Kliker.info

Vladika Grigorije, predsjedavajući Međureligijskog vijeća BiH, vjerski lider koji se, uz crkvenu službu, bavi sportom i biznisom je u večerašnjem Pressingu govorio o ljepotama BiH i anegdotama vezanim za njih.

“Mi kao vjerski lideri smo bolji od političara, ali nismo bolji od mnogih ljudi koji žive u ovoj zemlji. Korupcija, kriminal, aljkavost i uljuljkivanje na raznim pozicijama. Ljudi se hvataju za ono za šta se mogu uhvatiti, a to je ta metafizika. Ja mogu da postavim kontra pitanje: Otkud to u zemlji u kojoj nema ni reda ni zakona, opet ljudi nisu toliko zli jedni prema drugima koliko bi mogli biti? Ima nešto što njih drži, a nije taj sistem, da budu bolji nego što jesu. To je vjera“, kazao je vladika Grigorije u Pressingu.

Dodao je da se ljudi ne dijele ne pripadnost u političkim partijama.

“Postoje samo dvije partije: ljudi i neljudi. Jučer sam 50 puta pomislio gledajući Vitez, planine kao što su Vlašić, Trebević ili.. Sto puta sam pomislio: Bože, ni ljepše ni nesretnije zemlje. Posjetili smo logor u lašvanskoj dolini gdje su u Drugom svjetskom ratu pobijeni Jevreji. Taj prizor je da kukaš do kraja života i da ne prestaneš kukati. Zašto su ljudi pravili takve stvari pored takve ljepote?“, kazao je i dodao:

“Podijelio sam tu iskustvo sa muftijom jučer u autobusu. On mi je ispričao anegdotu kada je studirao u Kairu. Pričao je studentima i ljudima kako ovdje ima rijeka, livada, zelenila, kad se okupaš u rijeci i izađeš možeš jesti kruške, šljive. Oni su mu rekli: Vi lažete, tako je opisan jedino Raj. Odmah mi pade na um Švicarska, mislim to je isto BiH samo više sređeno i malo manje lijepo, da budem subjektivan“, poručio je Grigorije.

Još je kazao da treba potencirati susrete i druženja ljudi.

“Neprestano sam se družio sa mladim imamima i dogovorili smo da igramo fudbalsku utakmicu u Istočnom Sarajevu. Ima neki čovjek koji ima balon-salu. Ja sam im kazao da ću skupiti sveštenika i da igramo jedni protiv drugih. Njih sam pozvao u Mostar i Trebinje da igramo fudbal i družimo se. To su divni mladi ljudi. Moramo praviti susrete ljudi. Susreti otklanjaju predrasude. Kad se ljudi sastanu i vide da su ljudska bića, to je događaj“.

“Moramo biti otvoreni za ljude, za Boga, za druge religije i druga mišljenja. Svako zatvaranje je u krajnjoj instanci – umiranje”, kazao je vladika.

Vladika Grigorije je komentarisao i svoje odnose sa predsjednikom RS-a, Miloradom Dodikom.

“Naši odnosi su dobri i temeljeni su na uzajamnom poštovanju. Nikad mu nisam rekao da radi nešto u politici, niti je on meni ikad išta rekao šta da radim u crkvi. Istina je da je ambasadorica Cormack bila u Trebinju kod mene, razgovarali smo o svemu pa i o Dodiku i RS i to je jedna ozbiljna i divna žena, diplomata”, kazao je i dodao:

“Dodik se nije htio rukovati s njom i to sam doživio sa velikom tugom. Tužni su ti naši odnosi sa svake strane. Ja mislim da je Amerika najvažnija zemlja na svijetu i vrlo je važno imati dobre odnose sa američkim diplomatama. Ne mislim da su ti njihovi utjecaju uvijek najbolji, ali su vrlo dobri i važni”.

S obzirom da je često okarakterisan kao neko ko kritikuje nastupe i izjave Aleksandra Vučića, vladika Grigorije je kazao:

“Imam protiv toga što ima dosta nametljivosti u njegovom nastupu, mnogo je na televiziji, suviše priča i vrlo je sposoban da sve pokrije. Nisam ni ja nesposoban definitivno, ali… Imam utisak da je pretjerao. Imam utisak da misli da su mediji pridali previše značaja. Važno je imati medije i pokrivati medije, ali se to vrati kao bumerang. Mislim da je pretjerao u pokrivanju medija. Vučić i ja nikad nismo bili na istoj strani. Od 1992. do danas. Ja kad sam bio za Evropu i demokratiju, on nije bio. Ja sam uvijek bio protiv Miloševića, niakd nisam bio za njega. Nisam ja naivan, on je ozbiljan, sposoban i opasan političar, sve prati i sve vidi. On zna da ja nisam za njega, baš me briga što zna. Ima jedan detalj u kojem vidim našu različitost koja je bolna, po mene bolna“, kazao je.

Podsjetio je na svoj govor iz daleke 1991. godine u Glini na komemoraciji stradalim.

“Ja sam negdje 1991. godine govorio u Glini na komemoraciji za stradale kao student. Održao sam vatren govor šta će uslijediti u Hrvatskoj ako se ljudi ne promjene i ne pokaju. Razlika između mene i njega je što ja posmatram makar 5-6 godina unaprijed i predviđam na osnovu toga šta stvarno može da im se dogodi. Koliko on misli da je važno da bude na čelu Srbije pet godina, onda mora gledati barem 15 godina unaprijed“.

O prozivkama na račun Tomislava Nikolića, kazao je:

“Nisam odgovarao na prozivke Nikolića, ja sam otišao kod njega i rekao: Evo nazvao sam vas pogrdnim imenima, vi ste bili drski prema meni i tu smo popili po rakiju, pričali i razgovarali. Slučajno me dovezao prijatelj koji ima dobra kola, a to su slikali i pričali da su moja kola. Sve su to ljudi. Sve su to smrtni ljudi i toliko su zbunjeni kao što sam i ja bio. Ja da se ne držim Boga i ne bojim Boga, bio bih gori od njih. Želim da kažem ljudima: Protestujte i ne bojite se ljudi, boj'te se Boga. Najgore je ako ljudi šute i trpe, to će eksplodirati u jednom trenutku“.

Vladika Grigorije je opisao kako je tekao poziv iz Beograda kada mu je ponuđeno da bude mitropolit.

“Ja sam rekao da nisam završio crkvu u Mostaru, da mnogo volim Hercegovinu, da ne mogu da ostavim ljude s kojima sam proveo 25 godina života. Svi ti monasi, monahinje, manastiri, sveštenici su na neki način moji srodnici duhovni i ne mogu tek tako ostaviti sve to. Tačno je da nisam prihvatio poziciju mitropolita i da sam predložio da se izabere neko drugi i onda je patrijarh povukao jedan potez koji je logičan. Ono što mogu reći ljudima koji žive u Sarajevu i okolini jeste da sam ja rođen u ovom kraju, da me duša boli za Sarajevom i da nam tu treba čovjek koji će živjeti u Sarajevu“, kazao je Grigorije.

Da li ima želju da postane patrijarh?

“Nemam tu želju i ambiciju, znam da mi mnogi ne vjeruju ali neću da se pravdam. Jedino gdje bih otišao da služim jeste Beograd, ali ne kao patrijarh nego kao sveštenik ili neki episkop. Volim taj grad i ljude koji žive u njemu. Nemam ambiciju da budem patrijarh jer je to užasno teško“.

Vladika Grigorije je nakon toga opisao kako je bio jedan od predvodnika protesta protiv Slobodana Miloševića.

“1992. godine sam bio student teologije, ti momci tamo su mislili da sam dobar za toga. Počeli smo se družiti sa drugim studentima sa drugih fakulteta i pokrenuli smo proteste protiv Miloševića. Htjeli smo zaustaviti rat. Imali smo osjećaj da smo pametni, bili smo mladi i hrabri, a to tada nije bilo nimalo jednostavno. U najkraćem mogu reći da se ne stidim toga, ne ponosim se previše jer smo doživjeli neuspjeh neke vrste. Ponosan sam zbog toga što vidim da se mnogo toga lošeg dogodilo i našem narodu i samom Miloševiću. Kad se sve to zbilo kasnije, danas kad pomislim na to da li je moguće bilo sve uraditi bez krvi, stradanja, izbjeglištva i stida dolazim do zaključka da je možda bilo bolje da su ljudi tada slušali što im govore mlade ljudi“, kazao je Grigorije.

Opisao je i kako je gledao intervju sa Noamom Chomskyim u kojem opisuje historiju SAD-a, te i iz toga izvukao pouku.

“Gledao sam jedan dugačak intevju Noama Chomskog koji traje 2-3 sata gdje on objašnjava historiju Amerike. Zamislite paradoks; najveći razvoj i najbolje stvari u Americi su se desile 60-ih i 70-ih kada je bilo najviše protesta u Americi. Zašto je to važno? Zato što ljudima na vlasti je potreban korektiv. Vlast je veliko iskušenje, duhovno. Mogu sad slobodno da kažem nakon toliko godina, mogu najviše da se zahvalim svojim kritičarima“.

Protesti u Srbiji

“Apsolutno podržavam proteste u Srbiji. Ne bih savjetovao ljudima da se ističu da su vođe, jer smo se mi isticali kada je to bilo ozbiljno. Nisam baš imao priliku da podržavam bilo koga u Srbiji, ali mogu reći da nikad nisam podržavao ni Nikolića ni Vučića. To sam mu rekao u direktnom razgovoru u Mostaru”, poručio je Grigorije.

Za sami kraj emisije Vladika Grigorije je kazao kakav je razgovor vodio sa reisom Kavazovićem u hotelu Evropa.

“Ja volim i one ljude koji mene ne vole. Ja sam razgovarao sa reisom Kavazovićem u četiri oka u hotelu Evropa prije šest mjeseci. Mi smo nekako sudareni jedni s drugima. Taj razgovor je bio otvoren, trajao je 3-4 sata. Nakon toga sam pisao pismo reisu Kavazoviću i ukratko sažeo taj naš razgovor. Sjećam se jedne rečenice: Neće nam biti dobro dok sve iz naših jama ne izvadimo na svjetlost sunca. Rekao sam da smo jedan narod, tri vjere različite i govorimo jedan jezik. On je odgovorio divnim pismom i rekao da odavno nije imao tako otvoren razgovor s nekim. Dogovorili smo se da angažujemo još dva profesora koji će provesti tu strategiju i da krenemo u realizaciju dijaloga. Imamo jedni druge, upućeni smo jedni na druge i u jednoj smo zemlji ili ćemo da se tučemo do besvjesti. Vidite li vi dragi prijatelji da ne možemo istrijebiti jedni druge sve i da to hoćemo? To ni životinje ne žele“, pojasnio je Vladika Grigorije.

Za kraj je pojasnio kako ljudi zajedno mogu živjeti u BiH, željeli to oni ili ne.

“Ljudi apsolutno mogu da žive zajedno. Ono što će još biti bolnije, moraju. Radi se o tome kad izađeš na njivu da radiš, možda se to tebi ne radi ali ako ne uradiš, nećeš imati da jedeš. Nije pitanje da li nešto biraš. Ako neće ljudi da žive zajedno i poštuju drugoga, onda će morati trpjeti glad, krv, muku, izbjeglištvo i tugu. Onda neće biti čudo što svaki treći stanovnik želi u Njemačku, Ameriku ili Australiju. Zamislite koja nevolja mora natjerati nekoga da živi u Australiji? Mislim, svaka čast Australiji, ali zašto ići iz zemlje u kojoj imate sve. Da bi bilo pameti, mora biti otvorenosti za Boga, za drugog čovjeka i ako toga nema alternativa života je smrt“.

(Kliker.info-N1)