hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Reis Cerića više ne krije želju da Bošnjaci imaju svoj fildžan-bošnjakistan

Vildana Selimbegović : Reis Cerića više ne krije želju da Bošnjaci imaju svoj fildžan-bošnjakistan

27 Februara
08:10 2012

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Bošnjaci optuženi za ratni zločin nisu optuženi već samo osumnjičeni; Bošnjaci ne vrše pritisak na pravosuđe kada i prije provedenog sudskog postupka brane optužene za ratne zločine, Bošnjaci… Puna usta Bošnjaka i ovih nekoliko prethodnih rečenica zapravo su najvažnije tvrdnje iz intervjua Mustafe ef. Cerića, reisa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, izrečene u intervjuu za Radio Slobodna Evropa.

Umjesto bilo kakve polemike sa tezama ambicioznog političara Mustafe Cerića, koji više ni javno ne krije želju da Bošnjaci, umjesto Bosne i Hercegovine, imaju svoj fildžan-bošnjakistan, valjda vjerujući da će mu upravo on biti na čelu, dajem sebi za pravo da podsjetim na njegovu biografiju (zlu ne trebalo). Mustafa Cerić, dakle, rođen je 1952. u Velikom Čajnu kod Visokog, gdje je završio osnovnu školu. U Sarajevu je završio (1972) Gazi Husrev-begovu medresu, a šest godina kasnije, diplomirao je na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu. Bio je potom tri godine imam u Gračanici da bi 1981. otišao u Chicago: pošto se reis-efendija u istom intervjuu obrušava na komunističko mišljenje koje još živi u glavama Bošnjaka, tek podsjećanja radi – komunizam je te 1981. u bivšoj Jugoslaviji bio dovoljno živahan da su komunisti odašiljali imame na truli zapad tek pošto bi se uvjerili u njihovu odanost SDB-u (službi državne bezbjednosti). Elem, uporedo s dužnošću imama u Islamskom kulturnom centru u Chicagu, Cerić završava postdiplomski studij iz islamske teologije i doktorira 1986. godine. Potom se vraća u bivšu Jugoslaviju na mjesto imama Zagrebačke džamije, gdje ostaje narednih pet godina i odakle 1991. odlazi u Maleziju.

Rođeni Sarajlija postao je ratne 1993. godine, kada po prvi put biva izabran za reisa Islamske zajednice BiH. U njegovoj službenoj biografiji stoji da je naredni izbor za reisa bio 1998. – u međuvremenu je primio menšuru – a treći reisovski mandat je dobio 2005. godine. Iako je obećavao da će se ove 2012. godine dostojanstveno povući s dužnosti, ambicija mu očito stoji na putu: više no ikada prije, efendija Cerić svojim političkim angažmanom Bošnjacima otima pravo da su narod, izjednačavajući sve Bošnjake sa muslimanima u čije ime onda vodi ratove sa Srbima u Banjoj Luci i Beogradu; s kardinalom Puljićem obračunava se u Sarajevu, ali zato sa ideologijom Mevlida Jašarevića samo u neformalnim razgovorima s predstavnicima Ambasade SAD-a.

Vratimo se biografiji: efendija Cerić je oženjen, ima dvije kćerke i sina, zavidan broj učešća na različitim međunarodnim simpozijima (redovan je sudionik Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu), dobitnik je jednog domaćeg priznanja i nekoliko međunarodnih, od kojih je samo jedno za širenje islama (1997) a ostala za politički angažman. Autor je jedne knjige na engleskom jeziku (Roots of Synthetic Theology in Islam, 1995, u Kuala Lumpuru) i jedne na bosanskom jeziku (Vjera, narod, domovina, 2002, u Sarajevu). Izuzetno je aktivan u političkom životu ("Definitivno, najmoćnija politička faca u bošnjačkom narodu", Milorad Dodik o efendiji Ceriću) i sklon prodikama o moralu.

Koliko god okolo morališe, u praktičnom životu i na sebi to ne primjenjuje: plaća reisa je po pravilniku Rijaseta strogo čuvana tajna, skoro onoliko koliko je tajna menadžerski ugovor Edina Arslanagića, direktora Bosnalijeka, kompanije u čijem vlasništvu Vlada FBiH i dalje ima značajan udio. No, pravilnik jasno određuje da sve putne troškove efendije Cerića (a nije ih malo) snosi Rijaset, baš kao što Rijaset snosi troškove reprezentacije i službenog mercedesa. Posebna stavka pravilnika su "pojedinačne isplate" koje reis do 2.000 KM jednostavno potpisuje, a dužan je da o onima do 10.000 KM "zatraži odgovarajući zaključak na prvoj narednoj sjednici Rijaseta", kako piše u pravilniku. Što se penzije tiče, Cerić se na vrijeme obezbijedio: ima da bude u rangu najviše u državi, a Rijaset je taj koji će do kraja reisovog života namirivati razliku u odnosu na penziju koja bude određena rješenjem Fonda PIO/MIOFBiH. Rijaset će se o Ceriću brinuti i nakon njegove smrti: u pravilniku piše da snosi troškove dženaze, ukopa i podizanja odgovarajućih nišana.

Za ovozemaljske pogodnosti Cerić se pobrinuo sam. Odmah po preuzimanju dužnosti reisul-uleme, smjestio se u stan od "6 + više soba, kuhinje i pomoćne prostorije" (31. 8. 1993.), da bi šest godina kasnije, zajedno sa suprugom Azrom, postao vlasnik ovog fudbalskog terena od 213 kvadratnih metara i garaže od 23 kvadratna metra. Riječ je o kući u kojoj je do svoje smrti živio Rato Dugonjić, dugogodišnji visoki partijski i funkcioner RBiH i SFRJ (komunizam je ostao u glavama ljudi, što bi rekao efendija). Stan je renoviran, u njemu su o trošku neimenovanog investitora izvedeni zidarski, betonski, tesarski, limarski, stolarski, staklarski, keramičarski, bravarski, molersko-farbarski, te radovi na instalaciji vodovoda i sanitarija i elektroinstalaciji. Otkupljen je 11. juna 1999. po cijeni od 25.901 KM, što znači da je Cerić kvadratni metar stana platio 121 KM. I to u rekordnom roku, u kome je stanarsko pravo stečeno za pet godina, a sva potrebna rješenja o privatizaciji stana okončana za tri mjeseca!

Reis je obezbijedio i kćerku i zeta – smjestio ih je u borački stan na Šipu, a zaposlio u državnim službama. Država i politika stare su Cerićeve slabosti. U najnovijem izdanju, ovom sa Slobodne Evrope, Cerić sebe upoređuje sa Martinom Lutherom Kingom, Desmondom Tutuom i Mahatmom Gandhijem. Svi su, veli Cerić, bili vjerski lideri koliko i politički. „A koliko sam ja mogao da pratim, ovih dana će i na čelu demokratske države Njemačke biti čovjek koji je svećenik", kaže efendija odgovarajući koleginici na pitanje koliko se miješa u politiku. „Ja se samo miješam u ono što moram da radim", pojašnjava. Mora, dakle, ef. Cerić da se, umjesto Islamskom zajednicom, bavi državom, umjesto vjerom, politikom. Samo tako, naime, i Bošnjaci dobijaju svog Dodika, svoj zahtjev za secesijom, svoje pravo da vrše pritisak na pravosuđe…

Mustafa ef. Spahić, dugogodišnji najozbiljniji kritičar Cerićevog reisovanja, bezbroj je puta dokazao da je najveći problem Islamske zajednice upravo Cerićevo nemiješanje u svoj posao. Da je drugačije, danas i ne bi bilo manipulacija vehabizmom. Jer upravo je Cerić, još u ratu, bošnjačkim ženama čestitao sinove šehide, upravo je on od vehabija napravio nove muslimane i najveći je krivac što su, kako bi rekao Rešid Hafizović, vehabije prvo došle po našu djecu, a danas po tapiju na Bosnu i Hercegovinu. Koju im Cerić, eto, nudi na Slobodnoj Evropi, skupa sa sobom na čelu.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku