hamburger-icon

Kliker.info

Željko Komšić : Pozivam Čovića da BiH tuži u Strazburu ako smatra da su Hrvati ugroženi (VIDEO)

Željko Komšić : Pozivam Čovića da BiH tuži u Strazburu ako smatra da su Hrvati ugroženi (VIDEO)

10 Februara
05:07 2021

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić u videointervjuu za Klix.ba govorio je o najaktuelnijim političkim temama, poput previranja u Mostaru, Izbornog zakona, očekivanjima od Joea Bidena, novog visokog predstavnika i drugim pitanjima.

Šta Joe Biden i nova američka administracija mogu učiniti za BiH?

“S obzirom da je riječ o jednoj od najmoćnijih funkcija na planeti, može sve, ali ne trebamo mi pretjerivati u našim očekivanjima. Ja razumijem da javnost sada očekuje neko čudo od nove administracije, ali moramo biti realni. Njima je prioritet naravno pandemija, podijeljeno društvo u SAD-u, odnosi sa Kinom, Iranom EU. E, tu vjerovatno postoji negdje prostor i za BiH. Ja vjerujem da mi imamo prijatelje koje treba zainteresovati i očekivati podršku nekoj novoj BiH, ali da će doći neko ovdje da radi posao za nas, to je iluzorno.

Politiku prema BiH treba posmatrati i kroz odnos SAD-a i EU, jer ti odnosi nisu najidealniji. Evropska unija ima jedan put, gdje NATO put guraju nekako ustranu, dok SAD, Velika Britanija i dio zemalja EU to gleda kroz prizmu euro-atlanskih integracija, kao nešto što ide zajedno. Ja ne vjerujem da će se u narednim mjesecima nešto spektakularno desiti u BiH kada je u pitanju američki angažman, ali vjerujem u pozitivne promjene krajem ove ili početkom iduće godine.

O modifikovanom Aprilskom paketu

Niko od stranaca neće rješavati naše probleme. Hoće nam pomoći i u tom kontekstu je trebalo posmatrati Aprilski paket i uzmicanje američke administracije. Mislim da sada neće proći stavljanje na dnevni red nekog modifikovanog Aprilskog paketa reformi jer je suviše otpora iz RS-a. Te 2006. ste imali saglasnost iz tog entiteta, ali sada ni vlast ni opozicija na to ne pristaju. Sada to možete stavljati na dnevni red, ali neće proći. Mi smo tada propustili veliku šansu, a historija nije baš milosrdna prema ljudima da će vam dati drugu šansu, kada jednu propustite.

Da li novi visoki predstavnik BiH može donijeti nešto novo, a što nije mogao Valentin Inzko?

Svaki visoki predstavnik, na osnovu ovlaštenja koje ima može povući potez, ali je pitanje kako će se to odraziti na njega. I Inzko može sada povući brojne poteze, ne morate imati saglasnost PIC-a (Vijeće za implementaciju mira). Pa Rusija je godinama izdvajala svoje mišljenje. Pitanje je samo kolika podrška postoji na drugoj strani, da li su SAD, druge članice EU, Turska spremne dati podršku.

Mislim da kandidaturom Christiana Schmidta Njemačka pokušava preuzeti aktivniju ulogu, ne samo u BiH već i u regiji. Njemačka vanjska politika nije sklona naglim potezima. Mislim da je mogući cilj da je kandidatura Schmidta zamišljena kao prelazno rješenje za gašenje OHR-a ili njegovo postepeno izmještanje iz BiH, jer ima i takvih priča. To izmještanje bi vodilo ka tome da je funkcija visokog predstavnika besmislena.

O izmjenama Izbornog zakona: Biti ili ne biti

Priča o izbornom zakonu ima dva segmenta. Jedan su tehničke izmjene, način glasanja, brojanja glasova, uvođenje tehničkih sredstava i tako dalje. Ipak, važniji je ovaj drugi, politički segment. Politika HDZ-a uz podršku Zagreba pokušava izmjenama Izbornog zakona zaobići Ustav BiH. Cilj je da naprave čiste etničke jedinice kako bi se realizovalo ono što je politika HDZ-a, a to je da svako glasa za svog.

O pritiscima Zagreba i Beograda

Iz Beograda ti pritisci nisu direktni, on imaju svoje druge ciljeve,a to je Republika Srpska. Kada je pak riječ o Zagrebu tu imamo agresivan stav koji prelazi sve granice ne samo diplomatskog ponašanja, nego i lijepog ukusa. Taj stav ima i predsjednik Zoran Milanović. Zagreb se dakle direktno miješa u unutrašnja pitanja BiH, što je neprihvatljivo u diplomatiji. Cilj im je da maksimalno osnaže svoju filijalu ovdje, a to je HDZ čime žele kontrolu BiH što je u skladu i sa ratnim planovima koji su nekada ovdje bili. Ova struktura vlasti u Zagrebu očito neće odustati od toga.

Da li će Bakir Izetbegović ostati čvrst u svojim stavovima, vidjet ćemo. On mene uvjerava da hoće. Jer ako Izetbegović promijeni tu politiku, sa bilo kakvim objašnjenjem, da on misli da to tako treba, da je pod pritiskom stranaca i slično, prevarit će sve, prevarit će BiH. Onda se otvaraju mnoga pitanja, kakva je ova zemlja, postajemo li podijeljeno društvo po etničkim normama ili ne.

Dragan Čović i konstitutivnost i legitimno predstavljanje: Građansko i etničko?

Ja savjetujem gospodinu Čoviću da ako misli da je ugrožena konstitutivnost, odnosno ako misli da su Hrvati ugroženi, kako on to voli reći, neka se obrati sudu u Strazburu. Neka ide putem kojim su išli i Sejdić i Finci i Zornić i drugi. To je moja zvanična poruka njemu. Pa ako mu Strazbur, sud za ljudska prava kaže da je on u pravu, nemamo onda šta komentarisati. Ali on to neće uraditi, jer ne može dobiti takvu odluku u Strazburu niti može dobiti podršku. Jer sve ono što on traži kosi se sa konceptom osnovnih ljudskih prava pojedinaca jer je cijela Evropa postavljena na tom temelju.

BiH mora ići putem građanske države, sviđalo se to nekome ili ne. Priča o građanskoj državi se ne sudara sa pričom o pravima Hrvata, Srba ili Bošnjaka nego se čak proširuje, samo što me ne štitite više kao člana kolektiva, već kao pojedinca. Ali onda gubite moć i privilegije kojima plašite građane, odnosno pripadnike svoje etničke skupine da su mu svi drugi neprijatelji i tako dalje.

Mostar i izbor gradonačelnika: Gdje je kompromis?

Prvo, ne znam šta je gospodinu Inzku trebalo da se sada petlja u ovaj proces jer su vijećnici većinski odlučili kako će glasati. On zna da je tajnost pokrivač za mnoge mutne radnje, kupovanja glasova… Trebao je ispoštovati odluku Gradskog vijeća.

Mislim da će se priča u Mostaru završiti na relaciji SDA – HDZ. Koliko vidim Bh. bloku odgovara da ispadnu iz kombinacije o formiranju vlasti i da sve prepuste drugima. Tako će biti i “vuk sit i ovce na broju”. Ne smatram da je neki dogovor ranije postojao, ali SDA i HDZ su stari partneri i dobro se razumiju. Ne vjerujem da će doći do neke trgovine i povezivanja Mostara sa Izbornim zakonom. Suštinski sada se zauzimaju pozicije kako bi se onog drugog optužilo za izdaju.

O priznanju Kosova

Cilj te priče je bio pokazati i Kosovu i Kosovarima da postoje ljudi u BiH koji neće pristati da se odnos prema Kosovu kroji u Beogradu. Naša zemlja ima daleko rigidniji stav kada je u pitanju kretanje građana na relaciji Kosovo – BiH od same Srbije. To je neprihvatljivo. To je bila poruka Kosovu da nas ima mnogo više u BiH koji smatramo da je Kosovo, sviđalo se to nekome ili ne, nezavisna država. Priznat ćemo ga kada po Ustavu ispunimo sve elemente. Na kraju, zatezanjem odnosa s Kosovom mi smo gubili i to na trgovinskoj razmjeni.

Vodi li se protiv BiH hibridni rat?

Vodi se rat o tome ko će ovdje donositi ključne odluke. Imate puno pomagača u BiH za takvu vrstu aktivnosti. Političke odluke o budućnosti ove zemlje se trebaju donositi u BiH. Ova zemlja ne treba biti rob velikodržavnih projekata koji su nas u crno zavili. Neki sada pokušavaju, političkim sredstvima poklopiti BiH i postati oni koji se pitaju gdje će ova zemlja ići. Naš jedini put samo može biti euro-atlanski. Jer je tamo dobro. Evo, kada kažete javnosti u RS-u da je neprirodno da su protiv takvog puta. Nema logike da ste protiv takvog puta jer to donosi mir i stabilnost. Ko je normalan protiv toga. I kada im kažeš, dobro, toliko se zaklinjete u tu Rusiju, nećete u NATO pa odbijate nekada i EU treba im postaviti slijedeće pitanje. Odlaze vam ljudi, pa gdje vam idu, u Rusiju sigurno ne, već idu u zemlje NATO-a i EU. To je banalna mjera gdje je bolje.

O Predsjedništvu i PISA testiranju

Apsurdno je da ja nikada nisam uspio shvatiti šta je suština protivljenja Republike Srpske, šta im smeta. Primjedba je bila da treba obezbijediti veću vidljivost RS-a u tom testiranju. Rekao sam im, uđite u testiranje i vidjet ćete da možete izvući rezultate na nivou škole, a ne entiteta. Nema racionalnog razloga da to odbijate. Nekada imam osjećaj da ljudi odbijaju nešto, a nisu ni pročitali šta odbijaju.

Međutim, sada radimo na nečemu i da taj problem sa PISA testiranjem prevaziđemo. Imamo pomak i očekujem da to uskoro riješimo.

S. Hambo (Klix)

 

Podijeli

4 0 komentara

  1. DOKUMENT
    DOKUMENT 10 Februara, 05:23

    BOSNA I HERCEGOVINA ČUVARICA EUROPE

    „Dodikovo i Čovićevo ponašanje je sramotno, te je nespojivo s europskim vrijednostima koje se temelje na poštivanju osnovnih ljudskih prava i ravnopravnosti svakog pojedinca. Čović i HDZ BIH traže paradržavu po ugledu na Dodikovu Republiku Srpsku“, još početkom prošle godine je govorio Josip Juratović zastupnik SPD-a u Bundestagu, prvi i jedini Hrvat koji je izabran u njemački parlament. Taj bivši sindikalni aktivist rođen u Koprivnici 15.1.1959. g. u Njemačkoj je izuzetno cijenjen, ali u hrvatskim političkim krugovima baš i ne. Izjave koje je nedavno dao, su puno optimističnije od onih izrečenih prije godinu dana, a u njima dobronamjerno ukazuje da ukoliko BIH želi ići putem Europske Unije, treba preuzeti europski sistem zaštite ljudskih prava, te ujedno upozorava da „bez ravnopravnosti svih građana na cijelom dijelu države nema dalje. U 2021. godini slijede ozbiljne promjene Ustava koje bi riješile i hrvatsko pitanje, ali i presudu Suda u Strasbourgu Sejdić – Finci“.

    Iz Juratovićevih poruka možemo zaključiti ako je već 2020. godina bila obilježena nesrećama, Covidom 19 i požarima, poplavama i potresima, sva je prilika da nam 2021. godina bude ne samo bolja, već i godina velike nade, pogotovo za BIH i njene građane, da konačno i njih sunce ogrije kako bi u svojoj domovini Bosni i Hercegovini bili u mogućnosti ostvariti vlastiti put do sreće, a ne ga tražiti po bijelom svijetu i u tuđini.

    Bosna je ključ Europe.

    Bez uspjeha Bosne i Hercegovine, nema ni uspjeha Europe. Sudbine se BIH i Europe isprepliću, obje su pod nacionalističkom presijom koju u BIH predvode Dodik i Čović, uz podršku Srbije i neočekivano pružene ruke sa Pantovčaka predsjednika RH Zorana Milanovića. Nacionalizam je zaustavio bilo kakvi napredak BIH, a njegovi protagonisti podršku dobijaju od Putinova režima iz Moskve.

    Sasvim je jasno da je BIH postala test za cijelu Europu. Stoga se, posebno nakon Bidenove pobjede na predsjedničkim izborima u SAD, budi nada da daljnjeg neuspjeha multikulturalnosti i multikonfesionalnosti u BIH neće biti, jer bi se u tom slučaju širom otvorila vrata nacionalizmu u Europi, što bi toliko osnažilo pokrete okupljene oko Viktora Orbana da bi moglo dovesti u pitanje i samu opstojnost Europske Unije.

    Bosna je tako postala čuvarica Europe.

    Zato je pitanje rješenja za Bosnu i Hercegovinu nešto o čemu sigurno neće odlučivati Dodik i Čović, a još i manje Milanović i Vučić. Imponira li Zoranu Milanoviću društvo Čovića i Dodika, Vučića i Putina, u kojem se našao i s kojim dijeli zajedničke poglede u odnosu na Sporazum iz Daytona? Hrvatska će se morati odlučiti da li će saveznike tražiti u krugu Dodika, Vučića i Putina, ili na strani gdje bi to bilo realno očekivati od zemlje članice EU i NATO-a, u društvu Joea Bidena i Angele Merkel. Na sreću o tome neće u Hrvatskoj biti presudno što misli nepredvidivi Zoran Milanović, ipak se o tome više pita Vlada RH. Kojim će putem krenuti Hrvatska ostaje da se vidi. Suprotno Milanoviću koji smatra da se Dayton „ne može promijeniti bez nasilja, onog mentalnog“, te isto tako „da je građanska država dobra stvar ali daleki san“, naznačio je hrvatski ministar vanjskih poslova Grlić Radman nedavno u emisiji Jelene Mikovčić na Hrvatskom radiju rekavši, vjerojatno na zaprepaštenje Milanovića i njegovih savjetnika kako „Nije Dayton uklesan u kamenu“. Time je jasno poručeno da će hrvatska strana biti kooperativna po pitanju nužnih promjena Daytonskog sporazuma.

    Ako pomno razmotrimo riječi dobro informiranog njemačkog parlamentarca Josipa Juratovića kako nas u 2021. godini čekaju ozbiljne promjene Ustava na tragu ravnopravnosti svih građana, a koje trebaju riješiti i hrvatske prigovore o izboru člana Predsjedništva BIH, te implementirati i sudsku presudu Sejdić-Finci, kakve zaključke možemo izvući.

    Prije svega treba krenuti od činjenice da je Sud za ljudska prava još 2009. godine utvrdio da je sadašnje rješenje izbora članova Predsjedništva BIH diskriminatorsko, jer se izbor vrši s obzirom na etničko porijeklo, a Sud to smatra „teškim oblikom rasne diskriminacije“. Isto je tako diskriminatorska i odredba da se u Predsjedništvo BIH ne mogu kandidirati oni koji nisu pripadnici nekog od konstitutivnih naroda. Zamislite da u njemačkom Ustavu stoji da predsjednik Njemačke može biti samo etnički Njemac, ili da u hrvatskom Ustavu piše kako predsjednik može biti samo nacionalno svjesni Hrvat. Upravo je to slučaj sa Ustavom BIH i to će se morati mijenjati. Juratović dalje kaže da će buduće rješenje uvažiti i hrvatske prigovore i presudu Suda za ljudska prava. No, kako se to može ostvariti?

    Postoji samo jedan način i to da Bosna i Hercegovina dobije predsjednika!

    Sama ta promjena stubokom bi izmijenila stanje u bosanskohercegovačkom društvu. Ostala bi jedino dilema da li predsjednika birati na izravnim izborima ili u parlamentu. Izravni izbor ima mnoge prednosti iako će na njega malobrojnije zajednice teško pristati. Takav način izbora gdje svi građani BIH biraju predsjednika donio bi nužnu toleranciju u društvu jer je sasvim jasno da bi za predsjednika mogao biti izabran samo onaj tko je prihvatljiv kako u Sarajevu, tako i u Banja Luci i Mostaru. To bi iz utrke izbacilo ekstremne nacionaliste koji su sada na sceni na svim stranama, a afirmiralo bi političare kod svih naroda koje karakterizira snošljivost i obazrivost.

    Oni političari koji se obraćaju samo i isključivo svojoj naciji, te svoj identitet crpe isključivo kroz etničku pripadnost biti će prošlost, a političku prolaznost će imati ljudi koje resi snošljivost i uvažavanje, te shvaćanje da biti Bosanac i Hercegovac ne ugrožava i ne poništava to da si Srbin, Hrvat ili Bošnjak.

    U takvoj BIH cijeniti će se oni koji rade za dobrobit svih, a ne samo svojih.

    Favorizirati će se tolerancija, obazrivost i uvažavanje drugačijeg, mržnje i isključivosti će biti manje, a dobrota bi imala priliku zagospodariti Bosnom i Hercegovinom.

    Odgovori
  2. PRAVA ISTINA
    PRAVA ISTINA 14 Februara, 23:53

    SLUŽBENI ZAGREB (BAŠ KAO I HDZ BiH) LAŽNO TUMAČE NAČIN BIRANJA ČLANOVA PREDSJEDNIŠTVA BiH – ZA DOKAZ O LAŽIMA HRVATSKE POLITIKE NA ČELU SA HDZ-OM HRVATSKE I HDZ-OM BiH GOVORI NAPISANI KOMENTAR

    Kako službeni Zagreb (baš kao i HDZ BiH) tumači način biranja članova Predsjedništva BiH i njihovu ulogu. Uporno se, naime, sugerira, zapravo agresivno nameće zaključak kako Željko Komšić, član Predsjedništva izabran iz redova hrvatskoga naroda nije izabran u skladu ni sa slovom, ni s duhom Daytonskog sporazuma i kako on “ne predstavlja Hrvate”, jer je očito izabran (i) glasovima Bošnjaka. Pri tome nikoga ne smeta da je na isti način i pod istim uvjetima za člana Predsjedništva svojedobno izabran Dragan Čović, sadašnji predsjednik HDZ BiH. Niti se tada govorilo, vapilo gotovo, o nasilju, neki će reći čak i zulumu, nad Hrvatima. No, kako je Komšić u izborima za aktualno Predsjedništvo porazio Čovića, koji je ponovo kandidirao, digla se kuka i motika. Da bi sve kulminiralo izjavom hrvatskoga ministra vanjskih poslova Gorana Grlića-Radmana kako “nitko u Zagrebu neće službeno primiti Željka Komšića, jer on ne predstavlja Hrvate u BiH, budući da je izabran glasovima Bošnjaka.”

    Da najprije raščistimo ovo potonje. Da, Komšić jest izabran i glasovima Bošnjaka, ali nedvojbeno i glasovima Hrvata, koji nisu homogeno dali svoj glas Čoviću. A je li to u suprotnosti s Daytonom? Kategorički je odgovor: nije!

    Daytonski sporazum, a to je zapravo set sporazuma i ugovora, među kojima je i Ustav BiH, vrlo jasno kaže, ovo je doslovni citat: “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine čine tri člana: jedan bošnjački i jedan hrvatski od kojih se svakoga izravno bira na području Federacije, i jedan srpski kojega se izravno bira na području Republike Srpske”. Pa da ponovimo i utvrdimo gradivo. Piše li igdje u Ustavu BiH da član Predsjedništva iz sastava jednoga od triju konstitutivnih naroda u Predsjedništvu zastupa taj narod? Ne piše! Niti piše, niti se to može na bilo koji način iščitati iz citirane odredbe.

    Piše li igdje da člana Predsjedništva iz redova jednoga od konstitutivnih naroda biraju, ili smiju birati samo pripadnici toga naroda? Ne piše! Dapače, vrlo je jasno rečeno da se oni biraju na teritorijalnoj osnovi, što znači da se srpskoga člana bira na području (teritoriju) Republike Srpske, a bošnjačkoga i hrvatskoga na području Federacije BiH. Dakle, u pitanju je teritorijalni, a ne nacionalni ključ, naime određuje se da će birači s ovoga ili onoga područja (entiteta) birati ovoga ili onoga (one) članove Predsjedništva, ali se nigdje, ama baš nigdje ni ne aludira na to da bi pripadnici bilo kojega konstitutivnog naroda birali svoje predstavnike, odnosno da u izborima za članove Peredsjedništa ne bi smjeli sudjelovati pripadnici onoga konstitutivnog naroda koji ne dijele nacionalnost sa članom Predsjedništva za kojega glasaju.

    Sve priče o tome, a i s time smo danas suočeni, kako su oni koji su pisali ustav BiH zapravo imali na umu, da su pretpostavljali kako će svaki konstitutivni narod birati u Predsjedništvo “svojega” predstavnika, da su – prema tome – imali na umu nacionalni kriterij, samo su to – eto – nekako zaboravili jasno formulirati, krajnje su neozbiljne i neutemeljene.

    Pa evo i još jednog ključnog doslovnog citata: “Članove Predsjedništva izravno se bira u svakom entitetu (pri čemu svaki birač glasa za jednoga člana Predsjedništva)”. Naglasak je, vidimo, na tome da jedan glasač dade svoj glas samo jednome kandidatu za člana Predsjedništva. Jedan glas – jednome kandidatu. U Republici Srpskoj – srpskome, mada i tamo, svim etničkim čišćenjima usprkos, živi još poneki i Hrvat i Bošnjak, a u Federaciji BiH, hrvatskom i bošnjačkom. Pri čemu i opet nije rečeno, ni natuknuto tko ima pravo birati kojega kandidata, što znači da je svatko tko živi u Federaciji BiH slobodan odlučiti hoće li dati svoj glas hrvatskom, ili bošnjačkom kandidatu za člana Predsjedništva. Pa vrijedi ponoviti: nigdje se, ni slovom, ali ni duhom Daytona ne implicira da bi srpskoga člana Predsjedništva BiH smjeli birati samo Srbi, bošnjačkoga samo Bošnjaci, a hrvatskoga – samo Hrvati. Ponovimo: nigdje!

    Savršeno je jasno, a to zaista proizlazi i iz slova i duha Daytona, odnosno Ustava BiH da, jednom izabrani, članovi Predsjedništva ne predstavljaju konstitutivni narod kojemu pripadaju, nego samo i jedino: Bosnu i Hercegovinu. Napokon, zašto bi se inače tijelo u koje su izabrani zvalo Predsjedništvo BiH? A ono funkcionira – kako? I to je predviđeno Ustavom, pa ćemo naprosto citirati: “Predsjedništvo bira jednoga svojeg člana kao predsjedajućeg. Predsjedništvo će odlučiti hoće li se Predsjedajući birati rotacijom, ili na neki drugi način.”

    I, napokon, što – uz ostalo – radi Predsjedništvo? Odgovor na to pitanje iznimno je važan upravo u kontekstu sada i službeno proglašenoga bojkota jednoga njegovoga člana od strane Republike Hrvatske. Citirajmo još jednom, i ovoga puta doslovno, Ustav BiH: “Predsjedništvo je odgovorno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.”

    E sada, da posložimo sve elemente u zaokruženu sliku i da završimo lekciju. Članove Predsjedništva bira se iz redova triju konstitutivnih naroda, ali na teritorijalnom, a ne nacionalnom principu. Svatko s pravom glasa ima pravo izaći na izbore na području (entitetu) gdje živi i dati svoj glas jednome članu Predsjedništva. Nigdje nije ni natuknuto da bi to trebao biti onaj kandidat koji je iste nacionalnosti kao i glasač. Jednom izabrano, Predsjedništvo djeluje kao kolektiv, odluke donosi koncenzusom (zato je ovo sadašnje praktično paralizirano, jer u svojem sastavu ima člana koji ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, ali kojega službena Hrvatska rado prima), a jedna od njegovih nadležnosti je vođenje vanjske politike. Što u tome kontekstu onda znači izjava ministra Grlića-Radmana kako nitko u Hrvatskoj neće službeno primiti člana Predsjedništva BiH Željka Komšića?

    Znači i može značiti samo jedno: da službeni Zagreb prekida odnose sa susjednom i međunarodno priznatom državom. Kako bi se, naime, ti odnosi mogli realizirati, ako je Predsjedništvo BiH ono tijelo što vodi vanjsku politiku države, ako ono djeluje kao kolektiv, a Hrvatska odbija primiti jednoga njegovog člana? Drugim riječima, Hrvatska odbija odnose s Predsjedništvom BiH, koncentrirajući se na Mostar i na HDZ BiH. Pri tome, lažno predstavljajući Dayton i njegove odredbe Hrvatska “gura” neizravno, ali ne i manje jasno tezu kako su u BiH Hrvati samo oni koji su članovi tamošnje HDZ. Nije to vjerojatno strano ni hrvatskome HDZ-u, ali to je već neka druga priča.

    U svemu tome djelovanje Željka Komšića ostavljamo po strani. Govorimo o načelima, o Ustavu BiH, o slovu i duhu Daytona i o tome kako se stvari lažno prikazuju.

    Ukratko: hrvatska visoka politika i oni koji je predstavljaju, zaslužuje da joj se, u kontekstu poznavanja BiH, Daytona, ali i vođenja cjelokupne politike prema BiH i Hrvatima u toj državi (a Hrvati u BiH ne žive samo u Hercegovini, mada to službeni Zagreb voli “zaboravljati”!) jasno i glasno kaže: sjedi – jedan! Bilo bi dobro da takvu ocjenu napokon izrekne i toliko spominjana međunarodna zajednica, konkretno Evropska unija, umjesto što se, zbog hrvatskoga članstva u Uniji, pravi slijepom i gluhom u odnosu na poteze Zagreba, koji – uostalom – nisu od jučer. To će se sljepilo, potraje li, obiti o glavu ne samo Hrvatima u BiH, ne samo službenom Zagrebu i odnosima RH – BiH, nego i Evropi koja je već jednom bila prisiljena gasiti požare na jugoistoku Evrope.

    Bude li se čekalo, bude li se tolerirala samovolja bazirana na lažima, neće samo hrvatska službena politika biti ona kojoj će se morati reći: sjedi – jedan!

    Odgovori
  3. ISTINA POBIJA LAZ
    ISTINA POBIJA LAZ 14 Februara, 23:56

    HDZ S TRI POSTO (S 3 POSTO) GLASOVA DRŽI BiH TAOCEM, TO MORA PRESTATI

    Iako je razlika u osvojenim glasovima skoro pet puta veća u korist probosanskih stranaka, HDZ BiH u federalnim i državnim institucijama zauzima jednak broj mjesta.

    Rezultati nedavno održanih lokalnih izbora pokazuju da stranke okupljene u nevladinu organizaciju HNS imaju podršku oko 125.000 glasača, dok su stranke koje možemo nazvati probosanskim i bošnjačkim osvojile 750.000 glasova.
    Kopredsjedavajući US-EU Alijanse i politički analitičar Reuf Bajrović kaže za Vijesti.ba kako se ta razlika očito povećava iz ciklusa u ciklus.

    “Pitanje svih pitanja u BiH je nejednaka vrijednost glasa koja je sve očiglednija. Kako može 3% registrovanih birača imati pravo veta na sve odluke u državi? To je moguće samo u BiH u kojoj je udruženi zločinački poduhvat koji je vođen iz Zagreba ugrađen kao ustavna norma. Da stvari budu apsurdnije, ti koji predstavljaju 3% registrovanih birača se, i pored beskrajnih privilegija koje uživaju, proglašavaju ugroženim”, kaže Bajrović.

    On dodaje da se stranke tzv. HNS danas ponašaju kao predstavnici bjelačke manjine tokom apartheida u Južnoj Africi.

    “Korijen te drskosti je uvjerenje o supremaciji te manjine nad muslimanskom većinom koju smatraju nejednako vrijednom”, mišljenja je on.

    Iako je razlika u osvojenim glasovima skoro pet puta veća u korist probosanskih stranaka, HDZ BiH u federalnim i državnim institucijama zauzima jednak broj mjesta.

    Bajrović kaže kako nema boljeg dokaza da je potrebno promijeniti taj aranžman.

    “Treba krenuti sa FBiH i ukinuti Dom naroda ili ga svesti na nivo Vijeća naroda u RS. Neka onda idu ovi što jauču da su ugroženi pa tu ugroženost dokazuju organu za vitalni nacionalni interes Ustavnog suda FBiH. 2022. je historijska šansa da se te osione politike pošalju na smetljište historije i da demokratska i demografska većina primjeni svoju izbornu volju kao u svim drugim normalnim društvima”, ističe on.

    Uprkos ovakvim izbornim rezultatima, a slični su bili i na Opštim izborima 2018. godine, te jednakoj zastupljenosti svojih kadrova u institucijama, HNS nastavlja s plasiranjem priča o ugroženosti i neravnopravnosti Hrvata u BiH.

    Bajrović kaže da je ovo dokaz da su uvjereni da više vrijede od etnički nepodobne demokratske većine.

    “Čini se da je samu činjenicu da dijele životni prostor sa tom demokratskom većinom smatraju sopstvenim kompromisom koji mora biti nagrađen supremacijom i privilegijama. Umislili su da žive u svijetu koji je postojao samo u romanima Ive Andrića u kojima bosanski muslimani nemaju istu ljudsku vrijednost kao i kršćani i hrišćani”, mišljenja je naš sagovornik.

    On je mišljenja kako je ovakvo stanje nepravedno, te da se uopšte ne može govoriti o ugroženosti Hrvata u BiH.

    “Hrvatsko pitanje ne postoji. Ugroženost je izmišljena i treba konačno povesti debatu u tome zašto se nelojalnost HDZ-ovaca državi u kojoj žive smatra prihvatljivom. Svako onaj ko ne smatra BiH svojom jedinom domovinom nema pravo da drži lekcije o tome kako ona treba da izgleda. Ne može se biti i autohtoni narod u BiH i dijaspora u Hrvatskoj. To je moguće samo u šizofrenom svijetu u kojem je dio BiH kojim upravlja HDZ ustvari trebao biti u Republici Hrvatskoj, a ne u zemlji koju mrze i čiju smrt priželjkuju”, kaže Bajrović.

    Na pitanje da li možda Dragan Čović i HDZ, svjesni ovakve neproporcionalne zastupljenosti, svjesno plasiraju priče o ugroženosti kako bi sebe predstavili kao žrtve, dok istovremeno uživaju sva moguća prava, Bajrović odgovara da Čović sada više vremena i resursa troši na to da u Sarajevu stvori klimu u kojoj bi njegovi zahtjevi izgledali razumno.

    “Ključni mediji mu pomažu u tome jer dobijaju novac od firmi pod njegovom kontrolom, a vjerovatno i iz država koje podržavaju njegovu politiku (Hrvatska i Rusija). On se nada da će zloupotrebom Tužilaštva BiH doći do smjene elite u Sarajevu i da će novi ljudi biti spremni da mu daju podršku za Izborni zakon kojim bi HDZ i službeno postao kolonijalnim upravnikom BiH”, kaže on.

    On zaključuje kako je priča o ugroženosti samo dio hibridnog rata koji se vodi, a koji je sada fokusiran na uništavanje konsenzusa probosanskih političkih i društvenih aktera o potrebi da se 2022. izabere šest Hrvata u klub DN FBiH i time otvori put za vlast bez HDZ.

    “Bez agenata hrvatskog uticaja u Sarajevu, debata bi se fokusirala na ključno pitanje: zašto HDZ drži zemlju taocem i zašto nema nove Vlade FBiH?”, zaključio je Reuf Bajrović.

    Odgovori
  4. DOKUMENT
    DOKUMENT 14 Februara, 23:59

    UDRUZENI ZLOCINACKI PODUHVAT I AGRESIJA HRVATSKE NA BOSNU I HERCEGOVINU

    Presuda čelnicima tzv. Herceg-Bosne osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

    2017. godine Žalbeno vijeće je potvrdilo osuđujuće presude Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću za Udrženi zločinački poduhvat u osam opština i pet zarobljeničkih centara na teritoriji Bosne i Hercegovine.

    Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Stojić, Praljak i Petkovića na po 20 godina zatvora, Ćorić na 16 godina zatvora i Pušić na 10 godina zatvora.

    Velika Hrvatska i etničko čišćenje muslimana

    Haški tribunal je potvrdio da je dio UZP-a i tadašnje rukovodstvo Hrvatske na čelu Franjom Tuđmanom. Utvrđeno je da su, osim Tuđmana, u UZP-u učestvovali i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Hrvatske vojske general Janko Bobetko, a da je cilj bio stvaranje velike Hrvatske u granicama Banovine iz 1939. godine. Žalbeno vijeće je potvrdilo da je cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.

    Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić, i Pušić osuđeni su i za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija, konkretno za ubistvo, hotimično lišavanje života, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju, protivpravno zatočenje civila, prisilni rad, nečovječna djela, nečovječno postupanje, protivpravno i bezobzirno uništavanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namjenjenim religiji ili obrazovanju, protivpravne napade na civile i protivpravno terorisanje civila.

    Osim toga, Prlić, Stojić, Petković i Ćorić osuđeni su i za silovanje, nečovječno postupanje (seksualno zlostavljanje), protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.

    Ćorić je dodatno osuđen za više zločina za koje snosi odgovornost kao nadređeni.

    Praljak je osuđen i za protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.

    Nakon što je Haški sud izrekao presudu protiv njega za zločine protiv čovječnosti u periodu između 1992. i 1995., Praljak je popio cijanid i počinio samoubistvo.

    Zločinci poput nacista

    Urednik na BBC-u Jeremy Bowen tu je noć u udarnom terminu objavio komentar u kojem konstatuje da su Praljak i ostali najgori ratni zločinci koje je Evropa vidjela još od nacista.

    Sudbina paradržavne tvorevina i zločinačkog projekta definitvno je zapečaćena u Hagu.

    Film ‘Pravda’

    Najzanimljiviji detalji ove historijske presude prikazani su i kroz film ‘Pravda’ mostarakog Centra za mir u kojem je korišten arhivski materijal iz medijskih izvještaja. U filmu su detalji iz sudnice, izjave glavnih aktera, svjedoka, reakcije iz Haaga i Bosne i Hercegovine. U filmu govore Kenneth Scott, Carmel Agius, Serge Brammertz, Stjepan Mesić, Željko Komšić, Safet Oručević, Emir Balić, Semir Drljević Lovac, Esad Humo, Azra Penava, Samir Nožić, Alija Behram, Emir Zlatar, Edin Batlak, Sergio Šotrić, Mario Pejić, Emir Hajdarović, Adil Kulenović, Enver Imamović.

    Odgovori

Napiši komentar

Kliknite ovdje da poništite odgovor.

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku