hamburger-icon

Kliker.info

Željko Komšić : Sarajevo je prepoznalo nepravdu

Željko Komšić : Sarajevo je prepoznalo nepravdu

12 Novembra
16:30 2010

Na prethodnim izborima dobio je ubjedljivo najviše glasova: 337.065 ili 60,61 posto. Pa, ipak, njegov je ponovni izbor za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine izazvao i najviše polemika – od rasprava je li legitiman predstavnik hrvatskog naroda do optužbi da su za njega glasali Bošnjaci u želji da majoriziraju Hrvate. Željko Komšić na sve to odgovara ovako: “Ja se trudim da ljude ne lažem, možda je to tajna moga uspjeha.” No, deložacija Vinka Puljića iz dijela rezidencije Vrhbosanskog nadbiskupa ponovo je Komšića vratila na javnu scenu – o kardinalu, polemikama, poštivanju zakona, lustraciji, hrvatskom pitanju u BiH, Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku, Komšić govori za Dane   

DANI: Hoćete li se Vi pridružiti javnom protestu povodom deložacije kardinala Vinka Puljića Iz dijela rezidencije u Kaptolu 7?

KOMŠIĆ: Dobio sam pismo: kardinal je pozvao da se spriječi deložacija. Neću se tome pridružiti. Mislim da niko ko je na javnoj funkciji nema pravo da opstruira odluke suda, niti mislim da će to nešto pomoći, samo može utjecati da rješenje problema postane nemoguće. Ja sam rekao – zakon je ovdje bio jasan. Je li pravedan, o tome se može raspravljati. Zakon postoji, odnosno odluka suda postoji, mada moram reći da je pravda ovdje ipak na strani kardinala Puljića. Istina, Ideal zakona jest da bude što bliže pravdi, no uvijek valja voditi računa da je i pravda subjektivna kategorija.

Ko sve nije dao ilustraciju

DANI: Naravno, nepopularno je komentirati sudske presude i trebalo bi da vjerujemo sudu. No, priznat ćete da se to još ne odnosi na domaće reformirano pravosuđe. Moram Vas pitati: znate li Vi da zgrada i stan nikada nisu nacionalizirani?

KOMŠIĆ: Tim gore. Znam da nikada nacionalizacija nije provedena u zemljišnim knjigama, ali dopustimo sudu da se time pozabavi. Stvarno dosta znam o to­me, dosta sam naučio radeći kao načelnik općine i znam da većini ljudi to izgleda vrlo komplicirano, ali zapravo se sud, koliko ja znam, uopće nje pozivao na to. Sud se pozivao na stanarsko pravo. No, nemojte me dovoditi u tešku situaciju da ja kažem o čemu je sud odlučivao: zakon je takav, siguran sam kad je slučaj ovako kompliciran da sudija ne bi odlučivao mimo zakonske osnove, ali sam također siguran da postoji način da se ovaj slučaj riješi i svi budu zadovoljni, da zakon ne bude prekršen, da nitko ne osporava sudske presude, da porodica koja je dobila pravo na povrat stana bude zadovoljna, ali da kardinal ostane u rezidenciji. Priznaje,, ja se zaista bojim priče u koju se sad sve petlja, diže se velika prašina i zapravo se ne vidi izlaz. Neću da ja upadnem u tu zamku jer mislim da znam da mogu pomoći da se sve riješi na pravi način i mislim da ćemo to riješiti. Ako sad na ovu priču dodamo reisovu rezidenciju, problem Pravoslavne bogoslovije, Ekonomskog fakulteta, nekih firmi… nećemo izaći iz začaranog kruga u kojem će svako zauzeti svoje tvrde pozicije, braniti ih čak i iracionalno i onda vise nema rješenja. Mislim da rješenje postoji, opet kažem da se zakon ne prekrši, da se uvaži pravo koje je sud dao porodici i da se kardinal ne uznemirava u svojoj rezidenciji.

DANI: Mislim da zaista nije nebitan podatak da je to bio poslovno-stambeni prostor, odnosno da postoje dokazi da je stan namjenski služio za prisluškivanje.

KOMŠIĆ: Znam. Tim gore. Ne želim zvučati patetično, ali tim gore po pravdu, nepravednije prema kardinalu ali i ne samo prema njemu, nego i prema Katoličkoi crkvi. Nepravedna prema vjerskim zajednicama ovdje. No, to je ipak posebna priča.

DANI: Lustracija u našoj zemlji nikada nije bila čak ni značajno otvoreno pitanje: šta Vi mislite, je li nam trebala?

KOMŠIĆ: Lustracija nije otvorena zato što bi u najvećoj mogućoj mjeri zakačila one koji su zapravo bili vlast. Pogledajte biografije onih koji su od prvih demokratskih izbora pa sve poslije bih na čelnim funkcijama, bilo političko-stranačkim, bilo izvršne i zakonodavne vlasti. Upravo tu ćete naći puno razloga i odgovora zašto lustracija nikad nije provedena onako kako je provođena u drugim zemljama.

DANI: Mislite li da nam treba?

KOMŠIĆ:
Nama treba da prvo počnemo raditi, da budemo objektivni i logični i da se odreknemo principa "da komšiji crkne krava". To je ono što nas ubija. Nije važno kako je meni, samo ako je tebi loše.

DANI: Bilo je različitih reakcija na Vaš istup, no najviše Vam je zamjereno što niste principijelni legalista

KOMŠIĆ: Šta bih ja mogao pričati o našim zakonima i pravosuđu, ali ne smijem upravo zbog ove svoje funkcije kad odem odavde, pitajte me i svašta ću vam reći.

DANI: Eto Vas kao visoki predstavnici, koji su funkcije trošili da bi nakon njih pisati knjige.

KOMŠIĆ: Ne. neću pisati knjigu, ja radim tako da pripomognem da se problemi sistemski dešavaiu i ne pričam o tome po novinama i televiziji.

Politizacija nije rješenje

DANI: Ipak ste se prvi javno oglasili, za razliku od onih koji se busaju u prsa svojom zaštitom Hrvata u BiH, ovdje mislim na stranke s hrvatskim predznakom.

KOMŠIĆ: Prvo, ja se nisam javno oglasio. Kardinal je nazvao iz svog ureda i to spomenuo istu večer uzgred. Ja sam mislio da ću bilo kakvim oglašavanjem samo napraviti veću štetu. No, nakon što je to kardinal spomenuo, od mene su tražili odgovor da prokomentiram zašto sam to uradio, ja sam rekao ovih dana toliko puta spominjane rečenice, ali, naravno, svako je vadio iz konteksta šta hoće, pa čak i neki ljudi koji su me iznenadili kad su rekli da se ja zalažem za nepoštivanje zakona. Ja to nisam rekao i toga nema u mojoj izjavi. I ovaj razgovor je moja želja da – nakon što se sve toliko zahuktalo i zapetljalo – pokušamo zaista spustiti tenzije i dati priliku i prostor ljudima koji hoće i mogu ovo da riješe na općeprhvatljiv i zadovoljavajući način, a opet ponavljam – u skladu sa zakonom. Što se tiče stranaka s hrvatskim predznakom, kako ih zovu u BiH, ne znam šta njih motivira. Pojavila se informacija da su svi zvali kardinala, što je možda fino, ali od toga niko nema koristi osim valjda Telecoma koji će zaraditi koju marku više.

DANI: Stalno spominjete rješenje: koje je?

KOMŠIĆ: Svaki se problem može riješiti ako se to hoće. Barem smo toga svjesni. Mi nemamo savršen sistem koji sam rješava probleme, ali imamo ljude koji su zainteresirane strane i one koji misle da se vrijedi potruditi da se rješenje pronađe. A može se pronaći. Sarajevo na ovom slučaju može pokazati svoju veličinu i meni je dosebno drago što sam čuo obićni svijet, Sarajlije, koji kažu da nije u redu da se to radi čovjeku koji je kardinal, bis­kup, koji se zove Vinko Puljić zbog svega onoga što su Vinko Puljić i Katolička crkva učinili za ovu zemlju i za ovaj grad. Ljudi su tu prepoznali nepravdu iz različitih razloga, ali su i reagirali zato što pamte i referendum, i odnos Vatikana prema BiH, i posjete pape našoj zemlji. Nemojte misliti da sam se ja uvijek s kardinalom slagao, naprotiv. Kad on zađe u sferu politike, onda mi definitivno nemamo isto mišljenje ali ovdje je riječ o odnosu prema instituciji i Sarajevo osjeća i pokazuje svoju veličinu. Velika većina Sarajlija želi da se problemi počnu rješavati, a evo – ovaj je jedan koji se može riješiti.

DANI: Dobili ste enormno najviše glasova na posljednjim izborima, što je važna biračka poruka za budućnost BiH. Kako Vi objašnjavate svoju pobjedu?

KOMŠIĆ: Bojim se da sam previše subjektivan pa neću dati racionalne odgovore. Naravno da mi to godi kao svakom normalnom čovjeku, a sebe držim normalnim. Ja se jednostavno trudim da ljudima ne lažem i mislim da je to tajna moga uspjeha. Ali, svakako trebate pitati glasače. Nastojim da budem iskren i kad mogu i kada ne mogu pomoći. Nastojim da srcem, dušom i znanjem dam najviše i opravdam povjerenje. Da li je sad to i drugačija poruka građana Bosne i Hercegovine, ja ne znam. Imam neke odgovore i objaš­njenja ali nemam dovoljno argumenata za čvrstu tvrdnju. Samo znam da se trudim da ne lažem.

DANI: Optuženi ste da niste legitiman predstavnik hrvatskog naroda zato što ste dobili veliku podršku Bošnjaka.

KOMŠIĆ: Ne bih rekao da su za mene glasali samo Bošnjaci. Čista logika nalaže takav zaključak. Ako analizirate i uporedite broj glasova koji sam ja dobio i SDP, doći ćete do vrlo interesantnih zaključaka. Ja nisam naprimjer kandidat za teritoriju RS-a, ali SDP se pokazao kao najjača bošnjačka – kako se to voli reći, stranka u RS-u. Ako analizirate različita područja, pokazat će se da su za SDP, a pretpostavljam i za mene, Hrvati glasali u najvećoj mogućoj mjeri tamo gdje su manjina. Onda su Srbi u Federaciji glasali za SDP i to su zaključci koje možete izvući i površnom analizom glasova. Ali, ja ljude ne dijelim tako. Mogu shvatiti da oni meni to prigovaraju. Čak nemam ništa protvi toga što meni to prigovaraju. Moj problem je kad s njima uđem u dijalog što shvatim da nam se način razmišljanja jednostavno ne poklapa. Ja mislim da je jako važno to što ste Srbin, Hrvat, Bošnjak, Jevrej, Rom, ali i pored toga što sam to što jesam – imam i drugih potreba, da jedem, da plaćam kredite, gledam je li mi dijete zdravo ili bolesno. Hoću reći da me kao osobu definira još nešto osim toga kako sam se rodio i kako su me roditelji nazvali. Dakle, meni je jako teško komunicirati s ljudima na tom nivou. Evo, recite mi, čime ja štetim hrvatskom nacionalnom interesu u BiH? Na to pitanje, svi stanu. I onda ti koji me kritiziraju kažu – on nije tako loš čovjek, al’ to nema veze. Valjda je najbitnije od kakvog si materijala napravljen i šta činiš da ljudima bude bolje

DANI:Rješavanje hrvatskog pitanja je u nedavnom intervjuu za Oslobođenje ambasador Ruske Federacije u BiH postavio kao prioritet i najavio da će zatražiti da Vijeće za implementaciju mira raspravlja o tome. Kako Vi vidite način rješavanja hrvatskog pitanja u BIH?

KOMŠIĆ: Bez obzira šlo je gospodin Harčenko ambasador Ruske Federacije, mislim da je prešao granicu diplomatskog ponašanja i da se petlja direktno u unutrašnje stvari BiH koja je daleko manja i slabija od njegove zemlje, ali mu to ne daje pravo da na takav način intervenira u unutarnje poslove BiH. Imam sastanak s njim i to ću mu reći. Također mislim da se on previše druži s Miloradom Dodikom. On nije ambasador u Republici Srpskoj nego u Bosni i Hercegovini i ja mislim da u njegovim riječima prepoznajem ne originalne ideje, već ideje proistekle iz glava drugih ljudi, između ostalog Milorada Dodika. Nama će najveću uslugu svi učiniti ako nas malo popuste i puste da mi stvari slažemo između sebe.

Hrvatsko pitanje

DANI: Upravo je Milorad Dodik zagovornik ideje da se međunarodna zajednica isključi iz razgovora o rješavanju problema u BiH.

 KOMŠIĆ: Nemam ništa protiv, ali ako s Miloradom Dodikom mogu postići dogovor, pri čemu je dogovor ono oko čega se složimo a ne isključivo pristajanje na njegove želje. Ako hoćeš dogovor, ne može uvijek biti onako kako ti misliš da treba, može nekad i kako ja mislim To se zove dogovor. Ali ne, ta politika nastupa s pozicije ne možete mi ništa, ja sam najjači i sve vas držim u šaci pa je dogovor ono što ja kažem.

DANI: Mora se priznati da je Dodlk referirao od izbora do danas barem kada je riječ o odnosu prema SDP-u. Mislite li Vi da je moguć dogovor dvije socijaldemokratske partije.

KOMŠIĆ: Ko je socijaldemokratska partija, o tome bi se dalo raspravljati. Znam da bi se Igor Radojičić na ovo naljutio, jer on je najranjiviji na ovo što sam rekao. A upravo on kaže da su spaljeni svi mostovi, ali moramo razgovarati. Kako ćemo razgovarati ako su spaljeni svi mostovi? Ili mostovi nisu spaljeni ili nećemo razgovarati.

DANI: Da to nije tvrđenje političkog pazara?

KOMŠIĆ: Moguće. Dogovorit ćemo se mi s Dodikom oko vlasti, ako se možemo dogovoriti da nešto uradimo. Ako se ne možemo dogovoriti da radimo, mislim da je džaba i dogovor i priča. Prvo da se dogovorimo da preuzimamo obaveze i odgovornost. Ali ne treba vje­rovati da će SDP ući u varijantu koja je bila u prethodne četiri godine: u tom slučaju nikom neće biti bolje osim

nekolicini ministara. Vrijeme je da se dogovorimo i riješimo pitanje 89 lokacija da stvarno dobijemo MAP, to nije komplicirano, da vidimo dokle smo sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Zaboravili smo ga skroz.

DANI: A izvještaj kaže koliko nismo uradili.

KOMŠIĆ: Mi smo to zaboravili, ali daj sad da vidimo gdje smo zapeli. Daj da vidimo šta je s Kondorom 5c. Nije valjda da nam treba 10 godina za 40 kilometara auto-ceste? Da vam ne pričam šta je sa socijalnim sektorom. Hajde da vidimo šta je s borciama, da se pozabavimo boračkom populacijom. Proći će i ove četiri godine i šta onda? Dakle, ako nešto hoćemo da radimo i pravimo, prvo da se dogovorimo da zaista tako i bude. Nećemo se igrati jer posljjedice trpe ljudi u ovoj zemlji. Prvi je test pitanje vojne imovine. Možemo li se dogovoriti. Ja mislim da možemo. Pokažimo da možemo, da nešto ra­dimo i da ima neke koristi od toga što su ljudi glasali za nas. Mora biti neki rezultat.

DANI:Situacija u Predsjedništvu je sada drugačija: tri najjače partije imaju svoje kandidate. Očekujete li lakše dogovaranje?

KOMŠIĆ: I to nešto znaci. Gospodin Radmanović. Izetbegović i ja nismo sefovi stranaka, kao što je bio gospodin Silajdžić. Stranke će formirati vlast a mi time imamo i veću odgovornost da nešto kao rezultat isporučimo ovoi zemlji. Naravno, u skladu s Ustavom i zakonom i sa svim onim što ustavni zakon propisuje da radimo.

DANI: Kad očekujete da bi se mogla formirati vlast?

KOMŠIĆ: Ne znam, kako stvari sada stoje izgleda da će to na centralnom nivou ići malo sporije. Na nivou entiteta bit će brže. Pitanje je i kakav će se koncept formiranja vlasti na državnom nivou odabrati. Da li ovaj o kojem se govori, matematička koalicija, pa pogotovo se na to dodaje – velika koalicija, pa se onda pitate šta to znači, jer ako su svi u vlasti, čemu onda izbori, ili će to biti neka koalicija zasnovana na programu koji će potpisati lideri političkih stranaka kao obavezu? Ja uvijek glasam da nešto uradimo.

DANI: Za konkretne programe i konkretne odgovornosti?

KOMŠIĆ: Što se tiče državne odgovornosti, to su pri­je svega NATO i Evropska unija, to je ono što u naj­većoj mjeri i jest u našim rukama – ustavnim i zakonskim, Vijeća ministara i Predsjedništva BiH

DANI: Gospodin Čović želi biti predsjedavajući Vijeća ministara.

KOMŠIĆ: Ne mislim da je on dobra osoba za tu funkciju. Ako hoćete i personalno.

DANI: Koji će biti Vaš doprinos ustavnim promje­nama kada je o hrvatskom pitanju riječ?

KOMŠIĆ: Hrvatski narod mora na nivou Bosne i Her­cegovine biti izjednačen, pojednostavljeno rečeno, ustavnopravno se na nivou BiH mora uvesti institut pa­riteta. Moraju biti zastupljeni Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali. U tome je poenta. Morate i ostalima dati prili­ku, koja nije samo formalna. Dakle, mora se imati sis­tem pariteta. Na nižim nivoima mislim da je u redu da bude proporcionalno. Ne možete očekivali paritetni sis­tem npr. u Bužimu, kad su tamo u najvećem broju Boš­njaci ili u Širokom Brijegu gdje su Hrvati. Na nivou države morate ići na paritetni sistem, s jednom raz­likom u odnosu na ovo što imamo a to je da i funkcije države moraju biti jake jer onda kroz njih ostvaru­jete ravnopravnost.

Treći entitet

DANI: Dakle, zalažete se za funkcionalniju državu?

KOMŠlĆ: Naravno, za normalnu državu kakve su i os­tale. Šta ćemo nas najmanje trojica da pričamo u Bruxeliesu 0 NATO-u? Ja se zalažem za državu koja će ima­ti jednog predsjednika pa neka ga bira Parlament.

DANI: Kako gledate na Čovićev zahtjev i Dodikovu podršku trećem entitetu? Je li vrijeme za te­ritorijalnu reorganizaciju BiH?

KOMŠIĆ: Prvo, to je nemoguće izvesti. Drugo, nemoguće je izvesti bez konflikta. Hajde, izvolite, ubijedite ljude u Mostaru da je Mostar hrvatski stolni grad, kako to kaže Dragan Čović. Kako ce ubijediti ljude koji žive na istočnoi strani da pristanu? Dajte, čemu pričamo? Šta ćemo uspostaviti? Koliko sam vidio, Čović je Posavinu ostavio Miloradu Dodiku. Zašto? Odakle mu pravo? Gdje mu je logika? Izvoli, povuci mi granicu tog trećeg u central­noj Bosni. Čemu takva priča?

DANI: Te priče imaju svoju političku svrhu.

KOMŠIĆ: Naravno. Na račun te priče možete profiti­rati na izborima, baš onako kako je profitirao Čović. Mislite da to neće biti kažnjeno na sljedećim izbori­ma? Hrvati će ga kazniti. Dragan Čović je inteligen­tan čovjek, ja ne znam kako to on misli da dobije i da svi kažu da je u redu. Za koga on radi? Ako je hrvat­ski interes motiv, kako je onda zaboravio Posavinu?

DANI: Niste mi rekli: je li vrijeme da se pravi te­ritorijalna reorganizacija BiH?

KOMŠIĆ: Ja bih volio da se pravi prije svega na ge­ografskim i ekonomskim osnovama, ali kad dođe na red, svi stanemo pred pitaniem – kako. Otvaramo Pandorinu kutiju, to je jasno. To kako ja vidim Bo­snu i Hercegovinu je super u mojoj glavi, ali šta to znači kad ja to ne mogu izvesti? Ići tim putem, ko­rak po korak. Možda nije zgodna paralela, ali Haris Silajdžić je dobio povjerenje na 100 posto BiH, BiH bez entiteta. Ja sam rekao, ja ti to potpisujem odmah. izvoli, reci mi kako? To se isto dešava s Draganom Čovićem: i on obećava treći entitet, kako kaže, do­govorio se s Miloradom Dodikom. E fali li neko u tom dogovoru. Nemojte ta pitanja otvarati, jer se time ru­ši Dejtonski mirovni sporazum. Ako se ruši Dejtonski mirovni sporazum, pitanje je gdje mi idemo? Odnosno, u šta se vraćamo? Ako neko izlazi s idejom o trećem enlitetu, neko drugi može reći ako ne važi Dejtonski mirovni sporazum, onda i ja hoću Repu­bliku Bosnu i Hercegovinu, i šta ćemo sad?

DANI: Svi kažu da su ustavne reforme neophodne, je li onda rješenje u politici korak po korak?

KOMŠIĆ: Nama niko neće donijeti novi ustav. Na nama je da se dogovorimo, a dogovarati se možete samo korak po korak u ovakvoj situaciji ka­kva jeste.  Vildana Selimbegović (BH Dani)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku