Kliker.info

Žarko Papić, analitičar i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju, u intervjuu za Oslobođenje govori o reformama, te ističe da se čitav niz statističkih podataka kojim se vlade u našoj zemlji hvale odista može statistički dovesti u pitanje.

– Kao anegdotu ću spomenuti staru poslovicu “statistika vam je k’o bikini kostim – pokazuje sve, a ne otkriva ništa”, kaže Papić, te se osvrće na ponašanje političara u našoj državi.

– BiH jeste zaustavila neku vrstu pada, ali prosječna stopa rasta društvenog proizvoda od 2009. pa do sada je oko 1,5 posto. Niko od građana nikakav boljitak i ne može osjetiti od tako skromnog rasta i poboljšanja, tim prije što su neke stvari izgleda postale ideološki nepodobne. Vi riječ siromaštvo ne možete čuti ni od jednog političkog lidera. Svi manevri statistički se vrše da se ne pokaže koliko je siromašnih u BiH. Ono što je socijalna sfera, što jeste u velikoj mjeri korijen ovog što nježno zovemo krizom, ne rješava se, ne dodiruje, nikakve reforme sistema socijalne zaštite zasad nema, napominje Papić, te dodaje da mi nemamo političke partije u evropskom smislu riječi, “koje imaju svoj program, svoje članove, neku koncepciju, ideologiju, viziju i ljudi vjeruju da bi to značilo skretanje ulijevo, kretanje u centru ili kretanje udesno”.

– Naše takozvane političke partije su interesne organizacije, upotrijebiću riječ karteli. Zašto, dakle, nema šanse da se karteli održe u čvrstoj koalicionoj vezi u jednom izbornom ciklusu? To vam je kao u američkim filmovima – jedan kartel dila drogu u jednom kvartu, drugi u drugom. I ako neko pređe preko ulice, dolazi do sukoba. Uvijek su to interesni sukobi, sukobi defakto opljačkanog kapitala kojima vladaju partije i budućeg pljačkanja kapitala kroz javne nabavke, resurse koje društvo ima… Preduslov da se bilo šta ozbiljno desi je unutrašnja demokratizacija tih partija. Ogroman broj članova jesu pošteni ljudi koji stvarno vjeruju u program, ali isto tako ogroman broj njih nema pojma šta mu je program, došao je do radnog mjesta zato što je član partije i uvijek će glasati za nju zato što se boji da će izgubiti radno mjesto ako ministar ili šef ne bude iz te partije, pojašnjava Papić.

Naš se sagovornik osvrće i na sporne intervjue bh. lidera, te predstojeću posjetu članova Predsjedništva BiH Beogradu.

– Dozvoljavam sebi da budem konkretno bezobrazan: Ako analizirate intervjue Izetbegovića i Dodika, vidite na prvi pogled suprotstavljen pristup, ali harmoničan pristup u smislu – držimo tenzije što više. Što se tiče posjete Predsjedništva BiH, pazite jedina negativna reakcija na Dodikovo crtanje “ujedinjenja” je došla iz Srbije, iz Vučićevog kabineta, konstatuje Papić.

Vlada Federacije se hvali reformama. Kako ih Vi analizirate?

– Mislim da obje entitetske vlade, uključujući i Vijeće ministara, nemaju razloga da se hvale ni reformama ni ekonomskim rezultatima. Pazite, neosporno je da je došlo do blagog oporavka privrede BiH, ali bojim se da to nema nikakve veze sa tzv. reformama koje su oni poduzimali. Ima veze sa iznenađujućim rastom u zemljama EU, dakle, u okruženju, koje onda povuče i vašu privredu, prije svega kad je riječ o izvozu. S druge strane, stopa rasta koja će, po svim procjenama, ove godine biti negdje oko 2,8 posto društvenog proizvoda je apsolutno nedovoljna za bilo kakav optimistički pogled u budućnost.

Uostalom, sama Svjetska banka nam je prije nekoliko dana rekla da će nam sa tom stopom rasta do prosjeka EU trebati 60 godina. Dakle, nama treba ubrzani rast.

Neosjetljiva Agenda

Mi jesmo u fazi neke vrste stagnacije, ali postoji drugi dio priče koji je u velikoj mjeri čak ozbiljniji. Pod implementacijom Reformske agende provlače se i zakoni koji s reformama nemaju veze. Zakoni koji treba da dođu o porezima na dohodak i doprinosima će na kraju priče značiti opterećenje poslodavaca – dovest će do smanjivanja plata radnika i, matematički kažem, sve zavisi od toga u kojoj će formi zakoni biti usvojeni. To je nešto što je u direktnoj suprotnosti sa Reformskom agendom. Treći dio je činjenica da je Reformska agenda, koja je imala, haj’mo reći, dobru namjeru da dovrši proces tranzicije u BiH, ipak rađena na tzv. neoliberalnom konceptu i potpuno je socijalno neosjetljiva. Reformska agenda ima dio koji govori o tzv. socijali, ali tu su strpali Zakon o radu i penzioni zakon, a ono što je socijalna politika u pravom smislu riječi, svedeno je na to da bude reforma u konsultaciji sa Svjetskom bankom i MMF-om, koji socijalna davanja smatraju čistim troškom, gubitkom… Kamo sreće da je tako oštra formulacija kod smanjivanja javne potrošnje u širem smislu. Ne vjerujem da smo mi stali na zelenu granu.

Do čega će dovesti konstantno produbljivanje političke krize u BiH, s jedne strane, i socijalno i ekonomsko dno s druge strane?

– Prvo da vidimo što su uzroci. Mi ćemo se svi složiti da je velika politička kriza – mislim da nije riječ o krizi, nego o kontrolisanom haosu – da nema koalicije, nijedna vlada osim ove u RS-u, formalno nema većinu i niko se ne pita zašto je to tako, zašto se koalicije raspadaju. Jeste da Dejtonski ustav nije najidealniji za funkcionisanje države, ali sam apsolutno ubijeđen da bi najbolja politička struktura prave političke partije i sa ovim ustavom uspjela da ostvari najozbiljnije rezultate. K’o što sam isto tako ubijeđen da bi, sve da imamo idealan Ustav, ova politička struktura imala jednako loše rezultate. Dakle, riječ je o karakteru političkih partija.

Pitanje je veliko sada: može li se promijeniti paradigma realnog političkog sistema. Može, ukoliko se vladajuće nacionalno orijentisane partije sklone sa vlasti. Na vlasti su permanentno od rata do sada u Federaciji SDA i HDZ s malim pauzama, a u RS-u je sad već najviše godina upravo SNSD, a ni SDS ne zaostaje previše. Dakle, da li je moguće te političke strukture, tu vrstu partija eliminisati? Namjerno izbjegavam riječ građanska, ali hoće li ikad iko u tim potencijalno lijevim partijama razumjeti da je puno više zajedničkog između siromašnog Srbina, siromašnog Bošnjaka i siromašnog Hrvata, nego između bogatog i siromašnog Hrvata?

Kako spasiti BiH od kolapsa?

– Haj’mo nekim logičkim redom – prvo poći od toga šta će se desiti. Ali, pazite, riječ je o velikoj apatiji naroda, nezavisno od nacionalne pripadnosti, jer je protiv naroda korištena strategija kuhanja žabe. Mi smo navikli da nam je stalno pomalo gore, s druge strane zatvaramo se u nacionalne konflikte. Već ste vidjeli kako je krenulo u zadnjih nekoliko sedmica sa DW intervjuima, tako da prvo treba probati probuditi javnu svijest, šta će biti ako ove nacionalne partije ostanu na vlasti? Opet govorim ako ove tri oligarhije, grupacije kapitala, ostanu na vlasti, njihov će osnovni interes biti da sačuvaju kapital, a ne BiH. Strategija će biti haj’mo mi da se fino na ovaj ili onaj način podijelimo, nezavisno od forme, ali da oni drugi budu krivi, a ne mi. I onda će neko potpunu vlast imati, dakle, taj kapital u hipotetičkom trećem entitetu, neko u RS-u, a neko u tzv. findžan-državi. Dakle, sačuvaće se pare, sačuvaće se kapital, to je logika koja, bojim se, vodi podjeli Bosne.

Interesna koalicija

Potpuno je suludo da Dodik crta granice u kojima RS ode u Srbiju, da se Bakir naglo počinje baviti Sandžakom… da vi nakon toga morate reći: ama, ljudi, neće biti rata. To je ono što je najgori scenario. Bojim se da, ako ovi ostanu na vlasti, on nije nerealan. E sad, šta uraditi da do toga ne dođe? Oni se apsolutno moraju skinuti sa vlasti. Hoće li ljudi, pa i ovaj blok opozicionih u kombinaciji lijevih i drugih nekih partija, imati snage da radikalno agresivno stane na crtu vladajućim, to je veliko pitanje. Mislim da bi oni potencijal za to mogli imati ako ne stanu na onom što se zove kadrovsko šibicarenje. Ono što mi daje neke razloge za optimizam je da bar u dijelu partijskih potencijalno lijevih struktura postoji senzibilitet i osjećaj za ovo o čemu govorim.

Predizborna kampanja je uveliko počela, a dogovora među koalicionim partnerima je sve manje. Šta to tek znači?

– To nije nikakvo iznenađenje. Nijedna od tih koalicija nije programska, nego interesna koalicija – tebi tri mjesta ministarska, meni dva, itd. Primiču se izbori i sad svi iskaču iz bilo kojih koalicionih veza, jednostavno zato što je i to dio zauzimanja pozicije pred izbore. A šta to praktično znači – bukvalno ništa. Tako je to funkcionisalo i do sada. U ovom predizbornom periodu mislim da će tenzije samo rasti, sukobi će se samo proizvoditi. Koje crne reforme? Čak i loše reforme će se zaustaviti i daj Bože jedino da se Evropi pošalje nekoliko kamiona nekih sredstava za umirenje.

U svjetlu najavljene posjete članova Predsjedništva BiH Srbiji, ovih dana tenzije su podignute zbog pogrešno citirane izjave Izetbegovića o Kosovu, tu je i presuda Mladiću, te šestorki. Kako Vi ocjenjujete ovu situaciju?

– Kad je riječ o presudama, mislim da će to biti politička pozorišna predstava za dva-tri dana. Jednima će se dopasti, drugima neće, oko toga će se, naravno, stare priče pričati, ali to je sad bura, ako ne u čaši vode, onda u kofi. Ne vjerujem da to može imati ozbiljne posljedice. Srbija neće da pripaja, ujedinjuje se, šta god bilo sa RS-om. Usput rečeno, ako pažljivo pogledate Dodikov intervju, vidjećete da on indirektno kritikuje Srbiju, “što niste, bre, išli na razmjenu, pustite to Kosovo – uzmite nas, veći smo od Kosova”. Dosta stvari je učinjeno da se pokvari ta posjeta. Postavljam sebi pitanje zašto je DW sve te intervjue objavio desetak dana pred posjetu. Svakako je protiv svake medijske logike, a ima političku logiku, hajde da potkopamo tu normalizaciju odnosa. Mislim da će posjeta proći lošije nego što bi prošla da ovoga nije bilo. Sigurno neće biti svađe, ali povišenih tonova hoće sa obje strane.

Edin Barimac (Oslobođenje)