Kliker.info

 Njen život ostaće zauvijek opterećen traumama kao i drugih desetina žrtava trgovine ljudima u BiH. Poražavajuće je da je posljednjih godina broj domaćih žrtava trgovine ljudima naglo povećan, a prema izvještaju Stejt departmenta, BiH i dalje ne čini u potpunosti minimalne korake u suzbijanju trgovine ljudima.Silovane, pretučene, ovisne o drogama: Samir Rizvo, državni koordinator za suzbijanje trgovine ljudima BiH, kaže da su u prošloj godini od registrovanih 33 žrtve samo dvije bile strane državljanke."Uglavnom se radi o maloljetnicama koje dolaze iz siromašnih ili disfunkcionalnih porodica. Njih iskorištavaju za seksualnu eksploataciju, ali imali smo i dva slučaja gdje su dva mladića radila kao robovi u Hrvatskoj na poljoprivrednom imanju i taj slučaj je sad na sudu u Hrvatskoj", kaže Rizvo.

U izvještaju Stejt departmenta za 2008. godinu navodi se da BiH sve više postaje odredište za žrtve trgovine i da je broj maloljetnih žrtava iz BiH naglo porastao. U nevladinim organizacijama smatraju da je stvarni broj žrtava trgovine znatno veći."Realan broj žrtava trgovine ljudima je sigurno veći. Pretpostavljam da u BiH trenutno ima minimum 100 žrtava trgovine ljudima, od čega najviše bh. državljanki. One se čak požale i traže pomoć, ali im rijetko ko pomogne. Imali smo djevojčicu koja je sa 12 godina izbačena na ulicu i koja je tri i po godine tražila pomoć od raznih institucija i niko joj nije pomogao. Nisu je shvatali ozbiljno, te je time ista ponovo postala žrtva sistema, ponovo je reviktimizirana", kaže Amela Efendić, šef Ureda u Sarajevu NVO "Međunarodni forum solidarnosti" (MFS). Dodaje da djevojke često budu silovane, pretučene, boluju od seksualno prenosivih bolesti, a većina ih silom postaje i ovisnicama o drogama.U nevladinim organizacijama upozoravaju da je BiH i dalje jako pogodno tlo za trgovinu ljudima zbog velikog broja problema.Fadila Hadžić, direktorica NVO "La Strada" iz Mostara, kaže da su djevojke koje su spas pronašle u NVO "La Strada" doživljavale strašnu torturu od trgovaca ljudima, da su istraumatizirane i pune straha.

"Žrtve kada dođu nama, nikom ne vjeruju. Kriminalci koriste razne metode prisile na prostituciju. Stavljaju im glavu pod vodu, tuku ih i zatvaraju. Specifične su psihološke promjene kod žrtava. One u početku ne žele da to rade, ali ih druge djevojke ubijede da će kad-tad morati. Neke se čak dodvoravaju ‘vlasnicima'", kaže Hadžićeva, dodavši da dva mjeseca one pričaju naučenu priču kako su tu dobrovoljno, kako su htjele da zarade i kako im je dobro bilo."Tek kad se oslobode straha počnu govoriti istinu, jer institucije ih ne priznaju kao žrtve ukoliko ne svjedoče na sudu", kaže Hadžićeva.Djeca – predmet ucjene: Prisilna prostitucija više se ne odvija javno u motelima, nego u stanovima, putem Interneta, a čak postoji i kataloška prodaja i kućna dostava, što otežava posao policiji. Da je suzbijanje trgovine ljudima sada teže potvrdio je i Robert Cvrtak, portparol Federalne uprave policije."Taj problem je sad veći jer su ugašeni moteli i prostitucija se preselila u privatne objekte, što je teže otkriti. Prošle godine otkrivena su 22 krivična djela iz oblasti trgovine ljudima, od toga 20 navođenja na prostituciju. Organizatori sada rade u diskreciji, što iziskuje dodatne napore policiji", kaže Cvrtak.

Dražan Bojić, inspektor u MUP-u RS, kaže da je od 2005. do kraja 2007. godine u BiH identifikovano 95 stranih i 63 bh. državljanina – žrtava trgovine ljudima."Najčešće žrtve trgovine ljudima su maloljetnici koje vrbuju iz romskih porodica kroz zaključivanje vanbračnih zajednica, nakon čega ih seksualno iskorištavaju. Vrbuju djecu bez jednog roditelja, zapuštenu i zanemarenu djecu, što je posljedica nedovoljne brige nadležnih organa u čitavoj BiH", kaže Bojić.Ističe da djeca često budu vrbovana kroz zloupotrebu opojnih droga ili alkohola, nakon čega postaju predmet ucjene i počnu ih seksualno iskorištavati."U protekle dvije godine policija u RS je lišila slobode 26 lica koja su bila organizatori ili saučesnici u vršenju krivičnog djela iz oblasti trgovine ljudima. Međutim, žrtve teško pristaju na svjedočenje i zbog toga što budu dovedene u veliki stepen ovisnosti od droga bez kojih ne mogu puno da izdrže. Trgovci ljudima ih drogama kontrolišu. Djevojka je takođe svjesna da bi, ako bi bila pronađena, dobila zaštitu u sigurnoj kući i ne bi mogla doći do droga, tako da kod žrtava rijetko ima snage i volje za saradnju sa policijom", kaže Bojić.Hadžićeva dodaje da kriminalci, za razliku od žrtava, imaju zaštitu i uvijek su korak ispred pravosuđa."Vjerovatno zbog ogromnih para koje imaju teže se i istrage provode. Trafikeri imaju čak svoje doktore i pravnike. Nama su neke djevojke govorile da su imale abortus i da su ih doktori pregledali", kaže Hadžićeva.

Kriminalci opremljeniji od policije: Nedžmija Kukričar, pravnica iz NVO za pružanje besplatne pravne pomoći "Vaša prava", kaže da je kaznena politika u BiH za trgovce ljudima preblaga i da žrtve rijetko svjedoče zbog opravdanog straha od trafikera, jer su poslije sudskog procesa nezaštićene."Minimalan je broj žrtava koje žele da svjedoče i zbog straha od trgovaca, ali i zbog patrijarhalnog društva koje će prije nju osuditi nego trgovca ljudima. Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka štiti žrtvu samo tokom trajanja postupka, ali ne i nakon toga. Kaznena politika je preblaga i istu treba mijenjati jer maksimalna kazna od 10 godina za krivično djelo trgovine ljudima nije adekvatna kazna za tako teško krivično djelo", kaže Nedžmija Kukričar.Amela Efendić dodaje i da se trgovci ljudima slobodno šetaju dok traje istraga, dok se potencijalni svjedoci "sklanjaju na sigurno" u zatvoreni tip skloništa."Sistem zaštite svjedoka ne funkcioniše. Naša država je mala i nije lako sakriti identitet žrtve. Trgovci lako pronalaze sigurne kuće i prijete žrtvama i osoblju. Sedam puta smo se selili do sada. S druge strane, i svijest naroda o ovom problemu je nikakva. Naš narod je čudan, društvo se ponaša kao silovatelj, jer optužuje žrtvu da je kriva i da je to tražila", kaže Efendićeva. Samir Rizvo kaže da problem nastaje i zbog preklapanja nadležnosti, niske svijesti o ovom problemu kod ljudi, ali i kod političara i policajaca.

"Često se trgovina ljudima miješa sa prostitucijom, što je prekršaj, ili emigracijom. Naš ured u saradnji sa NVO zbog toga konstantno radi radionice za službena lica, ali i na upozoravanju ljudi na vrbovanja", kaže Rizvo.Dodaje da je BiH na državnom nivou tek od prošle godine počela izdvajati novac za suzbijanje trgovine ljudima."Ove godine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH izdvojilo je 45.000 KM, što je skoro duplo više nego prošle godine. Međutim, to je i dalje nedovoljno. Mi smo potpisali protokol sa sedam nevladinih organizacija o zbrinjavanju i pružanju pomoći žrtvama i zahvaljujući donacijama stranih vlada one rade. Vlasti su indiferentne prema ovom problemu nadajući se da će nevladine organizacije i centri za socijalni rad riješiti ovaj problem. Potrebno je unaprijediti kapacitete za smještaj žrtava, ali i zakonske procedure", kaže Rizvo.Dodao je da je ove godine urađen treći akcioni plan borbe protiv trgovine ljudima, u kojem je akcenat stavljen na domaće žrtve."Teže je raditi sa domaćim žrtvama. Stranci kratko budu u sigurnim kućama. Rehabilitacija domaće žrtve godinama traje i potrebna su veća sredstva", kaže Rizvo.Božo Mihajlović, tužilac Tužilaštva BiH, takođe kaže da vlasti moraju više pažnje posvetiti ovom problemu."Trgovina ljudima je veliki problem. Imamo uspjeha, ali što ih više krivično gonimo, oni više sakrivaju svoje radnje. Policijske službe ne dobijaju dovoljno novca za suzbijanje trgovine ljudima. Štaviše, kriminalci imaju bolju opremu od policije", kazao je Mihajlović.

Kada shvate, već je kasno                     Amela Efendić, šef Ureda u Sarajevu NVO "Međunarodni forum solidarnosti" (MFS), kaže da se često se djevojčicama trguje, a da ne znaju da su trgovane."Neko ih zavede, zaljube se, taj odnos traje neko vrijeme i onda se momak požali kako ima dug za otplatiti. Zamoli djevojku da spava sa nekim za novac u ime otplate duga i tako sve počne. Kada dijete shvati šta se dešava, već je kasno. Većina žrtava se srami tražiti pomoć zbog stereotipnih reakcija lokalne zajednice i okruženja uopće, te dugo ostaju žrtve u lancu trgovine ljudima u BiH", kaže Efendićeva.

Slučaj "Kučević"            Fadila Hadžić, direktorica NVO "La Strada" iz Mostara, kaže da su trgovci ljudima osobe koje imaju puno novca i koje  su zaleđe neke politike."Sigurno imaju zaštitu. Na to upućuje i ponašanje osuđenog Kučevića ispred Suda BiH kada je udario nevinu ženu. Nama ne treba Kučević da se progovori o ovom problemu", kaže Hadžićeva.Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo je 21. aprila ove godine Tasima Kučevića na 12, a Melihu Pjević na šest godina za organizovani kriminal, trgovinu ljudima i navođenje na prostituciju.Kučević, koji se u sudskom postupku branio sa slobode, prije izricanja presude u dvorištu Suda BiH fizički je napao žensku osobu s inicijalima M.S., a Enver Spahić, koji je takođe osuđen u ovom predmetu, nasrnuo je na novinarku FTV-a Vildanu Duran. Ova televizija ranije je objavila priču o djevojci koju je Kučević 1996. godine iz izbjegličkog kampa u Hrvatskoj odveo u Italiju, gdje ju je prisiljavao na prostituciju, a koja se nakon dvije godine objesila. Žena koju je Kučević juče napao je tetka te djevojke.

Djevojka vlasniku donese do 200.000 KM              U nevladinim organizacijama koje pružaju utočište žrtvama trgovine ljudima tvrde da je ovaj vid kriminala unosniji i od trgovine droge, a uz to ide i manji rizik. Fadila Hadžić, direktorica NVO "La Strada" iz Mostara, kaže da djevojke prodaju za od 2.000 do 7.000 KM, a godišnje svom "vlasniku" donese zaradu i više od 200.000 KM.

"Cijena djevojke se kreće u ovisnosti od izgleda. Gleda se markantnost, ljepota, čak i veličina grudi. Djevojke sa kojima sam pričala kazale su da u toku noći moraju imati od pet do osam mušterija, a pola sata sa djevojkom košta 100 KM", kaže Hadžićeva.      (Kliker.info-Nezavisne novine)