hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Šta je Bakiru Zlatko?

Vildana Selimbegović : Šta je Bakiru Zlatko?

August 11
17:05 2014

Vildana1Nema tome ni dva dana: Oslobođenje je u Pogledima objavilo intervju s Reufom Bajrovićem, koji je pokrenuo čitavu lavinu reakcija.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Bajrović je politički analitičar, koji za sebe kaže da živi na relaciji Washington – Sarajevo, politička analiza mu je posao, no kako ovdašnjoj javnosti ničiji CV nije tako zanimljiv kao partijska podobnost i Reufov intervju – iz koga sam i sama puno naučila jer je za naše uvjete ponudio popriličan broj nama nedostupnih podataka koji se tiču prevashodno politike velikih, a nama važnih Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Turske – trenutno je prepoznat kao još jedna podvala Demokratske fronte.

O podvalama Željka Komšića Oslobođenju posljednjih sedmica sam se podosta naslušala: čitava zbirka dobronamjernih prijatelja upozoravala me kako sam ćorava kod očiju, pa ne vidim da navijam za Demokratsku frontu! Jednima sam predočavala analizu objavljenu u Srbiji, u kojoj stoji kako Oslobođenje ne može pobjeći od svoga tradicionalnog crvenila i naklonosti Zlatku Lagumdžiji, druge sam upućivala na već poslovično naj, naj najinformisaniju stanovitu nevladinu udrugu hrvatskog predznaka s američkom adresom, koja svako malo izbaci prijedlog o trećem entitetu (poslužila je i kao predložak Međunarodnoj kriznoj grupi za najnoviju priču o budućnosti BiH) u čijem radu postoje dvije ključne tačke – jedna je Joško Paro, hrvatski veleposlanik u Washingtonu, kao uzor svim čovićima svijeta, a druga omrznuto Oslobođenje koje iz dana u dan remeti tu harmoniju konstitutivne podijeljenosti BiH. Treće sam, pak, molila da se okrenu pouzdanim izvorima SDP-a BiH, tradicionalno anonimnim, mada cijelo Sarajevo zna koji u kojoj kafani drži bank, koji suvereno tvrde da je Oslobođenje intenzivno zeleno i neprikosnoveno odano SDABiH. S onima do kojih mi je zaista stalo upuštala sam se u višesatne rasprave u kojima sam morala i dokazivati (sve tekstovima i datumima iz novine) da je upravo Oslobođenje, a ne njima neki dragi lik, prvo se upustilo u potragu za imaginarnom kandidatkinjom DF-a za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. No, vratimo se Reufovoj podvali.

Elem, negdje u večernjim subotnjim satima, iz SDA je stiglo reagiranje u vidu stranačkog saopćenja koje je po mom osobnom dojmu cijelo napisano zarad poruke koja kaže “naravno da BiH treba Bakira Izetbegovića”! A sve zato što je Bajrović, dotičući se općih izbora u BiH, u jednom trenutku ustvrdio kako ova zemlja zaslužuje vlast i bez Izetbegovića mlađeg i bez Zlatka Lagumdžije (a ja stavila u naslov). Ne bih se ja bavila ovim reagiranjem/saopćenjem da nas iz redova SDA u tom istom demaršu nisu obavijestili da koalicije Izetbegović – Lagumdžija nema! To je, priznajem, i za mene novost, i to dopunjena saznanjem da je i priča o toj koaliciji zapravo “najnovija drska tvrdnja proizvedena u komesarskoj kuhinji stranke jednog omiljenog lica”?! Na stranu sad predizborna potreba da se rat vodi svim nedozvoljenim sredstvima, priznat ću da i sama spadam među one koje je Željko Komšić mjesecima iritirao svojim nečinjenjem i nastojanjima da po svaku cijenu sačuva manje-više dobre odnose sa svim partijama na domaćoj političkoj sceni. Istina (a time sam se i sama bavila), kada ga je Lagumdžija onako alisterski nagazio, Komšić je vrlo jasno uzvratio, uporednom skalom vlastite i Lagumdžijine imovine te podsjećanjem kako nam je Zlatko krenuo prije rata i šta je sve naglo zaimao.

A što se tiče koalicije Izetbegović – Lagumdžija, e tu sam i sama kriva. I ja sam mjesecima uvjerena da je taj zagrljaj čvrst, da čvršći ne može biti. Evo i zašto: htio to ko priznati ili ne, tek krivulja ljubavi SDA i SDP-a BiH u posljednje je četiri godine prošla put od trnja i zvijezda i natrag i zaslužuje da ju se tretira. Prvo je, sjetit ćemo se, odmah nakon izbora 2010. pobjednički SDP čekao ponude. Pa je onda odlučeno da se (ipak) ispoštuje volja birača i sa SDA, na čijem je čelu u tome času aktivno bio Sulejman Tihić, napravljen koalicioni dogovor, no otimao se Dragan Čović (Božo Ljubić, tada na čelu HDZ-a 1990, k'o i bio je sklon dogovoru). U to je doba Izetbegović i javno upozoravao da treba čuvati HDZ-ove, a Sulejman Tihić nije krio sreću što je uspio uvjeriti najjaču bošnjačku stranku, tj. SDA da je savez sa (omrznutim) komunistima, kako je društvo oko Hasana Čengića redovito etiketiralo socijaldemokrate – moguć, pa čak i poželjan u BiH. Na stranicama ove novine bezbroj su puta objavljene iscrpljujuće kadrovske križaljke koje su SDA i SDP pravili. Ispod žita padale su optužbe: Tihić ne da Džaferovića, povjeravali su se esdepeovci, Zlatko hoće da u javnim preduzećima postavlja i šefove poslovnica, objelodanjivali su esdeaovci. Pa ipak su trajali, oformljeno je i Vijeće ministara sa HDZ-om BiH, Vlada Federacije je bila ponos Nermina Nikšića i isticao ju je kao najbolju postdejtonsku, sve dok se u kuloarima nije čulo da se Lagumdžija odlučio zavoljeti Fahrudina Radončića. Kako je SDA u tome času u Parlamentu BiH istrajavala na državnom budžetu koji nije htjela prihvatiti bez stavke za povratnike, postalo je – usuđujem se reći, svima osim Tihiću – posve očigledno da će Lagumdžija na toj krivini sačekati dojučerašnje saveznike. Sam je Tihić bio uvjeren da se radi o principijelnom sukobu koji će završiti s malo uskovitlane prašine, jer protivljenje SDA nije moglo promijeniti usvajanje budžeta. Možda je i zato kao nož u leđa doživio raskid koalicije koju mu je u četvrtak popodne obznanio Lagumdžija da bi već u petak ujutro inaugurirao Radončića za ministra sigurnosti. Šta je sve o SDA rečeno iz SDP-a, teško da bi iko mogao ponoviti, no dovoljno je (valjda) reći da su optužbe premašile svaku predizbornu kampanju. I tako do protesta, nakon kojih nas je Lagumdžija prosvijetlio obznanivši da plenume i proteste doživljava kao atak na državu.

Tako je počelo spašavanje Bosne i Hercegovine u režiji dvojca Izetbegović – Lagumdžija. I iako je Lagumdžija i dalje alisterovski tretirao SDA kao kolateralnu štetu gdje god je stigao, iz tabora Bakira Izetbegovića samo su curile vijesti o višim federalnim interesima. Bilo je istina mlakih pokušaja da se narodu zamagle oči, pa je svakosedmični pres SDA – kad god je gostovao neko od Tihićevih kadrova – odašiljao po koju oštru strijelu spram SDP-a i Lagumdžije samog. No, ne treba zaboraviti: Tihićeva ekipa Lagumdžiji ne prašta, što se moglo pročitati i u brojnim analizama koje su posljednjih mjeseci radile i međunarodne organizacije prisutne u BiH. I listom – uključujući i jednu od rijetko ozbiljnih, sa dr. Žarkom Papićemna čelu – zaključile kako je pakt Izetbegović – Lagumdžija skockan na uzajamnim interesima očuvanja na vlasti do oktobra, a vrlo vjerovatno i poslije. Što bih ja prevela ovako – Lagumdžija je Bakiru danas ono što je dugo bio Tihiću. Iz neformalnih, ali ne i nepouzdanih izvora se moglo čuti da je Izetbegović Lagumdžiji već obećao mjesto budućeg mandatara Vijeća ministara. Istina, i iz same SDA se šapatom govorilo – prevarit će ga Bakir, pusti priču, no ključ je u sljedećem: Izetbegović bi da uđe u Predsjedništvo i osvoji tron SDA; Lagumdžija bi da uprkos izbornim rezultatima sačuva sebe na tronu SDP-a BiH. Sve drugo ni jednom ni drugom ne odgovara. Zato je kriv Komšić, zato je kriv Bajrović i naravno Oslobođenje koje je intervju objavilo. Pa zar nije stari domaći politički recept: Viči drž'te lopova da neometano i dalje kradeš! Pa ko kome podvali.

Podijeli

3 0 komentara

  1. Ahbab
    Ahbab August 12, 21:19

    Odlično ! Aferim Vildana !
    Sve si rekla jasno i iz srca. Zato ti skidamo kapu – do poda !
    Nažalost, stvari su još mnogo gore, nego li izgledaju. Jadna li nam majka sa ovim zlom, koje već predugo traje ! 🙁

    Odgovori
  2. Simone
    Simone August 24, 21:30

    that they have no qualm in showing thsevelmes to be the tentacles of the Regime in the Function Of Indoctrination Of The People. Unfortunately for them as well and regimes around the World, the New Media had and is showing its potency everywhere.The Medias, be it traditional(read Old or Main Media) are but just machines. Their use and effectiveness have to come from the integrity and honour of the people running them. Most are running dogs of regimes around the World. They are not fair and unbiased most of the time, politically speaking.The MSM, may I say, can be liken to a boat and fire. When properly used and not abused, it is useful tool, but, if and whence misused and abused, IT CAN CAUSE DOWNFALL AND DAMAGE, which had happened frequently lately.patriot

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *