Kliker.info

Dva koraka nazad, jedan naprijed, odavno je domaća politička maksima, pa ni ovogodišnje pretpraznično raspoloženje mnogo ne odudara. U 2020. ući ćemo s novim Vijećem ministara i prekrštenim ANP-om, kako opozicija u Republici Srpskoj zove Plan reformi koji je i bio uvjet da SNSD-ov Zoran Tegeltija zamijeni Denisa Zvizdića na mjestu predsjedatelja državne vlade. Već danas zapravo trebala bi početi seoba kadrova, nakon što Parlamentarna skupština BiH potvrdi imenovanje novog saziva, istina bez jednog ministra i jednog zamjenika, s obzirom na to da SIPA nije okončala provjeru podataka za Mlađana Božovića i Vladimira Mijatovića.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Božović je SNSD-ov prijedlog iz DNS-a za ministra za ljudska prava i izbjeglice, a nakon što je DNS-ov prijedlog Draška Aćimovića izazvao hitnu reakciju Dodikovih upravljača partijom na čijem je čelu Marko Pavić.

Presuda za mobing

Reagirala je i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović i javno Paviću objasnila da mora biti racionalan te uvažiti potrebu SNSD-a, SP-a i Ujedinjene Srpske da odlučuju o kadrovima DNS-a. Božovićev problem nije samo unutarpartijske prirode, već i formalno-pravne: u zemlji s ovakvim pravosuđem, ponosni je vlasnik presude za mobing donesene još 2016. godine, ali ima i optužnicu zbog korupcije koju je protiv njega 2015. podnio tužilac Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH, no njezina je sudbina dio političkog nemiješanja u pravosuđe, pa joj se izgleda izgubio svaki trag. Što nikog puno ne pogađa s obzirom na to da i sam predsjedatelj Tegeltija ima uvjetnu presudu zbog nesavjesnog rada u službi.

Čega se pošten svijet stidi, političarima služi kao ordenje: nesretnom je Božoviću nepotizam odskočna daska – punac je rođenog brata SNSD-ovog člana Predsjedništva DNS-a Nenada Nešića. Za kandidata za zamjenika ministra sigurnosti, također kadra SNSD-a Vladimira Mijatovića, Dragan Mektić, aktualni ministar sigurnosti, javno je obznanio da je sporna diploma i to srednjoškolska. Svaki komentar je izlišan izuzev eventualnog uvjerenja da nije isključeno da i ova dvojica dobiju zeleno svjetlo do početka sjednice.

Kako god, u novom sazivu VMBiH SNSD još ima ministra transporta i komunikacija Vojina Mitrovića, jednog od najbogatijih političara iz RS-a, javnosti poznatog iz afere “papak”, te Stašu Košarca umjesto Mirka Šarovića, koji je kao ministar za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose u proteklom mandatu uistinu uspio napraviti značajan iskorak. Košarac je Dodikova uzdanica, partijski megafon radikalizma, koji se školovao uz politiku: 2014. je – nakon skoro decenije i po raznih mandata – stekao fakultetsku diplomu i ušao u Predstavnički dom Parlamenta BiH.

HDZBiH čuva državnu kasu i očito je zadovoljan kako to radi Vjekoslav Bevanda, pa će ostati na toj poziciji, kao i Josip Grubeša, aktuelni ministar pravde u BiH. Ankica Gudeljević je nova ministrica civilnih poslova BiH i za dio medija prilično iznenađenje u HDZ-ovoj kadrovskoj križaljci, no oni s boljim pamćenjem sjetit će je se iz interventne diplomatske akcije prošlog saziva Predsjedništva BiH: akreditive u Berlinu, kao ambasadorica BiH u Njemačkoj, predala je krajem oktobra 2018. nakon što je odluku o njezinom angažmanu donio Dragan Čović neposredno uoči izbora, pa joj je mandat potrajao do marta ove godine.

SDA je delegirala novu ministricu vanjskih poslova BiH, javnosti dobro znanu Biseru Turković, a u Ministarstvo sigurnosti se vraća lider SBB-a Fahrudin Radončić. Demokratska fronta, koja ne krije interes za NATO-put BiH, daje ministra odbrane Sifeta Podžića. Njegov će posao biti da Oružane snage BiH obave svoj dio zadatka iz Plana reformi koji je Predsjedništvo BiH usvojilo i koji koliko sutra treba krenuti ka svojoj briselskoj adresi, sjedištu NATO-pakta.

KAKO ĆE LIDER SNSD-A REĆI HVALA, S OBZIROM NA TO DA JE POZNAT PO POLITIČKOJ PREVRTLJIVOSTI?/DIDIER TORCHE

Plan reformi je obznanjen i protekli je vikend prošao u raspravama koliko se razlikuje od prvobitnog ANP-a, no čak je i Dušanka Majkić objasnila svekolikom pučanstvu da je normalno da se u ovom dokumentu bezbroj puta pominje NATO jer i putuje u sjedište ovog vojnog pakta. Naravno, kadrovi SNSD-a u prvi plan guraju dio koji kaže kako će o članstvu u NATO-savezu odlučivati Predsjedništvo BiH i Parlamentarna skupština, što je praksa baš svake zemlje članice i nikakva novost. U poplavi dokazivanja da je NATO kao prioritet iz ANP-a zamijenjen odredbom da je tek cilj, gube se suštinske značajke ovog dokumenta koji samim svojim odlaskom u sjedište NATO-saveza u Bruxelles zapravo potvrđuje opredjeljenje naše zemlje da vjerno slijedi ranije donesene odluke o neophodnim reformama unutar euroatlantskih integracija.

ANP nije ni trebao biti odluka o članstvu, kao što nije ni aktivacija MAP-a s obzirom na to da je Bosni i Hercegovini MAP aktiviran – odlukom NATO-saveza – još prije godinu. Čekala se njegova operacionalizacija. ANP ili Plan reformi NATO-sjedištu u Bruxellesu je potvrda da je Bosna i Hercegovina spremna aktivno učestvovati u svom MAP-u i operativno djelovati na njegovom unapređenju. Zbog toga ne treba sumnjati da je ovo taj korak naprijed BiH ili, kako je to slikovito opisala Hrvatska stranka BiH, mali, ali jako bitan pomak ka NATO-alijansi.

Plan reformi BiH

Plan reformi BiH – ako ga već prevodimo na dnevnopolitički jezik – NATO-savezu znači da ova zemlja između Rusije i zapada nema dilemu i baš tu treba i tražiti razloge zbog kojih su i međunarodni zvaničnici, sada već famozna kvinta, toliko mudrovali oko spašavanja političkog habitusa Milorada Dodika. Drugo je pitanje kako će im lider SNSD-a reći hvala, s obzirom na to da je poznat po političkoj prevrtljivosti (ne tako davno, uostalom, i Aleksandra Vučića je zvao političkim pobačajem), no u ovom času Milorad Dodik je stao uz Bosnu i Hercegovinu i njezin put u NATO-savez i Evropsku uniju. Da mu nije lako, svjedoče i čestitke koje prima od opozicije uz sve pohvale kako će ovogodišnja parada povodom 9. januara uz medicinske sestre i poštare konačno biti obogaćena i NATO-vojnicima. To je istovremeno i poruka da će NATO još o(p)stati kao osnovica političke bitke u RS-u, ali može biti i dodatni Dodikov motiv da se okrene reformama.

Realnost nas uči da je to tegoban proces zahvata za koji ovdašnje političke elite do sada nisu bile spremne, no posljednjih dana sve se glasnije govori i o međunarodnom kumovanju izmjenama Izbornog zakona BiH. Zato, umjesto bilo kakvih prognoza šta možemo očekivati od novog saziva državne vlade, valja se nadati ovoj federalnoj za koju je HDZBiH riješen da zaživi upravo uz dogovor oko Izbornog zakona. S obzirom na to da je obilježena i deseta godišnjica neprovođenja presude Sejdić – Finci, a Božo Ljubić kao nestranački hadezeovac ne krije optimizam, nije isključeno da će njegova prognoza o kompromisu do proljeća skinuti još jedno teško breme s BiH, poslije koga valjda više niko neće imati alibi za nerad.