hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Veliki vođa i moralni kepec

Vildana Selimbegović : Veliki vođa i moralni kepec

04 Juna
04:18 2012

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Prije ravno sedam dana, na ovom istom mjestu izašao je moj tekst Keljmendi, ministar sigurnosti. Ponedjeljak, utorak, srijeda… telefon mi nije prestajao zvoniti. Sve same čestitke za tekst. A onda je osvanuo petak i Bosna i Hercegovina je počela da živi pasus po pasus moje priče. Prvo je, negdje oko podneva, Zlatko Lagumdžija, u svim svojim kapacitetima – doktorskim, predsjedničkim, dopredsjedničkim, ministarskim – na velika zvona objavio sporazum SDP-a BiH sa Fahrudinom Radončićem i njegovim SBB-om. Već pred džumu Lagumdžija je Radončića promovirao u novog ministra sigurnosti.

A kako je u Sjedinjenim Američkim Državama red i običaj da političari rano ustaju i još ranije idu na posao, nekako u vrijeme kad se narod počeo razilaziti iz Begove džamije, sumirajući utiske, Barack Obama  je u svom Ovalnom uredu presavijao tabak: valjalo je dopuniti crnu listu. Teškom mukom, jer Americi je – kako god to kome zvučalo – Bosna i Hercegovina još na srcu, skupa s Daytonom i Srebrenicom, Obama je šarnuo i domaće dvije adrese. Jednu u Edhema Eke Džubura na broju 20 i drugu u Velikoj aleji na broju 2. Obje su, piše Obama, na Ilidži i na objema boravi Naser Keljmendi. Fascinantni su ti Amerikanci! Kod njih i predsjednik države ima vremena za građanina BiH! Obama zna ne samo ilidžanske adrese Nasera Keljmendija već i čime se Keljmendi bavi: smjestio ga je na prvo mjesto evropskih narko-bosova, rame uz rame sa liderima narko-kartela u Afganistanu i Meksiku. I svojim potpisom zamrznuo mu imovinu na teritoriju SAD-a.

Ne znam, zaista, koliko će vremena proteći dok i Evropljani ne ažuriraju svoje crne liste, no nema nikakve sumnje da će Keljmendi skupa sa svojom razgranatom mrežom poslovnih i političkih prijatelja dobiti i zasluženo mjesto na združenoj američko-evropskoj listi organiziranih kriminalaca. U mreži Keljmendijevih jataka, Fahrudin Radončić ima nesumnjiv značaj. Ne kriju to ni on, ni Keljmendi. Ne krije to uostalom ni Zijad Turković, prvooptuženi za zločinačku udrugu kojoj se na teret stavljaju silna ubojstva i enormne količine trgovane droge. Taj je Turković od svih silnih tačaka optužnice priznao samo jednu: pokušaj ubojstva Nasera Keljmendija. Zanimljivo: i svjedok Keljmendi i optuženi Turković, kao zajedničku – da ne kažem dodirnu tačku, navode Radončića. Ne, neću sada širiti priču i podsjećati na ubistvo Ramiza Delalića i sve one tvrdnje o albanskim kanalima droge o kojima je Ćelo nemilice pričao vidovito proričući vlastitu smrt.

Vratit ću se politici i Lagumdžijinom kandidatu za ministra sigurnosti. To je, dakle, onaj isti Radončić o kome je ovaj isti Lagumdžija u moj diktafon, prije nekoliko godina, govorio kao o reketašu i mafijašu, moralnom i ljudskom kepecu, koji "u velikoj mjeri živi od straha svojih žrtava. Nažalost, veliki broj ljudi se povlači pred medijskom torturom jednog beskrupuloznog uljeza u naše društvo. Njegova imperija laži i zla je nastala, u velikoj mjeri, na kukavičluku i podaničkom mentalitetu naše kvazielite koja je spremna da za mrvicu dnevne slave čini kompromise i ponaša se tako što ide krmku niz dlaku. Ali, nažalost, po tog iskompleksiranog Radovana Trećeg sve je manje ljudi fascinirano njegovom lažnom veličinom i prijetnjama, a sve je više ljudi koji uviđaju njegov strah i nemoć. On i dio njegove porodice pokušavaju da liječe svoje frustracije preko naših leđa.(…) Veliki broj ljudi se ranije povlačio, ali ohrabruje činjenica da je u posljednje vrijeme sve više ljudi različitih profila – od privrednika, preko novinara, do političara i intelektualaca – koji ne pristaju na diktaturu i teror novokomponovanog tigra od papira." (Dani, 493)

Tako je govorio opozicionar i socijaldemokrata Lagumdžija, naširoko elaborirajući tezu Radončićeve medijske potpore raspadu države Bosne i Hercegovine, u kojoj je naš doktor prepoznao "rukopis predratnog KOS-a" da bi na kraju izbacio dva zaključka: "prvi – njegova (Radončićeva; op. aut) nenormalna potreba da kreira vlast po svojoj mjeri ima jednu namjeru, da po svaku cijenu zaštiti svoju, na ratu sumnjivo stečenu imovinu i drugi – ko god mu se suprotstavio, časno je preživio".

Šta se dogodilo u međuvremenu? Od petka do danas naslušala sam se svakojakih objašnjenja. No, priznajem da mi je uistinu teško povjerovati da je Lagumdžija zaista pristao na crtanje granica trećeg entiteta, samo zato da bi dao svoj doprinos akciji spašavanja Radončićeve i Keljmendijeve stečene imovine?! Teška srca priznajem da mi dvije i po decenije novinarskog rada nisu pomogle da shvatim kako je to u četvrtak Lagumdžijin problem sa SDA bio budžet, a već u petak budžet je prestao biti problem i socijaldemokrata Lagumdžija se odlučio da SDA zalijepi etiketu radikala. Pa onda umjesto radikala iz SDA, za partnera odabere daleko radikalniji SBB?! Radončić je i od Tihića i od Izetbegovića branio kojekakve mevlide jašareviće, tvrdeći usput kako njih dvojica nisu nikakvi Bošnjaci ni muslimani. No, zato nikad nije krio da je Keljmendi Bošnjak po njegovoj mjeri, a vehabije muslimani kakvim ih on želi i zamišlja.

Vratimo se Obami i njegovoj crnoj listi. Kada je u petak, negdje po isteku američke ikindije, cijela planeta saznala da je Naser Keljmendi opasan kriminalac i istovremeno građanin BiH, moralni kepec je velikom vođi nudio koalicioni sporazum za izbore 2014. Njega zanima Predsjedništvo BiH, a Lagumdžiji je velikodušno prepustio mjesto predsjedatelja Vijeća ministara?! Tako tvrde Radončićevi prijatelji i ujedno se zaklinju cijelim porodicama da mu nisu toliko bliski da s njim idu na Keljmendijeve žurke, na jednu od onih Obaminih adresa. Lagumdžijini prijatelji pak kažu da se predsjednik od jacije u petak intenzivno bavi novonastalom situacijom. U SDP-u, vele oni, nema nikakvih dilema: oni su za reforme, BiH u NATO-u i Evropskoj uniji. No, ne umiju mi objasniti kako se u to uklapa Radončić i njegov prijatelj Keljmendi, pa u nedostatku argumenata posežu za mojim vidovitim tekstom.

Ne, nije Oslobođenje otvorilo rubriku Vildana gleda u kašike. Baš kao što niko u ovoj zemlji nije bogzna kako iznenađen Obaminom listom. Predsjednik SAD-a samo je ozvaničio ono što sve policije – kako domaće tako i regionalne i evropske, a evo ispostavilo se i američke, već godinama znaju. Ovdje je problem nešto drugo: hoće li se BiH boriti protiv kriminalne pošasti ili će je promovirati i kvazielite na vlasti? Kada će, što bi rekli stranci, domaći političari pruzeti odgovornost i krenuti u obračun sa organiziranim kriminalom i njegovim jatacima? Ta vrsta odgovornosti u ovom je času posve prebačena na Lagumdžijina pleća. Obama mu je silno pomogao i taj izbor posve pojednostavio: veliki vođa zapravo već narednih dana ima priliku da se odredi – za ili protiv narko-kartela. Od njegove odluke ne ovisi samo rejting SDP-a na lokalnim ili nekim budućim izborima. Od te odluke ovisi hoće li BiH ostati crna rupa rezervirana za Radončićevu budućnost ili će ovdašnja djeca dobiti priliku za vlastitu budućnost. Bez straha da će i sama završiti na kojekakvim crnim listama.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku