hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Tihićeve čistke

Vildana Selimbegović : Tihićeve čistke

22 Septembra
01:48 2009

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

 

 

Kada je, sredinom prošle sedmice, održana sjednica Predsjedništva SDA, konačno se ispostavilo da stranačko rukovodstvo najjače bošnjačke partije zna šta hoće. No, kako se nakon Petog kongresa dugo sticao dojam da je stranački vrh zapravo obezglavljen, možda je jednostavnije krenuti od onog šta, dakle, Predsjedništvo SDA neće: neće da poštedi Počitelj, Bunu i Blagaj, i tu jadikovke Bošnjaka nastanjenih na tome prostoru nimalo ne pomažu; neće da pokvari deal koji je stranački šef napravio s Božom Ljubićem, ma kako i ma koliko federalni ministar prostornog uređenja Salko Obhođaš pokazivao i dokazivao da je i SIPA zainteresirana za ovaj slučaj, odnosno (zlo)upotrebu položaja kada je o potpisivanju ugovora za planiranje trase koridora 5c riječ i, naravno, neće ni da se bavi razlozima ostavke ministra Obhođaša.

Šta hoće Tihić, još je jasnije: hoće, dakle, da se riješi nadobudnog ministra koji je bio toliko drzak da je Nedžadu Brankoviću javno rekao da ne želi učestvovati u donošenju nezakonitih odluka. Hoće da svom novom premijeru Mustafi Mujezinoviću skloni s očiju i iz Vlade ministra koji stranačkim lopovlucima ne želi preuzeti dio odgovornosti, a hoće i da Mujezinoviću omogući da sebe pojača – u tu svrhu odabran je i novi kandidat na Obhođaševu dužnost, izvjesni Haris Kafedžić, kojeg javnost pamti kao vrhunski dresiranog podanika upravo Mustafe Mujezinovića (protiv dresiranih podanika pobunio se i reis Cerić, mada je u jednoj od vratničkih džamija nakon teravije džemat pozvan da prouči i od Boga zatraži da Kafedžić bude izabran).

Šta još hoće Tihić? Pa, osim što je njegova najveća stranačka želja ostvarena te je ponovo prvi foteljaš SDA, osim što je, kako izvještavaju mediji, pozapošljavao bližu i dalju familiju, nije tajna – Tihić bi da još jednom sjedne u Predsjedništvo BiH (tako bi valjda završio svoj privatni rat koji vodi protiv Harisa Silajdžića). Njegova dosadašnja izborna strategija temeljila se na premisi: Šta je alternativa. Upravo je tako u nekoliko dosadašnjih izbornih ciklusa kako domaćoj javnosti, tako i međunarodnoj zajednici, skrušeno objašnjavao: birate između mene i Bakira Izetbegovića. I redovito se uspijevao predstaviti kao manje zlo. I biti izabran. Bakira Izetbegovića je konačno porazio i sada mu ne preostaje ništa drugo do da pronađe novo zlo – od kojeg će, je li, opet biti manji.

Ruku na srce, to mu i nije problem – javlja se jedan koji sebi krči političke pute a sama je suština zla, no da bi se SDA dovela u faze u kojima će ponovo svoju značajnu glasačku mašineriju usmjeriti na manje zlog Tihića, potrebne su temeljite reforme. I obračun sa onom vrstom neistomišljenika koji su od Tihića konačno očekivali da se okrene poslu, državi BiH, većem stranačkom angažmanu na euroatlantskim integracijama i boljoj budućnosti. Otuda Tihićeve čistke: prvo se obračunao s Mirsadom Kebom, vjerovatno svojim najzdušnijim suborcem u stranačkoj borbi protiv Izetbegovića. Sada Tihić čisti Vladu Federacije u potrazi za novim podobnim kadrovima, a gotovo da nema kantonalne vlade u kojoj SDA nije u zavadi sa svojim koalicionim partnerima. SDA obećava i napuštanje Vijeća ministara. Što će reći da stranački vrh kreira atmosferu što gore, to bolje: onoga časa kada Bošnjaci dobace do Tihićeva dna, kada očajni, isfrustrirani, uljuljkani u poziciju žrtve budu pred dilemom trebaju li na onom glasačkom listiću zaokružiti bošnjačkog Keruma spremnog da svoje tornjeve gradi do posljednjeg živog dresiranog podanika, Tihić će opet biti manje zlo. Pitanje je samo hoće li tada biti kasno.

Tihićev pakt s đavolom već je do sada istrenirao strpljenje međunarodne zajednice, a njegovi potezi odavno se ne smatraju politikom već osobnim obračunima. Zaista, niko nema dileme da je Nedžad Branković trebao otići s premijerske funkcije – no paradoks je što Brankovićevog ahbaba iz sudskih klupa Edhema Bičakčića Tihić čuva. Ili: Tarik Sadović – ministar za kojeg je Tihić u pismu Špiriću pobrojao toliko grijeha da je konačno i Dušanka Majkić bila zadovoljna, potpuno je upravu kada pita svog stranačkog šefa zašto ga je onda upravo on ponovo birao u stranačko Predsjedništvo, ako je to sve znao. A jeste. Znao je taman toliko koliko i danas zna koga čuva na čelu Razvojne banke: onog istog Ramiza Džaferovića koji je tamo i došao nakon što je svome partijskom šefu izrazio želju da bude direktor, Džaferovića za koga je Finansijska policija FBiH u dva podebela izvještaja utvrdila da je zloupotrebom položaja milione trpao u privatne džepove preko svoje revizorske kuće. Umjesto Džaferovićeve smjene, njegov je vispreni savjetnik postao premijer Federacije BiH i danas skupa s Tihićem osmišljava političke planove kako da zajedničkog prijatelja spasu od slova zakona.

Emir Hadžihafizbegović je nedavno, u intervjuu Danima, ustvrdio kako je SDA ostala bez intelektualne japije. Mislim da je trebao biti nešto precizniji pa priznati da se SDA zapravo obračunava sa svojom intelektualnom japijom, raspolovljena i raspamećena između stranačkog vrha koji u kreiranju haosa vidi novu izbornu šansu (i Dodik je tako isplivao, tumači mlađahni Tihićev kadar) i radikalne klerodesnice koja mu obećava da će koliko sutra osnovati novu, politički svježu stranku. Pa će onda Bošnjaci dobiti jedinstvenu priliku da se bore za poziciju, da ne budu tlačeni i potlačeni, a ako već insistiraju da budu dresirani podanici, onda će bar znati koga služe, a ko ih dresira.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku