Kliker.info

Odnos izmeðu Gorana Bregoviæa i mene mnogi nisu razumjeli. A mi smo imali jedan zaista vrlo dobar odnos, koji je njemu osiguravao kreativnost, a meni davao podsticaj da se razvijem u dobrog pjevaèa. Sa bogomdanim glasom, koji imaš ili nemaš, ali moraš znati da ga izgradiš. Mi u stvari privatno i nismo bili prijatelji, ali smo bili toliko bliski saradnici da je svima izgledalo kao da smo i privatno prijatelji. No, u kreaciji Bijelog dugmeta bili smo toliko bliski, da smo to smatrali svojim životom. Ovo je dio ispovjesti rok i pop pjevaèa Željka Bebeka.

Prvi idol – Beara
Rodio sam se u Sarajevu 1945. godine, od oca Zvonimira i majke Katarine. Bilo je to vrijeme opæeg siromaštva nakon onog rata. Družio sam se sa svojim vršnjacima iz ulice i kvarta, igrao malo rukomet, malo nogomet. No, nisam imao uslove da me netko negdje ukljuèi da ozbiljno treniram. Igrao sam se i uživao u igri.
U to sam vrijeme obožavao Vladimira Bearu kao golmana. Mogu reæi da je on bio moj prvi i možda jedini idol u životu, i kao ime i kao profesija. Negdje 1955. godine, kada sam imao deset godina, prvi put sam poèeo da se bavim nekom aktivnošæu izvan škole. Ukljuèio sam se u sportsko društvo "Partizan" i poèeo da se bavim gimnastikom, što mi je kasnije, kada sam poèeo da se bavim stvarima koje su zahtijevale takvu kondiciju, pomoglo. I kada sam prešao u gimnaziju, gimnastika je ostala moje zanimanje broj jedan.

Prva gitara
Usna harmonika je bila moj prvi muzièki instrument. Dobio sam je još u osnovnoj školi. Nauèio sam na njoj da odsviram neke poznate pjesme pa mi je profesor pjevanja preporuèio da uzmem i neki žièani instrument. Poèeo sam s mandolinom, a onda s gitarom. Oca sam uspio da nagovorim da mi kupi gitaru.
O pjevanju kao neèem što æe biti moja buduænost u to vrijeme nisam ni pomišljao. Znao sam da otpjevam neke pjesme koje sam nauèio od majke koja je lijepo pjevala i od koje sam naslijedio taj talent. Sviðale su mi se talijanske i meksièke pjesme koje su tada bile popularne. Rano sam odluèio da sevdalinka nije pjesma kojoj bih se posvetio – ni kao pjevaè, ni kao sviraè. Bio sam oduševljen Polom Enkom, njegovom "Dajanom" i drugim hitovima.
U gimnaziji sam se ukljuèio u klub u kojem je karijeru zapoèeo i Kornelije Kovaè. Do treæeg razreda gimnazije bio sam neodvojivi dio zabave i glazbe u školi i uživao u tome. Tada su me pozvali iz dosta cijenjene sarajevske grupe Kodeksi da kod njih pjevam i sviram gitaru, što je znaèilo moj prelazak na profesionalno bavljenje glazbom. Izvodili smo repertoar koji je odgovarao ðacima i studentima, ali smo pokušali naæi i neki drugi izraz – izabrali smo rokenrol. Birali smo pjesme koje æe privuæi novu publiku, koja je do tada odlazila kod drugih. Dobili smo prostor u FIS-u (Fiskulturnom domu) i to je postala druga najbolja plesna sala u Sarajevu, pored "Sloge".

Goran i Ismeta
Na periferiji smo tada pronašli jednog momka koji je u tamošnjoj grupi Beštije dobro svirao bas gitaru. Bio je to Goran Bregoviæ. Doveo sam ga na audiciju kod poznatog profesora Ranka Rihtmana da ocijeni kako svira bas gitaru i može li pjevati. Naravno da je položio audiciju i s periferije došao u naš gradski bend. Siguran sam da bi Gorana kasnije i netko drugi doveo u grad, ali je, eto, sluèaj htio da sam se ja prvi za njega zainteresirao. U bend smo zatim doveli i pjevaèicu Ismetu Krvavac koja æe kasnije, ali ne s nama, postati popularna. Kada smo je mi angažirali imala je samo 14 godina.
Te smo godine (1969) dobili prvu ozbiljnu ponudu za tromjeseèni ljetni angažman u "Splendid" baru u Dubrovniku. Tog smo ljeta bili najslušaniji bend, iako je konkurencija bila velika. Tamo nas je uoèio Renato Pacifico, èovjek koji nam je znatno pomogao u karijeri, i ponudio angažman u njegovom hotelu u Italiji. Pripremili smo se i poèetkom 1970. otišli u Napulj. U poèetku je sve išlo dobro, ali je kasnije došlo do raspada benda.

Bijelo dugme
Kada sam se vratio iz vojske Goran me je èekao. Iz benda smo bili ostali samo nas dvojica. Predložio sam mu da on i ja idemo dalje. Zato sebe smatram osnivaèem Bijelog dugmeta i veoma mi je teško kada me pitaju kako mi je bilo uz Gorana "koji je uvek bio grozan diktator u bendu". Èesto moram da objašnjavam da nije bilo tako, da smo Goran i ja zaista bili skloni jedan drugome do besvesti, da smo jedan u drugoga imali beskrajno povjerenje. Mada sam nekada prihvaæao kompromise i pjevao neke njegove pjesme koje nisam smatrao kvalitetnim.

Razlaz
Odlièno smo funkcionirali do 1984. godine, a onda je došlo do razlaza. Ja sam na Jahorini, u toku priprema za novi album, "pukao" i otišao svojim putem. Moja solo karijera poèela je 1989. i postaæe potpuno ravnopravna onoj u Bijelom dugmetu. To je bio jedan drugi uspjeh o kojem sam veæ 1984. godine imao ideju kada sam rekao Goranu da mislim da smo nas dvojica rekli sve što smo imali reæi zajedno i da ja moram poæi dalje i pokušati naæi nekog drugog autora. S tim sam uvjerenjem prihvatio pozive iz "Jugotona". Preselio sam se u Zagreb, a 1994. godine doveo i roditelje iz Sarajeva. Oni su, nažalost, dvije godine kasnije umrli.

Treæa sreæa
Nakon dva neuspjela braka, iz kojih imam dvije kæerke, dogodila se velika ljubav i brak sa sadašnjom suprugom Ružicom. Kada sam je 1997. godine upoznao u jednom klubu u Posušju, nisam bio svjestan da poèinje možda najljepše razdoblje mog života. Bila je još uèenica i uskoro postala studentica u Splitu. U poèetku smo se sastajali tajno, a onda u romantiènom stilu vjerili u Veneciji i u još romantiènijem stilu vjenèali u Dubrovniku. Bili su prisutni samo njezini roditelji i braæa, moja kæer iz prvog braka i naši kumovi. Provozali smo se jednim oldtajmerom preko Straduna, popeli na Minèetu, vjenèali, zidinama sišli do Porporele i brodom napravili ðir oko Lokruma. Bilo je jugo, veliki valovi, brod se ljuljao, na njemu se sve prevrtalo i lomilo, morali smo piti iz flaša koje smo držali u rukama, ali smo svi bili izuzetno sretni i raspoloženi. Ružica i ja smo u meðuvremenu dobili sina Zvonimira i kæerku Katarinu (koji su dobili imena po djedu i baki). I njih vodimo sa sobom na mojim turnejama po svijetu, a bili su sa nama i na koncertima obnovljenog Bijelog dugmeta u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, koje je 2005. godine organizirao Raka Mariæ. Jeseni su uvijek radne, zime provodimo u našoj kuæi na Kupresu, a ljeta na brodu na moru. Meni je bilo važno da mi i moje starije kæeri budu podrška i da razumeju da Ružica nije nikome konkurencija, nego da je ona moj životni san, na sreæu, ostvareni san. Mira Šuvar (Blic)