hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Milorad Dodik iz boce

Vildana Selimbegović : Milorad Dodik iz boce

17 Oktobra
03:28 2011

Piše :Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Predsjednik Republike Srpske ovih se dana priprema za put u Sjedinjene Američke Države. Kako nije nikakva tajna da američke vlasti nisu zaljubljenici u politiku koju posljednjih godina Milorad Dodik vodi u Bosni i Hercegovini, nije nikakvo ni iznenađenje što se baš uoči američke turneje lider SNSD-a obratio ruskoj publici: u intervjuu koji je dao za Ruski servis Radija Slobodna Evropa, već punih pet godina političar sa ubjedljivom liderskom pozicijom u RS-u oživio je neke od svojih najkontroverznijih teza, ali i podsjetio na planove od kojih ne odustaje.
Miloradu Dodiku je Bosna i Hercegovina eksperiment, alhemijska formula koju u epruvetama miksaju oni međunarodni dužnosnici za koje ne propušta naglasiti da nemaju izbornu bazu; Bošnjaci su ratna tvorevina, nastali 1993; bosanskim jezikom se govori samo u Sarajevu, pa mu još i smeta što se ne zove bošnjačkim, a naročito mu smeta što bošnjački političari ne govore srpskim, valjda da ih ceo svet razume onako kako Dodika razumije kada zagovara raspad Bosne i Hercegovine argumentirajući ga raspadom bivše Jugoslavije, koja se također pokazala neuspješnom.
Dodik se, po svom dobrom starom običaju, poziva na Dejtonski mirovni sporazum braneći ga ponajviše od Bošnjaka koji su, eto, navalili na njega. Ponovio je, također, potpuno suglasje Republike Srpske i Ruske Federacije, te kao jedan od najvećih problema BiH istakao činjenicu da narodi koji žive u ovoj Bosni nikada se nisu izjasnili da li žele u njoj da žive, nesumnjivo aludirajući na svoj početkom godine umireni plan o referendumu. Sjećamo se, naravno, spektakularnog dolaska lady Catherine Ashton u Banju Luku, kada se prva dama Evrope zamalo ugušila od sreće u zagrljaju predsjednika RS-a: Dodik je sačuvan od tada već izvjesnih sankcija međunarodne zajednice, Narodna skupština RS-a nije se povukla, ali je sročila neku okruglo pa na ćoše ispričnicu za narod umjesto već obećanog referenduma, a Valentin Inzko je i definitivno o(p)stao sa nadležnostima vođe navijača fudbalske reprezentacije BiH.
Što se Dodika tiče, vrijeme neumitno radi za njega: Vijeća ministara nema, a država bez vlade je njegov krunski argument protiv te iste države, ma šta o tome mislili upravo oni koji se u tu državu najviše i zaklinju. Baš kao i međunarodni dužnosnici koji se danas čude Dodikovim istupima. Valja priznati da nije uvijek bilo tako – kada je prvi put postao predsjednik Vlade Republike Srpske, bio je ostvarenje snova koje su tih godina isti ovi neizabrani stranci sanjali po RS-u: tada su u manji bh. entitet ušle prve velike pare, ambasadori su boravili u Banjoj Luci barem onoliko rado koliko i u svojim rezidencijama u Sarajevu, tapšali ga po ramenima i čekali da promijeni poimanje rata, ratnih zločina, odnosa prema Bosni i Hercegovini. Iako je ubjedljivo izgubio od Mirka Šarovića 2000. i iako je upravo tada naučio dobitnu političku formulu – busanje u patriotska prsa na kojima se 2002. i vratio u igru – valja priznati da je i 2006. slovio za prilično kooperativnog političara koji je stavio svoj potpis na aprilski papir i time nedvojbeno prihvatio jačanje kapaciteta Vijeća ministara.
No, Dodik zapravo nikada i nije pokušao pobjeći od svog političkog pragmatizma koji je jedina stalna crta njegove političke karijere. Ako ćemo pravo, još od onog vakta kada su njegovi politički protivnici iz SDS-a (kako je to davno bilo kada su SDS i SNSD bili politički protivnici!) pokušali da ga ismiju (neopravdano, naravno) spočitavajući mu da je jedini političar koji je bolje upravljao traktorom nego Vladom. Dodik je, naime, nekada davno u svom Aleksandrovcu pobijedio na takmičenju mladih traktorista. Nisu shvatili da je Dodiku daleko važnije da pobjeđuje, od toga na kakvom takmičenju nastupa. Pokazao je to i kada je kao mlađahni komunistički funkcioner u predratnim Laktašima napravio općinski bum; ali i kada se kao Markovićev reformista 1990. našao u Parlamentu BiH i bez dvoumljenja s prvim hicima prestrojio u srpsku skupštinu.
Istina je: u ratnoj Skupštini RS-a Dodik je počesto glasao protiv, na Palama slovio kao izdajnik naroda čak i onda kada ga je Slobodan Milošević odlučio iskoristiti kao svog aduta protiv Karadžića i Mladića. Legenda kaže da je osobno rekao Biljani Plavšić: "Uzmite Dodika, on je pametan dečko!" Dečko je u parlamentu poslije izbora u novembru 1997. imao samo dva poslanika, pa mu je većinu obezbijedio Carlos Westendorp, tadašnji visoki predstavnik, istina nakon što je preživio šok izazvan upravo Miletovim objašnjenjem kako da to izvede: "Fino: vi ulazite sa tenkovima, a mi za vama u zgrade institucija i policijske stanice." Skoro da je tako i bilo.
Danas je Dodik najveći baštinik one iste politike SDS-a protiv koje se borio, zahvaljujući jednom drugom visokom predstavniku Paddyu Ashdownu, koji je u BiH promovirao politiku umjerenih nacionalista. Dodik je tako zatvorio svoj politički krug, a pragmatizam pretvorio u osluškivanje pogodnog trenutka da realizira svoju politiku pobjednika. U ovom slučaju, natjecanje je za prvog u entitetu. Istina je gorka da na političkoj sceni BiH nikada nije imao dovoljno spremne protivnike da mu teritorij cijele zemlje predoče kao izborni ring. Aprilski paket je zapravo i bio posljednja takva šansa.
Može li se Milorad Dodik vratiti pet godina unazad? Može li BiH dobiti novu priliku za obimniju reformu Ustava? Odgovor i na prvo i na drugo pitanje je identičan: teško. Ova je zemlja prepuštena na milost i nemilost Evropske unije koja danas ne krije da ima toliko vlastitih problema da joj je najmanje važno kada će se lideri BiH dogovoriti. Zna to i Milorad Dodik, baš kao što znaju i njegove federalne kolege. Upravo zato Dragan Čović pronalazi nove i novije ultimatume, upravo zato Vijeća ministara nema ni u novogodišnjim planovima i upravo se zato svako malo pojavi neki duh iz boce ratne prošlosti sa velikim prijetnjama na ovako malom prostoru.

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku