Kliker.info

Zvuči možda smiješno ali, povod za ovo sjećanje i nova razmišljanja tim tragom postala su stalna ovodecenijska “politička” zbivanja na Bliskom istoku. Zapravo ono što je već stoljećima tamošnja realnost samo se, evo, to sve sada potpuno pokorava pred silom, neznanjem, glupošću, bahatošću i ko zna čime, a kraj minulog i evo početak novog stoljeća pretvorilo je u košmar. I prve znake koji govore da priroda priprema kontranapad.

Piše : Zlatko Dizdarević (Novi list)

Priča svedena na mučnu svakodnevnicu priča je, kako “IM” oteti energente i ostale resurse. U tome se stiglo, evo, do Amerike s Trumpom, “unutrašnjom državom” i kojekakvim Boltonima, do Afganistana, Sirije, Libije i kobajagi “proljeća”, Al Qaede i ISIL-a, Saudijske Arabije i Jemena, Irana koji je htio i potpisao nuklearni sporazum kakav je moćnicima odgovarao a njih oslobađao da dišu nakon 40 godina sankcija, ali nova matematika sile to ponovo ne dozvoljava. Ništa Omar Hajam i Avicena, poezija i astrologija, medicina i istinite legende… Zapadu trebaju naftaši i to u partnerstvu s Izraelom, nezajažljivom državom, jedinom koja se uporno širi sa stalnim pogledom na “još”.

Za neznalice iznenada vratila se na veliku scenu i Rusija, mislilo se pokopanoj ispod srušenog Berlinskog zida. Vječito sebična Evropa opsjednuta udžbeničkim prosvjetiteljstvom zakasnila je da shvati da više nije u samom vrhu moćnika na planeti, Kina se valja iza brda, a ni Indija više nije tek “onako”… I sve to zajedno kotrlja se na nekim drugim kolosjecima ni približno uređenim i usmjeravanim kao u optimističnim godinama iza Drugog svjetskog rata u atmosferi optimizma tragom pobjede nad fašizmom

Priču je  potom preuzeo kapital. Samo goli interes ogromnu većinu šutljivih doveo je do ivice kataklizme.

I evo nas ponovo kod cura i momaka iz epizode u Isfahanu i Damasku, u kolopletu priča o sudaru dva “kampa” konstituirana na osnovama drugačijim u određivanju (ne)prijateljstva prije samo nekoliko decenija. Tipična je tu priča o Americi i Iranu, zakovana tom brutalnom interesnom logikom potpuno legaliziranom na svjetskoj sceni.

Iran je evo od 1979. godine pod zapadnim, zapravo američkim sankcijama naloženim i njihovim poslušnim partnerima širom svijeta. Povod je revolucijom srušen i protjeran Šah, vjerni čuvar zapadnih naftnih interesa. Naravno, to se nije smjelo. Prvo je Carter zabranio “svima” uvoz iranske nafte i svaku drugu trgovinu s njima, blokirao im milijarde dolara… Reagan je proglasio Iran sponzorom terorizma u svijetu. “Dobri” Clinton drastično je pojačao i postojeće sankcije. George W. Bush zamrzava imovinu svakog živog ko podržava Iran. Obama za nijansu tolerantniji, zadržava se na zabrani uvoza hrane i tepiha uz sankcije Revolucionarnoj gardi i onima koji posluju s Centralnom bankom Irana… I svi su oni bili za svoje vrijeme “nježni” spram onoga što se sručilo na Iran temeljem novog poimanja prava i politike Donalda Trumpa. U ime “America First”, a to znači, imamo pravo da uzmemo ono što želimo, da odustanemo kako hoćemo od svega što smo nekada i negdje potpisali, da nas se ne tiče kakve to posljedice ima na druge. Ko se osjeća ugroženim, mora da nam plati zaštitu.

Iz te perspektive “uklapali” su se sponzorski i u “Arapsko proljeće”. U početku je Trump najavljivao odustajanje od žandaranja Amerike po svijetu, suradnju sa Rusijom, ukidanje mnogih vojnih baza, itd. Puno toga otišlo je u drugom pravcu. Najveći prijatelji poput Netanyahua – sive eminencije vanjske politike Bijele kuće – strasno su kapitalizirali ovo “prijateljstvo”. Zaljevskim Arapima za milijarde u oružju prodata je iluzija zvana “Arapski NATO”” sa sjedištem u Rijadu. Cilj je bio – juriš na Teheran koji je postao “lider terorizma”. Za jastrebove oko Trumpa, Boltona i Pompea, za sve probleme na svijetu kriv je Iran!

Onda im je pobjegla Sirija. “Demokratska” koalicija koja je hranila ISIL i slične bjelosvjetske rušitelje Assada – gubitnik je. SAD, Saudijska Arabija, Katar, Turska, EU i nebrojeni teroristi “slobodnjaci”, naravno, nisu u stanju to da prihvate. Već su napisane knjige o svemu tome, samo ih uglavnom objavljuje i komentira “sila nebeska” interesno formirana oko cijele priče.

U ovoj situaciji javlja se Rijadu naftaško – politički bumerang zvani Jemen nakon čijih operacija minule sedmice ništa više neće biti kao prije. I ne samo u tom genocidnom ratu iz kojeg se užasne storije protiv civila kriju godinama i po medijima i po UN govornicama.

Maske danas padaju jedna za drugom. Jedna je pokrivala stvarnost u Jemenu sve dok odande iz pepela izrasle odbrambene snage nisu krenule dronovima na moćni Saudi Aramco. Druga je pala kada su užasnuti partneri u businessu sa sofisticiranim odbrambenim sistemima protiv naivnih Huta, i američki trgovci i naftaški kupci, shvatili da im milijarde date za oružje spaljuju bezmalo privatno konstruirani dronovi. Ništa “patrioti”, ništa odbrambeni sistemi. Priču o trećoj maski koje više nema objavio je ni manje ni više nego New York Times minulog četvrtka. Ukratko, US se prema Trumpovim najnovijim potezima više ne smatra zaštitnikom zemalja Perzijskog zaljeva, posebno ne od Irana. Ili, US ne želi u rat s Iranom zbog njih. Poruka im je da problem s Iranom moraju sami rješavati. Ostaje cinično pitanje: Čime kad one stotine milijardi dolara ugrađenih u odbranu i napad – ne vrijede centa.

Nebrojeno je previda u priči povodom Jemena, nafte, dronova, očekivanja i zavaravanja. Kompletna zabluda počela je izlaskom Trumpa iz nuklearnog sporazuma 2015. Potom zabluda da će Iran pokleknuti pred prijetnjama, blokadama i sankcijama. Onda ciljano lansirana “šaptanja” da Rusija baš i nije saglasna sa Iranom i da joj je Izrael bliži. Pa da se ni Kina tu neće miješati, da će se Assadu i kod kuće i unaokolo doći glave, da će beskrajno drčni Netanyahu, još potaknut svojom situacijom pred ponovljene izbore u zemlji isprovocirati veliki rat, a slaba Evropa neće imati snage da se opredijeli u svemu čuvajući sebe, itd.,itd.

Iz dana u dan, međutim, stvari polako ali sigurno otklizavaju u suprotnom pravcu. Malo ko tu, iz vlastitih razloga, želi u ogromni tuđi rat. Iranci će se braniti onako kako čak i u Pentagonu znaju da je preozbiljno i za njih. Trump, ako ništa drugo, s velikim ratom nema drugi mandat, a mali rat ne može dobiti. I opet nema mandata. Iranu rat ionako ne treba, a pravo za nastavak obogaćivanja urana do 20 posto (sada se kreću prema 4 posto, a za bombu treba 90 posto.) ugrađeno je u sporazum u okolnostima koje se upravo dešavaju. Nisu oni napustili sporazum već Amerika, i sve je to precizno utvrđeno. Situacija Trumpu nije jednostavna, praktično nije blizu ni jednom od ciljeva od tri koja je za Bliski istok olako smislio: Onemogućiti Damask u vojnom jačanju, Iranu ekonomski opstanak, a Rusima pojačati opterećivanja preko granice u njenim vojnim operacijama ali i onim “civilnim” kojim se probija zapadna blokada u tokovima iranske nafte za Siriju.

Naravno, ništa tamo još nije gotovo ali, ništa nije više ni kako je bilo. Bez Amerikanaca su i Netanyahuovim ambicijama skresana krila. Rijad je ionako u poziciji da smiri aroganciju građenu na vjerovanju da je potpuno zaštićen Amerikom. Trump očigledno na Iran neće. I Erdogan će morati da spusti svoje durbine spram Sirije i ideje da se tamo ugnijezdi istočno od Eufrata i taj prostor “napuni” s tri miliona sirijskih izbjeglica iz Turske. Evropa će morati da pomogne Iranu inače eto im nove najveće noćne more – miliona novih izbjeglica!

Novih realnosti globalizirani silnici nisu svjesni, kada je teren na kojem djeluju Istok. I Bliski i daleki. Ni količina i nalazišta nafte i plina, njihovi putevi i savezi oko njih nisu što su bili. Čak ni oružja i svijest šta se s njim može a šta ne. Ni vječiti pobjednici i gubitnici nisu isti. Nova priča o Jemenu i oko njega, o Americi i Iranu, vjernostima i interesima, prevarama i tradicijama, dronovima i ćilimima ovdje i onde, mora se brzo učiti.