hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Vlast, čast i slast

Vildana Selimbegović : Vlast, čast i slast

06 Decembra
05:14 2010

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Valja priznati – bilo je zaista zanimljivo gledati, slušati i čitati o zajedničkom istupu pred novinarima dvojice lidera socijaldemokratskih partija u Bosni i Hercegovini. Domaći, ali i mediji iz regiona, konačno donose identične naslove, a i izvještaji su manje-više slični (osim stranačkih glasila, ali ona se ionako ne računaju u novine). Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a BiH i Milorad Dodik, lider SNSD-a, nasmijani, srdačni, razgovorljivi, ne kriju da je "važno relaksirati situaciju" (Dodik); "vraćati povjerenje jedni u druge" (Lagumdžija), jer "možemo pokušavati jedni druge da prevarimo, ali to nam ne treba".
Istina: o varanju, svađama, blokiranju zakona, zaustavljanju svake moguće reforme, sprečavanju bilo kakvog koraka naprijed, skoro pa da svi sve znamo. U bogatoj riznici međusobnih optuživanja analitičari će ionako tražiti neprikosnovene pobjednike, razvrstavati stranke po horizontalnoj i vertikalnoj odgovornosti za svađe i blokade, no u ovom času čini se da – ma koliko to značilo višak nade da je i ovdje iskorak moguć – sazrijeva shvatanje kako treba krenuti zasukanih rukava na one poslove koji su mogući, realni i imaju šansi i da budu završeni. Ohrabruje i vijest da su i Dodik i Lagumdžija svjesni koliko je važno da "sastav Vijeća ministara odražava i entitetske vlasti" (Lagumdžija), odnosno da "struktura na nižim nivoima vlasti treba da bude ujednačena" (Dodik).

Iza ove naoko političke poštapalice, krije se zapravo čitava šuma (ne)ograničenih mogućnosti za malverzacije. O čemu je riječ? Pa, sve dok u ovoj zemlji odgovornost za vlast na cijeloj njezinoj teritoriji ne preuzme koalicija dogovorena na jasnim političkim principima, ostaje beskrajno mnogo opcija za vječne isprike "nismo mi, oni su". Svjesni su toga i koalicioni partneri socijaldemokrata, a da su više no raspoloženi da poštuju dogovorene principe svjedoči i sporazum koji sa SNSD-om već ima SDS, odnosno Sulejman Tihić, predsjednik SDA, koji i u ovom broju Oslobođenja to vrlo javno govori kada je u pitanju SDPBiH. U čemu je onda problem? "Lakše će se dogovoriti SNSD i SDP, nego što će, recimo, biti napravljen dogovor u Federaciji", kaže Tihić. Intervju je pravljen dan uoči susreta Dodika i Lagumdžije, pa nema sumnje da je lider SDA dobro informisan. Ono što prešućuje i tek djelomice nagovještava jesu, kako on to kaže, "stranke sa hrvatskim predznakom". Javna je tajna da i dva HDZ-a, i Ljubićev predizborni koalicioni partner HSP, svako malo nastupaju sa "zajedničkim dogovorom" koji već sutradan postane zajednička svađa. No, istina je također da je hrvatsko pitanje dostiglo skoro pa usijanje i da zahtijeva političku mudrost ako se kani rješavati.
To su ti federalni problemi i na njihovom će rješavanju SDPBiH – kao pobjednička stranka – prva i tražiti i nuditi rješenja. Valja se nadati da će biti u skladu sa prepoznatom potrebom ka vraćanju povjerenja: sve drugo bi moglo značiti otvaranje novih problema na putu ka euroatlantskim integracijama za koje postoji – kako rekoše u subotu i Dodik i Lagumdžija – puni konsenzus.

SDPBiH upravo u rješavanju ovih pitanja može iskoristiti i onu vrst političkog iskustva SDA koje je, ma kako se ono doimalo, prilično bogato i što je još važnije, ne može mu se prigovoriti da nema rezultata. U svjetlu današnje, daleko umjerenije i politički realnije SDA, više je no jasno da SDPBiH može računati na potporu jednog demokratski izgrađenog stranačkog aparata, tim prije što je riječ o partiji koja ima i svog člana Predsjedništva BiH. Zapravo, politiku SDA i njezin iskorak vjerovatno najbolje i ilustriraju stavovi i potezi Bakira Izetbegovića, kome i domaći i inozemni dužnosnici redovito priznaju izraženu kooperativnost. Ako ćemo pravo, upravo zato i jeste česta meta radikalnih bošnjačkih stranaka koje svoje ambicije da se domognu vlasti ponajčešće iskazuju neselektivnim prebiranjem po Izetbegovićevoj ratnoj prošlosti, zamjerajući mu – slično kao i zlatnim ljiljanima i nositeljima zlatnih policijskih značaka – svaku onu bitku za Sarajevo i BiH u kojima su učestvovali. Što, naravno, puno više govori o stranačkim liderima i njihovim biltenima negoli recimo o Kemalu Ademoviću, Ibrahimu Derviševiću ili pak samom Izetbegoviću.

Jasno je to i SDP-u BiH, kojeg, skupa sa koalicionim partnerima, pravi posao tek čeka nakon formiranja vlasti. Milorad Dodik je u pravu: 200 miliona koje leže na računu Elektroprenosa treba deblokirati isto kao što treba zasukati rukave i dohvatiti se ekonomskih problema. A oni su u ovoj zemlji preveliki. Ohrabrujuće zvuči i spremnost SDP-a i SNSD-a da se uhvate ukoštac sa korupcijom, naravno ako to znači da će vlast koju budu formirali stvoriti klimu u kojoj će pravosudne institucije konačno raditi bez političkih utjecaja i pritisaka. Na isti način na koji su Dodik i Lagumdžija svjesni da dogovor o popisu, zajednička stajališta oko provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga znače trenutnu političku relaksaciju, moraju biti svjesni da bi i konačno raspetljavanje brojnih afera koje potresaju zemlju značilo i trenutni podsticaj stranim investicijama. Upravo zato je i važno da se stranački pregovori što prije okončaju i da se krene u proces formiranja vlasti jer tek onda dolaze na red i razvojne banke – kako Federacije tako i RS-a; i bezobrazni zahtjev Edina Arslanagića ispostavljen američkom Alvogenu (ne tako davno, Arslanagić je tražio dva miliona eura da ne pravi problem investicije od 30 miliona u Bosnalijek, pa pošto ih nije dobio – pravi problem); i raznorazni mulahasanovići i strabazi i… Vlast je primamljiva i svugdje u svijetu znači čast, ali na ovim našim prostorima nekako se već godinama čini da je političarima milija slast. Možda su zaista Lagumdžija i Dodik riješeni da i to promijene.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku