hamburger-icon

Kliker.info

Žarko Papić tvrdi : Kampanja Denisa Bećirovića poješće onu SDP-a

Žarko Papić tvrdi : Kampanja Denisa Bećirovića poješće onu SDP-a

16 Juna
16:22 2018

Direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju i analitičar Žarko Papić , govori za Oslobođenje o siromaštvu, predizbornim kampanjama i sporazumima…

Za siromaštvo, nezaposlenost i socijalnu isključenost kažete da su ozbiljan problem o kojem političari ne govore, već smo zatrpani pogrešnim informacijama. Zašto?

– To su loši socijalni i ekonomski pokazatelji koji se u predizbornoj godini nastoje sakriti, ali puno je veći problem što na ovom početku predizbornih kampanja i u programima političkih partija ili javnim istupima preciznije nemate fokusiranje na to što su realni problemi građana.

Kapital u inostranstvu

Ako je četvrtina, najmanje četvrtina građana BiH, ispod apsolutne linije siromaštva, ako je nezaposlenost ogromna, ako 25 posto zaposlenih radnika u čitavoj BiH svojoj, pretpostavimo, četvoročlanoj familiji od svoje plate ne može obezbijediti da bude iznad linije siromaštva već je ispod nje, to su, moram reći, katastrofalni pokazatelji koji se stavljaju pod tepih jer su to loše vijesti. I, naravno, s tim pokazateljima oni koji su na vlasti ne smiju izlaziti, jer tako neće sigurno dobiti izbore.

Veliki je rast socijalnih nejednakosti, a po nedavnoj analizi koju ste predočili navodi se da u BiH jedan posto stanovnika drži u bankama oko pet milijardi KM, odnosno da zemlja već ima nekih 100 multimilijunera. Je li to najbolja slika društva u kojem živimo?

– To su egzaktni podaci. Od rata do sada prisustvujemo, koristit ću klasičnu terminologiju, prvobitnoj akumulaciji kapitala u postratnim uslovima, gdje ratni profiteri iz doba rata, dakle, spojeni sa političkim partijama, na švercu zarade tokom rata početni kapital, a zatim ga umnože pljačkaškom privatizacijom i povećavaju siromašeći dio stanovništva. Naravno, sastavni dio toga su korupcija, organizovani kriminal. Formira se “elita”, ustvari, nacionalne oligarhije, spoj politike i kapitala ili tajkuna i rezultat toga su, naravno, veoma velike socijalne nejednakosti. Ne zaboravite to da pravi tajkuni ne drže svoje pare na bankovnom računu, oni taj svoj kapital imaju razliven na razne načine i dobrim dijelom skriven u inostranstvu.

Nedavno ste predočili monitoring stanja koji se tiče i socijalne politike, ali marginaliziranih grupa, odnosno ljudskih prava, a ono što je rečeno, u proširenijem kontekstu, jeste da tu spadaju i penzioneri i nezaposleni, koji su socijalno isključeni ljudi. Koliko se, recimo, u Reformskoj agendi na njih obraća pozornost i koliko im se rješava ili olakšava položaj?

– Ne olakšava se uopšte. Izvorna greška je dijelom čak u Reformskoj agendi ili u onome što je koncept na kome je ona napravljena, a to je neoliberalni koncept tzv. tržišnog fundamentalizma. U okviru tog koncepta sve što su socijalna davanja ili marginalizovane grupe se pokušava skloniti u stranu. Za Reformsku agendu, sad citiram predstavnike međunarodnih organizacija povodom nekih zakona gdje je trebao dodatni novac za, recimo, reformu socijalne zaštite, bukvalno mi je rečeno “ni marka više za socijalu”. U Reformskoj agendi imate jedino to mjesto socijalne zaštite, pa u zagradi, u konsultaciji sa Svjetskom bankom i MMF-om…

Entitetske vlade koje kako-tako pokušavaju da sprovedu reformsku agendu, sprovode je opet na svoj sopstveni specifičan način i ponekad vrlo pogrešno. Daću primjer koji je, moram reći, zastrašujući. Realna situacija u BiH je da njome vlada tzv. bijela kuga. Djeca se više ne rađaju, stanovništvo stari. S druge strane, godinama pripreman, sa kantonima usklađen zakon o zaštiti obitelji sa djecom u Federaciji BiH, a ne treba zaboraviti demografski problem, de facto je odbijen od Ministarstva finansija, jer je tražio 35 miliona KM u budžetu više za dječiju zaštitu. Dakle, to je karakterističan primjer potpune nebrige vlasti o socijalnoj situaciji, socijalnim potrebama ljudi, pa u tom kontekstu u budućnosti i BiH. Kome će trebati prazna BiH bez stanovnika?

Vaš stav o razjedinjenosti ljevice pred predstojeće izbore?

– Ja ću termin ljevica upotrebljavati jako uslovno. SDP i DF su potencijalna ljevica. Oni mogu postati ljevica, oni sada to nisu. Program SDP-a koji je objavljen jeste lijevo usmjeren, ali interpretacije, ovo što su elementi prethodnih kampanja kao da idu malo mimo tog programa. Da su oni ljevica, ne bi bili u situaciji međusobnog svađanja, jer bi ih ujedinjavao socijaldemokratski lijevi program, naravno, građanske orijentacije. On bi ih ujedinjavao i ne bi dao da razne lične sujete nadvladaju situacijom i izazovu neku vrstu raskola i svađe. E, sad se situacija kao malo smirila, bar se ne kritikuju i ne napadaju na dnevnoj bazi.

Kandidat SDP-a za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović smatra da su SDP i DF prirodni saveznici, te da nema nikakve sumnje da će i nakon izbora blisko surađivati. Koliko takve izjave mogu biti ohrabrujuće?

– Oni bi bili i mogu biti prirodni saveznici ukoliko imaju slične socijalno orijentisane socijaldemokratske lijeve programe, ukoliko budu usmjereni na realne probleme građana, siromaštvo, nezaposlenost, marginalizovane grupe itd. i ukoliko najave politike koje će tu situaciju promijeniti. Bojim se da u oba slučaja, kad govorimo o kandidatima za Predsjedništvo, dakle, i Bećirović i Komšić, ne razumiju tu situaciju. Oni, biću grub u formulacijama, i dalje istupaju militantno populistički. Dakle, u prvi plan se stavljaju postojeći i nepostojeći neprijatelji BiH.

Malo je čudna situacija da Denis Bećirović u svom govoru na promociji kad je prihvatio kandidaturu, riječ patriotizam iskoristi ili upotrijebi 30-ak puta, a riječ socijaldemokratija samo jednom. Imajući lične simpatije prema Komšiću, skeptičan sam prema Denisu Bećiroviću i mislim da je ta varijanta sklapanja sporazuma istina za podršku njemu, a ne SDP-u sa A SDA, a posebno s Bošnjačkim pokretom Sejfudina Tokića, katastrofalni potez. I jako se bojim, sad govorimo o SDP-u, da će kampanja za Bećirovića potpuno poklopiti kampanju za SDP kao partiju. Poješće je kroz to, čime SDP gubi stvarni potencijal koji ima, a njegov potencijal, pa ako hoćete i lijevi potencijal u BiH, najviše leži u nezadovoljstvu građana, naroda.

Kruna na glavi

Puno je važnije imati što veći broj mjesta u parlamentima na svim nivoima, jer tu se pravi vlast i odatle pravite vlade, nego imati člana Predsjedništva koji ima, naravno, Ustavom ograničene funkcije i odgovornosti. Kad je član Predsjedništva važan? Samo kad je vođa naroda, kad je šef najveće nacionalne partije. Nije Bakir Izetbegović važan zato što je član Predsjedništva, nego zato što vodi najveću bošnjačku partiju i biti član Predsjedništva dođe mu kao kruna na glavi. Jednako i Čoviću. Govorim o sadašnjoj situaciji. Mladen Ivanić je potpuno druga priča, on jedini nema krunu na glavi. On je član Predsjedništva i otprilike je to situacija, dakle, on pokušava ono što može ili ne može da uradi, ali, u nekom političkom smislu riječi, nema ni blizu tu vrstu političke snage koju imaju ova dvojica.

Angelina Šimić (Oslobođenje)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku