hamburger-icon

Kliker.info

Vlastimir Mijović : Domaće je najbolje

Vlastimir Mijović : Domaće je najbolje

April 23
20:43 2007

Piše : Vlastimir Mijović (Oslobođenje)

I posljednje nade da će tzv. međunarodna zajednica čvrsto zgrabiti dizgine podivljale bh. zaprege pale su u vodu. Svi koji su prognozirali da će dolaskom Rafija Gregorijana u OHR, uz bok uspavanom Švarcu Šilingu, doći do oživljavanja protektorskog ureda, bili su u krivu: Rafiju ni na pamet ne pada da bilo čim utiče na uzvišeni neutralizam na koji se ova institucija odavno popela. Time se pokazalo da mrtvilo OHR nije stvar evropske dominacije u njemu, na šta se dugo “sumnjalo”. Za prvog operativca imenovan je Amerikanac, po prirodi robustan čovjek, s oreolom političara-buldožera, pa se opet ništa nije promijenilo. I neće se mijenjati, jer je tzv. međunarodna zajednica čvrsto odlučila da epilog naše političke krize postane rezultat domaćih napora, pregovora i dogovora. Arbitriranje, sila i pritisci, koji su inače najjači adut te iste zajednice, biće demonstrirani na drugom mjestu: na Kosovu. Poruku da se sami uhvatimo svojih nevolja očito koordinirano uputili su ovih dana bh. javnosti i američki, odnosno britanski ambasador, Meklhejni i Rajkroft, a da i ne pominjemo da je to po ko zna koji put učinio i sam visoki predstavnik. To će reći da se tom bogu više ne treba moliti: od njega nema nikakve pomoći. Moramo se okrenuti sami sebi i pokušati da dođemo do neke svima prihvatljive rezultante, ma koliko ona bila minimalna i ma koliko u njoj svi bili malo na gubitku, malo na dobitku. Niko neće prigrabiti sve i niko neće ostati bez ičega. A to možda i nije tako malo, jer sad nemamo ništa! Imamo, u stvari, jako mučnu društvenu i političku situaciju u kojoj nedostaje još samo zveket oružja pa da panika počne da uzima svoj danak. Imamo, takođe, političke i nacionalne krugove zatvorene u sopstvene umove i sopstvene spiskove želja koji nemaju nikakvu šansu da budu ugrađeni u temelj tolerantnije, čvršće i uspješnije države.Na našim je političarima, dakle, da krenu ka tački međusobnog susretanja, da polako snižavaju svoje sada maksimirane cijene s kojim bezuspješno pokušavaju da trguju. To je ono na šta ih potiču i Gregorijan i Meklhejni i Rajkroft, odnosno svjetski politički centri koji iza njih stoje. Na to se oglušiti, mislim da je nemoguće, te da već u narednim danima možemo očekivati prve konkretne potvrde da su domaći političari shvatili poruku međunarodnih moćnika. No, po običaju, većina će u to vjerovatno ući samo s ustima punim riječi. Da bi taj proces uistinu doveo do rezultata, opet će biti potrebno stalno podgurkivanje sa strane, zna se i s koje: međunarodne.U čvrstinu njene odluke da domaćim krojačima prepusti šivanje udobnijeg bh. odijela ne treba više sumnjati, ali međunarodna zajednica mora, da bi taj princip stvarno proradio, učiniti još jedan važan potez. Ona mora prinuditi ključne domaće igrače da izađu na teren, te da se s njega ne povlače prije konačnog rezultata, makar ostvarenog i izvođenjem penala. Tako kardinali biraju Papu, tako se došlo i do Dejtonskog sporazuma. Sve dok se ne pojavi dim odluke, nikom ni makac od pregovaračkog stola. Takođe, uloga moderatora, pa i svjedoka, mora ostati u međunarodnim rukama. Mnogo je među našim političarima prevaranata, prevrtljivaca i lažova koji prave pazar tako da ga, u stvari, nikad ne naprave. Oni su to do sada obilato rabili, svjesni da se svaki zadatak i svaki rok mogu izvrdati, a da nikom ni dlaka s glave ne fali.Ono što nam očito nedostaje, to su čvrsti rokovi i precizna pitanja na koja se moraju dati odgovori. Samo na ovaj način Bosna i Hercegovina može iz pihtijaste forme u kojoj sada glumi državu prerasti u nešto čvršće, funkcionalnije i održivije.  Domaće je najbolje, zar ne?

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *