Vladika Grigorije: U svakom slučaju ćemo živjeti zajedno
Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije (rođen kao Mladen Jevrić Durić 1967. godine u Varešu) izazvao je veliku buru u javnosti nakon što je u pismu arhijerejima SPC ukazao da je "nezadovoljan što na Saboru Crkve nije ispunjena volja patrijarha Pavla da se izabere njegov nasljednik". Time je po prvi put ukazao na velike podjele unutar same crkve, ali i realne probleme u njenom funkcioniranju. Pismom arhijerejima vladika Grigorije velikim je koracima ušao na političko-vjersku scenu Balkana.
Mnogi ga vide kao obnovitelja snage SPC i novog patrijarha. Iako rijetko daje intervjue, za "Dnevni avaz" je ekskluzivno progovorio o stanju u SPC i svojim planovima u njoj, o budućnosti Republike Srpske i BiH, bošnjačko-srpskim odnosima, o ratnim zločinima, "inat bogomoljama", svojim vezama s podzemljem i saradnji sa reisu-l-ulemom Mustafom ef. Cerićem, mostarskim muftijom Seidom ef. Smajkićem i biskupom Ratkom Perićem. Također, otvoreno govori o raskolu sa SDS-om i svome prijateljstvu s Miloradom Dodikom…
Kruna povratka
Šta za Vas znači početak obnove porušene Saborne crkve u Mostaru? Vjerujete li da bi time trebao otpočeti intenzivniji proces povratka Srba u Mostar i dolinu Neretve. Da li ćete se obnovom ovog hrama i Vi vratiti u Mostar, u obnovljeni Vladičin dvor?
– Obnova Saborne crkve u Mostaru za mene nije početak obnove života nas pravoslavnih u Mostaru. Prosto zato što je povratak već započeo. Njena obnova i završetak trebali bi biti kruna našeg povratka i nastavka života u što boljim uslovima. Ja u to vjerujem i, naravno, želim da to doživim što prije, kao građanin Mostara.
Kako ocjenjujete položaj Srba u Mostaru danas?
– Još ništa nije ni izbliza onako kako bismo mi željeli, ali je jako važno da je proces ka dobrom pokrenut. Svakim danom je sve bolje. Moramo ispoštovati činjenicu da za sve treba vrijeme. Ponavljam, najbitnije je da postoji dobar put i nama se čini da smo, konačno, stali na taj put.
Koga smatrate odgovornim za loš položaj Srba u Mostaru i dolini Neretve? Ima li u svemu odgovornosti i srpskih lidera? Oni su počesto nakon rata zaboravljali Srbe u Mostaru.
– Dostojevski bi rekao – svi smo krivi za sve…
Na svečanosti povodom početka izgradnje Saborne crkve u Mostaru kazali ste da ćemo, ipak, živjeti zajedno te da "BiH ima samo jednu mogućnost, a to je da poštuje komšija komšiju, brat brata, prijatelj prijatelja, čovjek čovjeka". Vjerujete li da je takva BiH moguća nakon svega?
– Naravno da vjerujem.
Dobro, ali šta Vi lično radite na tome da "živimo zajedno bez obzira na sve"?
– Radim ono što je u mojoj moći. Nadam se da će sve biti dobro, uz Božiju pomoć, na korist i radost svima.
Da, ali za to vrijeme glavni trebinjski imam Husein ef. Hodžić i tamošnji Bošnjaci ukazuju na brojne primjere obespravljenosti povratnika u tom gradu. Vi ste utjecajni u Trebinju, zašto, recimo, niste pomogli da tim ljudima bude bolje, da se ojača ta bošnjačko-srpska saradnja?
– Koliko ja znam, sve je manje tih problema i sve je mirnije i naravno da svaki naš stav, gest, pokret ide u tom pravcu da se Bošnjaci osjećaju sasvim slobodno i nipošto obespravljeno. Nadam se da takvi procesi postoje i u Sarajevu, Tuzli, Zenici, i da se i tamo ulažu napori da se Srbi i Hrvati osjećaju slobodno i nipošto obespravljeno.
Činjenica je da ste Vi svojevremeno izjavili da je imam Hodžić "sto posto nenormalan čovjek i da se s njim ne može sarađivati". Mislite li da takve izjave doprinose dobrosusjedskim odnosima?
– Ako to izvučete iz konteksta, to zvuči ružno, ali to je bio vapajni poziv uvaženom imamu na saradnju koja je neophodna. Međutim…
Razne greške
Kako da ta saradnja bude bolja kada je, recimo, sva oduzeta imovina SPC u Trebinju vraćena crkvi, a vakufska imovina uopće nije. Da li Vi možete pomoći da se vrati vakufska imovina Islamskoj zajednici i Bošnjacima u Trebinju? Možda bi to najbolje pomoglo dobrosusjedskim odnosima. Imate li volje za to?
– SPC nije vraćeno sve, ali jeste dosta. Koliko znam, i Islamskoj zajednici je ponešto vraćeno, ali ne sve što joj pripada. Ja sam za to da se sva nepravedno oduzeta i nacionalizovana imovina, i privatna i imovina vjerskih zajednica, vrati što je prije moguće.
Kada već govorimo o dobrosusjedskim odnosima, kako komentirate to da još uvijek nije uklonjena crkva na zemlji nane Fate u Konjević-Polju. Primjerice, mostarski muftija Seid ef. Smajkić uklonio je džamiju koja je sramno postavljena na srpskoj zemlji kod Bradine.
– Kaže neka poslovica: "Nije pitanje zašto je Aleksandar Makedonski poginuo tu i tu, nego zašto je tamo uopšte išao?!" Događaju se razne greške i treba ih ispravljati, i mislim da je svima jasno da je to pravac u kojem treba da se ide.
Zašto SPC nikada nije osudila genocid u Srebrenici i druge zločine koje su njeni sljedbenici počinili? Smatrate li da Crkva to treba učiniti radi bolje budućnosti ili ste mišljenja da ona nema nikakve odgovornosti za dešavanja tokom rata?
– SPC je osudila i permanentno osuđuje sve zločine u proteklom ratu… O tome svjedoče mnogi dokumenti i izjave.
Kakav je Vaš odnos s Islamskom zajednicom, reisu-l-ulemom Mustafom ef. Cerićem i muftijom Smajkićem? Da li bi ta saradnja mogla biti bolja? Mnogi su skloni reći da od kvalitetnog dijaloga Srba i Bošnjaka, odnosno pravoslavaca i muslimana, zavisi i budućnost BiH?
– Slažem se s onima koji tako misle. To je realnost. I zato treba ići putem neumornog dijaloga.
No, ipak, čini se da imate bolje odnose s Katoličkom crkvom i biskupom Ratkom Perićem nego s Islamskom zajednicom? li je to tačno?
– Nije.
Političko pitanje
Kako Vi vidite budućnost BiH? Je li njen opstanak realan? U posljednje vrijeme, naime, iz usta nekih bivših diplomata može se čuti da Srbi u RS trebaju dobiti pravo na referendum i otcjepljenje od BiH. Neki utjecajni strani mediji upozoravaju, pak, na podjelu zemlje i mogući rat?
– To je već suvo političko pitanje. Ja to ne znam. Znam samo da, kako god bude, nama je živjeti zajedno, a kad je tako, onda bolje u miru nego u nemiru, bolje u radnji i gradnji nego u rušenju i, ne daj Bože, nikad više u ubijanju.
No, bojite li se, ipak, novih sukoba na ovim prostorima?
– Da.
Kako vidite budućnost Republike Srpske? U kojem pravcu bi se ona trebala kretati?
– U što je moguće boljem, kvalitetnijem…. Kulturnom, duhovnom, ekonomskom… Tu, zaista, imamo mnogo posla, ali i potencijala.
Da, ali da li mislite da sudbinu RS trebala vezati za pitanje Kosova koje se odvojilo od Srbije?
– Kosovo se nije odvojilo od Srbije, koliko ja znam…
Kako, kao teolog i vjernik, komentirate kritike koje Federalna televizija i magazin "60 minuta" objavljuju o reisu-l-ulemi Mustafi ef. Ceriću?
– Kritika nam je svima potrebna, ali ovdje se radi o nedobronamjernom novinarstvu, medijskom linču, odnosno, novinarskom žutilu par excellence.
Na njihovom udaru bili ste i Vi lično. Šta stoji iza napada koje na Vas vrše saradnici "60 minuta" Slobodan Vasković i Dragomir Babić? Vasković tvrdi da je prilikom boravka u Trebinju bio žrtva napada Vaših vjernika, pa čak i sveštenih lica?
– Oni su vrijeđali i napadali sveštenstvo i vjernike, a ne obrnuto. Na Vaše pitanje šta stoji iza napada, odgovorio bih pitanjem: "Ko stoji iza tih napada?" Ili: "Ko zaista stoji iza tih napada?"
Zašto ste posegli za izopćavanjem Nikole Sekulovića i Blaže Stevovića, koji su govorili protiv Vas u "60 minuta"? Je li tačno da je Veliki crkveni sud SPC poništio Vašu odluku, kako tvrde njih dvojica?
– Veliki crkveni sud nije poništio našu odluku. Dat će Bog da se oni koje ste spomenuli vrate u okrilje svoje crkve.
Kako komentirate situaciju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi? Mnogi su skloni reći da odsustvo patrijarha Pavla izaziva raskole. Da li je to tačno? Uopće, da li Sinod može na pravi način voditi Crkvu?
– Crkva živi već hiljadama godina s nevoljama i radostima. Situacija u Crkvi ne može biti baš nezavisna u odnosu na razne okolnosti. Patrijarh Pavle je svojim jevanđelskim življenjem i djelanjem bio svijetli obraz Crkve u proteklim mračnim vremenima. Sigurno da njegov postepeni odlazak nosi iskušenja. Međutim, morat ćemo se potruditi da nastavimo i bez njega kada za to dođe vrijeme istim onim jevanđelskim putem kojim je on išao.
Bosanski lobi
Kako komentirate tvrdnje beogradskih medija da je nedavnim izborom novih članova Sinoda "bosanski lobi" u SPC poražen?
– Koliko ja znam, takav lobi ne postoji, pa, prema tome, nije mogao biti ni poražen.
Da li je onda za Vas prihvatljivo da, recimo, danas mitropolit Amfilohije predsjedava Sinodom i upravlja SPC?
– Naravno.
Ali se istovremeno zalažete za izbor novog srpskog patrijarha, što bi osnažilo SPC?
– Da.
Hoćete li Vi prihvatili poziciju novog patrijarha SPC? Mnogi Vas vide na tom mjestu.
– Ne bih prihvatio poziciju novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve.
Da li je tačno da je vladika Kačavenda zainteresiran za poziciju patrijarha SPC i da preko tzv. "bosanskog lobija" intenzivno radi na tome? Da li bi Vi podržali njegov izbor i kakvi su vaši odnosi?
– Prvi dio pitanja morate postaviti vladiki Kačavendi. Naš odnos je korektan.
Da li eparhija Zahumsko-hercegovačka ima poseban status u SPC? Navodno Vi svake godine šaljete potvrdu da ćete poštivati autoritet patrijarha i SPC. Da li je to tačno?
– Sve eparhije u SPC imaju isti status.
Oprostite, ali sudeći prema Vašem utjecaju, ne bi se baš reklo da je to tako. Kako komentirate optužbe na Vaš račun da ste navodno bliski podzemlju? Štaviše, neki Vas pokušavaju predstaviti kao "mafijaškog kuma". Da li u tome ima istine?
– Podzemlje odavno nije u podzemlju, nego na visokim spratovima. Ja se trudim da živim na zemlji, na kamenu… U Hercegovini se odvajkada tako živjelo.
Ali, morate nešto priznati. Prije dvije godine javno ste insistirali na obračunu s kriminalom u Hercegovini, nakon što je ukradeno jedno vozilo SPC? Ubrzo su u javnosti objavljena imena kriminalaca koji "drže" Trebinje. Imate li Vi toliki utjecaj da zaustavite kriminalce?
– Kriminal je smanjen drastično, ali ne mojom zaslugom, nego radom policije i sudstva.
Dodik me ponekad podsjeća na Kočićevog Davida Štrpca
Kakvi su Vaši odnosi s Miloradom Dodikom, što mislite o njemu? Mnoge je iznenadilo kada ste Vi prije nekoliko godina promijenili mišljenje o Dodiku, iako ste bili njegov veliki kritičar. Šta je razlog tom svojevrsnom "kompernikanskom obratu"?
– Upoznao sam ga (Dodika, op. a.) i od tada mi smo iskreni prijatelji. On ima dobro srce i na neki svoj način je mudar, pronicljiv… Ponekad, u situacijama u kojima se nalazi, podsjeća na Davida Štrpca iz Kočićevog "Jazavca pred sudom".
I Vi imate pravo na simpatije. Ali, da li je simpatijama možda kumovala činjenica da je Dodik veći dio vojne imovine u Trebinju ustupio SPC?
– Vraćanje imovine nije razlog ni posljedica ničijeg prijateljstva, niti je to stvar koja se može svesti na odnos dva čovjeka. Vraćanje i davanje zemlje Crkvi je ispravljanje dugogodišnje nepravde i pomaganje one snage koja je jedini kohezioni faktor i kičma srpskog naroda. Zato je naša vlada RS tu zemlju dala Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Uredu. Kakav je Vaš odnos sa SDS-om? Ranije ste direktno favorizirali tu stranku i to upravo nauštrb Dodika. Kako gledate na dešavanja u toj stranci, raskoli, gubitak vlasti…?
– Nikad nisam favorizovao nijednu stranku. Ovo drugo što spominjete dešava se i dešavat će se u svim strankama.
Mislite li da bi povratak Dragana Čavića u vrh RS bio dobro rješenje?
– Nemam pojma.
Moja kuća u Varešu je spaljena kao i sve kuće u selu
Vi ste rodom iz Vareša. Da li posjećujete rodni kraj, živi li još uvijek tamo Vaša porodica, šta je s Vašom imovinom?
– Moja kuća je spaljena kao i sve kuće u selu. Moj kum je poginuo na svojoj njivi, a moj brat teško ranjen. Kasnije smo svi postali izbjeglice. Sve će to biti obnovljeno, jer je to naš dom, naša pradjedovina.
Ovaj rat je bio strašan
– Ovaj rat je bio strašan. Mnogo sam ostario, mnogo i brzo, pa me ponekad, priznajem, muči nostalgija, žal za mladošću, što se kaže… Ali, ja, također, imam nostalgiju i želju za životom vječnim… Vjera u Hrista je moja sreća i radost, moja svjetlost i nada. Kako za mene tako i za sve ljude.
Begova kuća je srušena iz čiste obijesti
Šta je s pitanjem obnove čuvene Resulbegovića (Begove) kuće u Trebinju? Vi ste radili na tome, ali i oko toga je bilo dosta problema.
– Moja je silna želja da se ona obnovi, prije svega jer je srušena iz čiste obijesti, a potom jer ima istorijski i kulturni značaj. Ovih dana se završava projekat. Želimo da ta obnova bude radost za sve. Faruk Vele (Dnevni avaz)
Komentari