Vrijeme vidovnjaka : Nakon šesnaest i više frustrirajućih godina ovoj zemlji se nešto ipak mora desiti
Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)
Čitaocima je poznato da većina tekstova koji osvanu u novinama nastaje dan ranije, pa tako i ova kolumna. Srijeda je, prelistao sam čak pet dnevnih novina, koje se obično u malo čemu slažu. Ovog puta su u svima dominirali izvještaji sa ovdašnje političke berze, na kojoj su početkom sedmice neke personalne i stranačke dionice vrtoglavo padale, a druge rasle. "Dodik prevario Tihića", "Lagumdžija preživio", "SDA odlazi u opoziciju", "Nastupa tamni vilajet na svim razinama" – samo su neki od naslova ponuđenih čitaocima. Pažnju privlači i skromno plasirana vijest da je Željko Komšić primio američkog ambasadora Patricka Moona, te da je u razgovoru konstatovano da se Bosna i Hercegovina nalazi u vjerovatno najtežoj političkoj krizi nakon okončanja ratnih sukoba. Uzgred budi rečeno, ne vidim nikakve stvarne koristi od takve saglasnosti. Bilo bi korisnije, u svakom slučaju poštenije, da su se Komšić i ambasador Moon složili da stvari u BiH sve više idu u suprotnom pravcu od onog koji je Amerika svih ovih godina deklarativno podržavala. I da se kaže zašto je tako. Diplomatija ima svoja pravila igre, čiji su sinonim "bijele rukavice". Ali zašto ozbiljne stvari ne nazvati pravim imenom prije nego što bude kasno.
U utorak je Večernji list – izdanje za BiH, preko cijele prve strane, krupnim slovima u dva reda, objavio naslov "Kaos u državi". Pokušao sam da odgonetnem šta su argumenti za ovakav katastrofičan zaključak. To nikako ne bi smjela biti politička sudbina bilo kojeg ministra ili stranačkog lidera, bez obzira na količinu nečije sujete. Uostalom, ne vidim da je život u bilo kojem segmentu stao. Ima hljeba, struje i vode, čak i plina, pijace su prepune plodova jeseni, tramvaji i trolejbusi u Sarajevu rade, taksisti takođe, pjesnici pišu pjesme, svakodnevno se promovira bar po jedna knjiga, prostitucija sve više cvjeta, kako ulična, tako i tzv. elitna, pri čemu su i kurvama i njihovim mušterijama vjera i nacija potpuno nevažna stvar, što je važno napomenuti s obzirom na stanje duha u ovoj sredini. Sve u svemu, bijes ulice još nije na pomolu, pa vladajuće oligarhije, što se toga tiče, nemaju razloga za zabrinutost.
Život, dakle, traje. Život nikada nije čekao da mu za to vlada dadne odobrenje. Ali, da su događaji s početka ove sedmice pokazali da je država definitivno ugrožena, u to nema nikakve sumnje. U svim demokratskim zemljama, država kao zajednički interes svih njenih građana, kao cjelina stvari, važnija je od svakog lokalnog, u našem slučaju entitetskog interesa, što je regulisano podijeljenim nadležnostima. O tome je u Sarajevu, prije nekoliko godina, uvjerljivo govorio američki potpredsjednik Joseph Biden, ali je njegova lekcija ovdašnjim liderima otišla niz vjetar. Ovdje su tri etnokratije otele građanima državu i plijen podijelile među sobom. Država je tako postala najjeftinija roba. Dodik i Lagumdžija, Tihić i Čović – svaki od njih ima u političkoj trgovini veću cijenu od one koju postiže država. Svako od njih može da ucijeni državu kad god hoće, jer mu uvijek ostaje tapija na njegov teritorijalni vilajet.
Dodik je mjesecima javno mahao presudom kojom je lidera SDP-a, svog nekadašnjeg političkog intimusa, osudio na izgon iz državne vlasti. A onda se događa čudo: umjesto da ga isprati na politička vješala, što je silno priželjkivao, Dodik tajno planira operaciju pod nazivom "Spašavanje vojnika Lagumdžije". Prekretnica se desila nakon njihovog nedavnog susreta, kada je Dodik, kako javljaju mediji, iznudio od Lagumdžije gomilu ustupaka. Ali, kolika je dogovorena cijena te abolicije i ko će je platiti? Šuška se da se u paketu nalazi i nešto nalik trećem entitetu na teritoriji na kojoj dva HDZ-a imaju vlast. Dodikov čovjek Milorad Živković, dopredsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH, izjavio je na sjednici da je odluka o "slučaju Lagumdžija" pala nakon što je SNSD dobio bolju ponudu sa stanovišta nacionalnih i ekonomskih interesa Republike Srpske. "Neka se niko ne ljuti", tješio je Živković zbunjene poslanike iz reda SDA. Da su u politici samo interesi trajni, pravilo je koje spada u političku abecedu. Ali, niti je ovo srednji vijek, niti je Zlatko Lagumdžija Sulejman Veličanstveni da u ime države može da poklanja šta kome hoće.
U pravilu, političke partije bi morale biti u žiži samo onog dana kad im građani povjeravaju ili uskraćuju svoje mandate. Nakon toga, partije koje su osvojile vlast morale bi da svoju energiju usmjere na građane i njihove životne probleme. Na našim prostorima to pravilo je izvrnuto naglavačke – građani postoje samo na dan izbora, a već sutradan su niko i ništa. Naš svijet je želio parlamentarnu demokratiju, ali se pokazalo da joj, u globalu, nije dorastao. Građani su prevareni mnogo puta i više nikome ne vjeruju, pa se prema politici i političarima odnose s cinizmom. Za koga god glasaju, biće nasamareni, bilo da za izvršioce svoje volje izaberu socijaldemokrate, liberale, konzervativce ili desničare. Tako će biti sve dok ne bude uzdrman postojeći sistem, dejtonska Bastilja, na koju treba udariti. Zlo je u sistemu, ali i u nama. Sistem proizvodi elitu kakva mu je potrebna da bi se održao, a mi smo tu da lajemo na karavane koji prolaze.
Niko ne ulazi u politiku da bi usrećio vlastiti narod, već iz posve ličnih interesa. Ali, nakon šesnaest i više frustrirajućih godina, koliko je prošlo od završetka rata, u ovoj zemlji se nešto ipak mora desiti. Ovo je vrijeme vidovnjaka i analitičara. A oni su podijeljeni u predviđanjima. Jedni tvrde da će ova bajramska sedmica ostati upamćena po nepopravljivoj šteti koju je državi nanio postupak Zlatka Lagumdžije, dok drugi najavljuju relaksaciju i stabilizaciju političkih odnosa, sa pozicija "čistih računa". Kao u onom vicu u kojem je Cigo, upitan hoće li sutra biti sunčano ili kišovito, odgovorio: "Ako ne bude kiša, biće sunce."
Komentari