hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Zlatko i(li) Željko

Vildana Selimbegović : Zlatko i(li) Željko

31 Decembra
16:46 2012

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Kad krene poplava novogodišnjih želja, čestitki i pozdrava domaćih političara, teško se oteti utisku da dočekujemo prvi april umjesto prvog januara, no kako sam čvrsto riješila da makar u ovom prazničnom izdanju i sama bacim pogled na (bolju) socijaldemokratsku budućnost Bosne i Hercegovine, neću se baviti šalama Milorada Dodika na račun stabilne ekonooomije Republike Srpske (kazali su mu radnici u Zvorniku kako je teško živjeti u toj stabilnosti). Dodik se jeste pomirio sa Zlatkom Lagumdžijom, ali je ostao posvađan sa socijaldemokracijom, zato se nadam da mi neće puno zamjeriti što ga u ovoj priči neće ni biti.

Nije ga uostalom nešto naročito pominjao ni njegov novootkriveni partner Zlatko Lagumdžija, lider partije koja je na socijaldemokratskoj ideji i izvojevala pobjedu sada već davne 2010. na općim izborima. Šta se u međuvremenu promijenilo? Puno toga: recimo da je od baražne vatre koju je Lagumdžija te pobjedničke izborne noći euforično razmjenjivao s Draganom Čovićem, došlo do prave salve izljeva nježnosti – Dragan Čović je, uči nas Lagumdžija uoči nove 2013, protekle 2012. bio čovjek rješenja, političar kompromisa, vlasnik razboritosti za koju se Lagumdžija nada da će ga "krasiti i u predstojećim fazama provođenja koalicionog sporazuma". Uzme li se u obzir sve što se u međuvremenu dešavalo, ovo komplimentiranje zapravo mnogo više govori o Lagumdžiji negoli o Čoviću.

Pa kad je već tako, da pustimo lidera SDP-a da se i sam predstavi: u istom novogodišnjem intervjuu, datom za Fenu, ima zaista svega – od ekskluzive kojom nam otkriva da nije toliko važno kada ćemo ući u Evropsku uniju, koliko je važno koliko ćemo biti spremni za taj ulazak, preko uvjeravanja da "voz za Bruxelles neće otići, ali da ćemo mi u narednih deset godina ipak morati najprije naučiti kako da uspješno živimo pored EU i vrijedno radimo na provođenju reformi čak i onih najbolnijih", do toga da nam objašnjava da trebamo prvo stići u poziciju u kojoj su danas Švicarska, Norveška i Island u odnosu na EU koji mogu ući kada i ako žele u EU?! Ma ostavimo se i Evrope – ko zna, kako nam lijepo sugerira Lagumdžija, i hoćemo li je htjeti kad budemo Švicarska, vratimo se lideru SDP-a. "Dugo sam u politici. Dva puta sam bio premijer, dva puta zamjenik premijera i dva puta ministar vanjskih poslova. Član sam prestižnog Madridskog kluba, gdje pored mene sjede bivši predsjednici i premijeri iz cijelog svijeta (Clinton, Carter, Blair, Kohl, Gorbachov, Kofi Annan). Član sam Predsjedništva Evropske partije socijalista. Član sam Svjetske akademije nauka i prijeratni profesor na Ekonomskom fakultetu i Elektrotehničkom fakultetu. Imam veliki krug utjecajnih prijatelja u inostranstvu. Moj životopis dovoljan je za dva uspješna života. Materijalno sam situiran i prije rata, te prije i bez političkog angažmana. Pa zar iko normalan još može pomisliti da, pored svega ovoga, želim po svaku cijenu biti i ministar vanjskih poslova. Viđati obitelj u pauzama brojnih putovanja, maltretirati se na iscrpljujućim sastancima i konferencijama kako bih uzeo još koju dnevnicu više. Da nije tužno, uistinu bi bilo smiješno."

Presmiješno i pretužno, slažem se i sama, i zato zaista ni slova neću napisati o ona dva miliona u nekretninama koje su se u tom mandatu ministra nekako zaokružila. Posegnut ću za još jednim citatom Vođe, koji otkriva njegov pristup politici: "Ako bi bilo prijevremenih izbora a ako Komšić ili neko drugi do tada ne stignu formirati stranku i kandidovati se, ostaje im mogućnost da to učine 2014. godine. Ako ne bude prijevremenih izbora, pred Komšićem i ostalima je opet šansa da uđu u političku utakmicu u regularnom vremenu, na opštim izborima 2014. godine. No, ono što je očito jeste da neko uporno želi posvađati SDP i Komšića i od nas napraviti ljute neprijatelje, iako to ni privatno nismo, a nadam se ni ideološki", kaže Lagumdžija pojednostavljujući analfabetama (njegov termin; op. aut) mogućnosti prijevremenih izbora.

Pa, ako je i od njega, previše je. Na stranu sad što je cijeli intervju opipljiva reakcija na gostovanje Željka Komšića na Face TV-u, gdje je potvrdio da već početkom naredne godine pokreće političku partiju, na stranu čak i potreba da se u zamjeni teza i manipuliranju javnosti stane rame uz rame još jednom novokomponovanom koalicionom partneru Fahrudinu Radončiću, vrijeđa otrcana matrica fabriciranja NN unutrašnjih i spoljnih neprijatelja koji kao stalno jurišaju na SDP i njega osobno, a od kojih se eto onom uspješnom biografijom Vođa brani. Nije Komšić napustio SDP ni zbog kakvih NN neprijatelja, već zbog Lagumdžijine politike kojom je od SDP-a napravio partiju čije ciljeve i strategiju više niko ne razumije drugačije već kao totalnu rasprodaju i zemlje i njezinih resursa, a naročito socijaldemokracije.

Neka sam i analfabeta, ali javno priznajem da bolje zvuči Komšićeva iskrenost od svega onog što u svojim profesorskim pojašnjenjima Lagumdžija nudi. Možda uistinu podliježem prazničnom raspoloženju, ali mi kao melem na ranu liježe Komšićevo upozorenje da nema kockanja sa državom. Pa ma šta o tome mislio vlasnik dva uspješna života.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku