Kliker.info

Radost rođenja Isusa Hrista je istovremeno i velika ljubav i poziv da volimo Boga i da volimo jedni druge, ali i poziv na slogu. Svi treba da budemo ispunjeni božanskom ljubavlju, jer na taj način njegujemo i međusobnu slogu, jedinstvo i mir, rekao je episkop zahumsko- hercegovački i primorski Grigorije, čestitajući pravoslavnim vjernicima Božić. Vladika Grigorije je na Svetog Ignjatija Bogonosca, krsnu slavu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, rekao da je taj praznik uvod u božićne svetkovine i u vrijeme kada se podsjećamo na ljubav, na praštanje, ali i na istinoljublje.

NN: Imamo li mi dovoljno ljubavi i snage da opraštamo i da se suočimo s istinom? 

VLADIKA GRIGORIJE: Ljubav, kako naša prema drugima, tako i drugih prema nama, uvijek je dar koji nam se daruje više, ako smo otvoreni da je primimo i ako za njom tragamo. Snaga, opet, i za praštanje i za suočavanje s istinom o sebi i drugima izvire upravo iz te i takve ljubavi.

Dakle, pitanje nije u tome ima li u nama snage i ljubavi, već u tome da li uopšte za njima tragamo, koliko ih želimo i koliko smo otvoreni da ih primimo kao dar koji nas obnavlja.

NN: Dok Vas većina smatra pravim narodnim vladikom, koji je i svojim fizičkim prisustvom s njima i u žalosti i u radosti, neki, pak, smatraju da ovakav javni život nije za vladiku. Kako Vi na to gledate?

VLADIKA GRIGORIJE: Crkva, kojoj po mjeri svojih snaga služimo, ugrađujući u nju sebe i svoj život, za nas je živi i otvoreni prostor, događaj slobode, život u ljubavi, mjesto svjedočenja svega onoga u šta vjerujemo, što ispovijedamo i čemu se nadamo. Jevanđeoski rečeno, ona je svijećnjak koji svijetli u tami, koji tama ne može da obuzme, a to znači da, iako nije "od ovog svijeta", ona ipak živi i postoji u ovom svijetu upravo zbog njega. Zatvaranje očiju pred činjenicama uvijek je, i u svemu, najveći problem. Budemo li ćutali samo iz straha da ne kažemo nešto pogrešno, ostanemo li pasivni samo iz straha da ne učinimo pogrešan korak, nikada nećemo postati istinski služitelji Crkve. To što neki nazivaju "javnim životom", jeste svakodnevica (pastve) naroda čiji sam pastir. U tom kontekstu svako pitanje "javnog života" postaje i moje duboko lično pitanje.

NN: Neki smatraju da ste Vi "mekša" linija u Srpskoj pravoslavnoj crkvi za priznavanje Kosova. Kako će se, po Vašem mišljenju, stvari dalje odvijati u južnoj srpskoj pokrajini?

VLADIKA GRIGORIJE: Nemam nikakav "mekan" stav po pitanju Kosova i Metohije, kao što ga nema i ne može imati nijedan normalni Srbin. Pored toga, smatram da stvari u vezi s Kosovom ni u kom slučaju nisu zauvijek završene i zapečaćene. Naprotiv, mislim da nam predstoji velika borba i znam koliko je opasan svaki fatalizam, kao i olaki optimizam, zasnovan na samozavaravanju.

NN: Srbi se, reklo bi se, i u Srbiji i u Republici Srpskoj vraćaju svom identitetu. Jesmo li na pravom putu u tome povratku, naročito kada je u pitanju Republika Srpska?

VLADIKA GRIGORIJE: Govoreći o svom identitetu, često ga olako poistovjećujemo s nekim usko nacionalnim opredjeljenjem. Međutim, naš identitet nije isključivo u pripadnosti jednom narodu. Naravno, mi pripadamo određenoj porodici, određenom narodu i vremenu u kome živimo, i to svakako u velikoj mjeri utiče na razvoj naših ličnosti. Pa ipak, prevashodni izvor našeg identiteta jeste naša utemeljenost u Crkvi Božjoj i naša "glad" za trajanjem u zajednici s onim u kome jedinome imamo vječno postojanje. Pitate da li smo na pravom putu? U skladu s ovim što sam rekao, mislim da na to pitanje svako sam sebi treba i može najbolje dati odgovor.

NN: Za božićne praznike izašla je i Vaša knjiga "Radost života" u izdanju "Glasa Srpske". Da li ona govori o našem putu?

VLADIKA GRIGORIJE: Ona najviše govori o životu, o komunikaciji među ljudima, o koncentraciji, o predanju, o svetim pismima, o porodici i Crkvi. U svakom slučaju, mi smo kao neka rijeka koja teče ka svom moru, pa se nekada susreće s kanjonima, a nekada ima miran tok. Dakle, kao i svačiji život, tako i život našeg naroda teče. Daj Bože da u ovom vremenu u kome smo mi to bude jedan miran tok, jer smo preživjeli razne bure i razna iskušenja. U knjizi sam sve to pokušao objasniti i nadam se da je prilagođena ljudima raznih obrazovanja, pa svako tu može da nađe za sebe štivo. Ja, doduše, ne znam kako će ona biti prihvaćena, ali mislim da je jedan dobar gest "Glasa Srpske" taj što u svakom većem gradu Republike Srpske, uz novine koje izlaze na Badnji dan, prvih 50 kupaca dobija i ovu knjigu na poklon.

NN: Koja je božićna poruka pravoslavnim vjernicima, a naročito vjernom narodu Hercegovine?

VLADIKA GRIGORIJE: "Slava Bogu na visini i na zemlji mir, među ljudima dobra volja!" Nad ovim riječima božićne bogoslužbene pjesme trebalo bi da se zamislimo jer u njima je sve ono na šta smo pozvani i što bi trebalo da je naš život. Slaviti Boga, životvorca i životodavca, njegovati u srcu dobru volju i truditi se da, koliko do nas stoji, imamo mir sa svim ljudima. Na to smo pozvani i to je uvijek nova i vječno živa poruka svim vjernima.

Mir Božji, Hristos se rodi.

Vaistinu se rodi!

Vesna Duka (NN)