobođeno”. Večina  dobrohotnih tada je knjižila  događaj  kao lapsus  uzbuđenog mlađnog gradonačelnika, pa čak i kada je “gaf” ponovljen istoga dana pred tv kamerama.

Piše : Zlatko Dizdarević (Oslobođenje)

Jučerašnji zahtjev policijske stanice Centar u Sarajevu Općinskom sudu u Sarajevu za pokretanje prekršajnog postupka protiv predsjednika SABNOR-a BiH Seada Đulića i podpredsjednika Nijaza Skenderagića zbog organizacije komemorativne šetnje za žrtve ustaškog terora u Sarajevu u periodu 1941. – 1945. u vrijeme održavanja Mise za Bleiburg 16.maja u Katedrali u Sarajevu, malo ko ima pravo danas proglasiti “gafom”.  Riječ je o ostvarivanju crnih slutnji što se javljaju već duže vrijeme u gradu, i mnogo šire izvan njega:

Pohod protiv antifašizma dobija legalizovane forme i ako se  ne zaustavi  snagom konkretne političke akcije, umjesto nježnog isticanja “svijesti da se radi o političkom pritisku”, uskoro ćemo se početi prisjećati malo konkretnije kako je fašistička  stvar počinjala tridesetih godina tamo gdje je počinjala: Došli su prvo po Jevreje a komšiluk ništa, pa po komuniste a komšiluk nista, pa kad su došli po nas – bilo je kasno… Vjerovatno je da ova storija danas, u “demokratskoj, slobodnoj, multi-kulti državi, usred Evrope” mnogima može da zvuči  neozbiljno, neki će kazati čak i utuživo ali, priča je ovdje o procesima, korak po korak, a ne o “gafovima” nad kojima smo se samo prije tri godine smijali.

Neka mi bude ovdje oprošteno spuštanje stvari na privatnu sekvencu iz sarajevskih junskih dana 1992. godine. Pisao sam tada za “Slobodnu Dalmaciju” iz Splita priče koje su, kažu, odisale emocijama, nadanjima i uvjerenjima da smo jači od zla i ljudske degeneracije na koju nas se prisiljava. I  evo čudesne konincidencije. Nađem te tekstove koje su mi drugari isijecali tada tamo u Splitu i kasnije poslali. U jednom od njih, objavljenom 8. juna, ima i ovo: “Sarajevo je posljednje mjesto na svijetu u kojemu će pobijedu odnijeti oni koji nisu u stanju odvojiti se od svoje biološke, animalne osnove i oni koji nikada neće shvatiti da identitet ozbiljnih ljudskih zajednica ne diktira genetika, već sposobnost ljudi da prevladaju njezin diktat.”

Danas se mogu gorko nasmijati nad ovakvim optimizmom onda, prije 28 godina, ukrštenim sa sada zatvorenim krugom  postepenog raspada tadašnje  sarajevske “genetike” u koju smo pa skoro neupitno vjerovali. Nije najveća drama postratne Bosne i Hercegovine, uključujući evo i legalizaciju borbe protiv antifašizma – pošprdno još u ime maski, gumenih rukavica i distanci od metar ipo – već je drama u ciljano urušavanom i konačno rasturenom društvu. Nije cilj napada tek “uobraženi sarajevski antifašizam kozaračkog kola”, već antifašizam  slobode, ravnopravnosti, ljudskih prava i socijalne pravde. A to je prepreka monstruoznoj bahatosti, grabeži, pljački i korupciji, promociji  mentaliteta sile i mafijaštva kako bi se došlo i ostalo na vlasti održavanoj na konceptu tri kartela. Fenomen, doduše, nije ni usko sarajevski ni bosansko-hercegovački ali je ovdje multipliciran tri puta uz bezmalo  šprdanje sa svim onim što je ostalo čak i u Ustavu a da nije svrstano u institucionalno “tri”. Ljudsko i zakonsko pravo da se bude konstitutivan i ravnopravan u tome svedeno je u svakodnevnici na  pripadnost ogoljenom interesu plemenske oligarhije i partije.

Ona priča o dolasku po jedno pa po drugo pa do poraza naivnih a pobjede zlih, i na ovom terenu je intrigantna. Prvo je bio iznenada nalog za “bleiburšku misu” u Sarajevu dogovoren u Zagrebu. Otkud u Sarajevu i zašto u Sarajevu? Iz vjerskih razloga? Glupost. Svekolika krhkost Sarajeva danas  suviše je vidljiv motiv u širem političkom kontekstu. Zašto nalogom  iz druge države u ime sve manje zakulisnih apetita spram dijela BiH među onim političkim snagama  koje već duže dominiraju u Hrvatskoj. Tu, doduše, nisu ekskluziva. I Sarajevo drugog  partijsko – kartelskog liderstva  je ne tako davno predsjedniku treće države, “bratu” Erdoganu, organizovalo preizborni miting u Zetri ?! Neki su tada bili bratski lukavi, neki eutanazirano naivni. Uz misu a povodom sjećanja na korjene svega koji se pokušavaju pretočiti eto u pravo na pijetet i molitvu, prikrivanjem cijelog konteksta storije, probuđen je i iskazan građanski otpor mimohodom  desetak hiljada ljudi. Stotine je tekstova tim povodom već napisano, uz pravo da se kaže, prihvati ili ne prihvati sve ono što je tada moglo biti za diskusiju koje za jedne jeste bilo dovoljno, za druge nije.

Činjenica  unutar danas zatvorenog kruga, formalno  od “gafa” pred Vječnom vatrom do naloga za sud, jeste da je od vodećeg čovjeka kantonalnog MUP-a, dan nakon mimohoda, došla pohvala organizatorima za sve ono što je skup pokazao: dostojanstvo, red, ni jedan incident…Ali, u pozadini tih dana eto i panike  što se “raja bude”. A bude se ne  potrebom  da se brani “totalitarni komunizam” koliko  jasnim povodom  bezobrazluka  “pobjede nad antifašizmom” koja se ne više kao gaf već kao realnost prepoznaje kroz pobjede političke mafije  nad  slobodama, jednakostima, elementarnim ljudskim pravima i socijalnom pravdom na svakom koraku. Groteskan je ali ozbiljan bio na tom fonu očigledan partijski zadatak mlađane zastupnice SDA da u Skupštini Kantona Sarajevo zahtjeva identifikaciju i kažnjavanje svih osoba  koje su prisustvovale skupu u Sarajevu  toga dana. Naravno, pandemije radi (sic!).

Zahtjev jedne policijske stanice u Sarajevu da se prvo pozovu na informativni razgovor pa potom i zatraži pokretanje prekršajnog postupka protiv predsjednika i podpredsjednika  Saveza antifašista i boraca NOR-a – ma koliko formalno bio moguć – apsolutno je po svojim konotacijama i značenju izvan svake iole slične situacije, političkog konteksta i prakse ove vrste, ne samo u nas. On je, zapravo, pozadinski nalog onih snaga i ideologija koje su očigledno na tragu rušenja svih  tradicija, istorije, društeno – političkih narativa i opredjeljenja ne samo u nas. A sa očiglednom svrhom održavanja na vlasti  u  ime čega  se iz dana u dan zapravo ruši sve ono što je iole normalna država uz  vladavinu prava, institucionalizam, stvarnu slobodu i demokraciju. U savremenim uslovima to je antifašizam. i to treba poraziti! Imperija bahatih vlastodržaca kojima je čak i pandemija korone postala  raj za korupciju,  eliminaciju struke i pameti, za bahatost malih,  a neiživljenih drugokategornika u raznim strukama, uz bagatelisanje  sistemom, kreće evo u legalizaciju operacije kojom se uzvraća udarac  onima koji bi da se  bude.  

U ovom kontekstu  nemoguće je zaobići i one političke snage i stranke koje bi po definiciji trebalo da budu lideri odbrane od mraka koji se klizeći ali uporno navlači nad državu. Izjednačavanju fašizma i antifašizma, okruglim stolovima na tom fonu a u organizaciji ministarstava, člancima, “objašnjenjima” vlastitih pozicija  umiljenih  “svojima” i njihovim liderima i ideologijama – ne može se suprodstavljati  saopštenjima u kojima se nježno i uporno vjeruje u “nadležne pravosudne organe koji će sagledati činjenice i postupiti isparvno…” Ako u takvim strankama i organizacijama, čuvajući svjesno ili nesvjesno svoje podjednako ugodne pozicije po koalicijama i parlamentima ne vide vezu između svega što nam se već desilo sa mnogima u “organima koji će sagledati činjenice”, onda im mora biti jasno da su na narednim izborima, bilo kojim, već poraženi. I da neće imati ni minimum onih glasova potrebnih za nove koalicije i slasti u vlasti. To više nije ni stvar ideologije i poštenja, već elementarne mudrosti ali i principa na kojima mogu opstati. Dok jednog dana ne dođu i po njih, a za spas im bude kasno. Na njima je zato u cijeloj ovoj priči da prepoznaju šta je ovdje gaf a šta politika, pa da na prepoznatu antinarodnu  politiku odgovore jasnom, brzom i konkretnom akcijom, zajedno sa narodom u ime njega. Nažalost, veliko je pitanje jesu li za to spremni ili je partitokracija i tamo postala nova politička “genetika”.       

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku