hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Maestro za politiku

Vildana Selimbegović : Maestro za politiku

24 Avgusta
18:41 2015

Vildana1Nema zaista nikakve sumnje: u ovoj su zemlji poduzetni političari i ma kako se Europska unija zalagala za našu ekonomiju naglašavajući pritom poduzetništvo, nikako da se otmemo tom prokletstvu zamjene teza. Evo najsvježijeg primjera: poduzetni predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović za tri je dana čuda napravio – prvo je aminovao, pardon dao zeleno svjetlo – kako je to novinarima objasnio njegov kolega iz Predsjedništva Bakir Izetbegović – najnoviju koaliciju koju je SDA napravila sa Strankom za BiH, BPS-om i A SDA, da bi već sutradan ugostio Milorada Dodika, za kojeg tvrdi da je sav nezainteresiran za vlast, o čemu u Republici Srpskoj nedvojbeno svjedoče brojne afere, sve do jedna debelo povezana s predsjednikom entiteta, da bi dan kasnije opet bio domaćin: ovaj put lideru Saveza za bolju budućnost Fahrudinu Radončiću, kojeg je – je li – pozvao u koaliciju ne izjašnjavajući se do u detalje s kim sve.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

No, dajmo prostora organima SBB-a da se izjasne i vratimo se poduzetniku Čoviću, čije je službeno glasilo jučer najavilo apsolutnu pobjedu hrvatske politike u BiH.

Uz čestitke, evo jedan slikovit primjer kako se pobjeđuje na ovim našim, domaćim prostorima: da ne bude zabune, riječ je o Bosni i Hercegovini. Dok je, dakle, Čović ručao, mediji u susjednoj Hrvatskoj najavili su da ove jeseni na zagrebačkom Županijskom sudu treba početi novo suđenje u slučaju “mali maestro”, poznatom i kao “afera peka”, a nakon što je Vrhovni sud Hrvatske ukinuo presudu kojom je krajem septembra 2011. sad već bivši potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Ivan Gotovac nepravomoćno osuđen na godinu i 10 mjeseci, a suoptuženi poduzetnik Svjetlan Stanić na godinu zatvora. Ukidajući presudu, Vrhovni sud je zatražio novo suđenje pred izmijenjenim vijećem, kojim će ovaj put predsjedavati sutkinja Jasna Galešić. Prije četiri godine Gotovac je osuđen zbog primanja mita i pokušaja zloupotrebe položaja, a Stanić zbog davanja mita i poticanja na zloupotrebu.

Iako su se obojica zaklinjala u nevinost, hrvatski sud je utvrdio da je Gotovac davao Staniću informacije kako bi mimo tržišne utakmice stekao dionice Dalmacijavina i splitskog hotela Bellevue; zauzvrat Stanić mu je ponudio pet miliona kuna, a obećao mu je i zaposlenje nakon isteka mandata u Fondu. Tužiteljstvo je tvrdilo da je Stanić kao mito Gotovcu poklonio peku, ljetovanje na svojoj jahti i putovanje u Monte Carlo, no sud je zaključio da je riječ o prijateljstvu na koje je Gotovac uzvratio plaćanjem puta na pariški tjedan mode. Obrazlažući ukinutu presudu, sutkinja Gordana Mihela Grahovac je kazala kako je pričom o peki – koja je u javnosti postala sinonim za ovaj slučaj – odbrana pokušala skrenuti pozornost s puno krupnijih stvari, poput milionskih iznosa za trgovanje na berzi. Prvo suđenje u ovom slučaju okončano je oslobađanjem još davne 2009, a zapravo je afera počela 2007. kao prva velika antikorupcijska afera u Hrvatskoj, kodnog imena Maestro.

U to je doba i Svjetlan Stanić stekao regionalnu slavu osvanuvši na internetskoj stranici MUP-a RH sa sve fotkom u rubrici “traži se”. I bogami su ga dugo tražili, sve do oktobra 2008. godine – kada se samo desetak dana pred početak suđenja predao. Sud mu je tada ukinuo pritvor uz jamčevinu od dva miliona kuna, no da ne bude zabune, Svjetlan Stanić je vrijeme rubrike “traži se” proveo u BiH, gdje su Stanići bili i ostali poduzetnički magovi, okušani u brojnim aferama od kojih je na domaćem terenu najpoznatija ona sa Feroelektrom. Istine radi, na čelu Feroelektra bio je Svjetlanov mlađi brat Goran Stanić (treći je Zvjezdan i sve trojica su zapravo na različite načine uvezani i povezani kroz brojne firme Stanić Grupacije i Stanić Grupe). Na svojoj web stranici sami to ovako objašnjavaju: “Stanić Grupacija sastoji se od šest različitih tvrtki”; “Stanić Grupa d.o.o. Split je matična tvrtka svim članicama Grupacije. Sjedište tvrtke kao i cjelokupne Grupacije je u Splitu (Hrvatska), odakle se upravlja svim poslovima u regiji, odnosno u državama u kojima djeluje Grupacija, osnovana još 1993. godine.” Jedna od država je i Švicarska, preko koje je sarajevski ogranak firme pokušao izaći iz Feroelektra. Ova domaća afera traje od 2003. i ispisane su hiljade stranica prvo o načinu na koji je drugoplasirani Stanić došao do Feroelektra (prvoplasirani Konzorcij iz Visokog se godinama bezuspješno žalio), potom o medijima valjda najinteresantnijem objektu Feroelektra, u Titovoj ulici u Sarajevu koji je stavljen pod hipoteku vrijednu 20 miliona KM, mada za takav potez nije bilo osnova jer novac nije usmjeren u Feroelektro, već u firmu Barit i rudnik kreča. Za radove u tom rudniku, firma Metalno iz Zenice sudskim putem pokušava naplatiti dug veći od 800.000 maraka, upravo iz tog vremena. Sudskim putem je i konačno poništena privatizacija Feroelektra, ali Stanići još uvijek raspolažu imovinom.

Mada se na prvi pogled čini da bi se – u slučaju Stanića – dala povući paralela između hrvatskog i bh. pravosuđa, to bi bio prilično ishitren zaključak. Evo zašto: akcija Maestro, koju je tadašnji premijer Hrvatske Ivo Sanader nazvao jednom od najspektakularnijih i rezultatom odlučnosti državnog vrha da se do kraja obračuna s mitom, korupcijom i kriminalom u zemlji, kako god to zvučalo, raspetljava se, makar razotkrivajući dijelove političko-poduzetničkih hobotnica uključujući i onu samog Sanadera. BiH, nesumnjivo, nije željela učiti lekcije od susjeda i svoje sudske procese završava – kako smo već vidjeli, na vlastitu štetu i štetu radnika koji zapravo jedini istrajavaju na slučaju Feroelektro. U ovoj zemlji – što je prilično zaboravljeno – Stanići su bili na meti istražitelja i kada je ministar finansija u Vladi FBiH Dragan Čović sumnjičen, tužen i oslobođen da je nekoliko kompanija koje se bave uvozom i preradom mesa neovlašteno oslobodio plaćanja prelevmana na uvoz pilećeg separata. Tada je u fokusu javnosti bila Mesna industrija Lijanovići, ali ni dugovanja  Stanića nisu bila zanemarljiva: spominjala se također milionska cifra za koju je oštećen budžet FBiH!

No, isto onako kako je Gotovac prije dvije godine, ne obazirući se na sudske procese, kumovao u još jednom velikom poduhvatu Stanića – kupovini brenda Juicy i pogona u Hrvatskoj i BiH, kao konsultant i provoditelj te velike transakcije, tako je i Čović ostao vjeran svom poduzetniku kojem je kompletan vrh HDZ-a BiH zalijevao kamen temeljac u Kreševu. Poduzetnik Čović, zapravo, nesumnjivo vodi računa o poduzetnicima poput Stanića, sve zalažući se za BiH na europskom putu i njezinu borbu protiv kriminala i korupcije. Ne sporim, možda je predsjedatelj i poduzetnik Čović puno bolje informiran od mene, možda on već sada zna i kako će okončati svi sudski sporovi kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Možda je uostalom i dovoljno vidovit – da ne kažem involviran u strukturalni dijalog o pravosuđu – pa nema dileme da će poduzetnici poput Stanića i dalje jaditi radnike po BiH (o tome ovi iz Feroelektra knjigu mogu napisati). Ja, bez mrve vidovitosti, nekako sam sklona povjerovati kolegi Slobodanu Vaskoviću koji tvrdi da je ručanje Dragana Čovića i Milorada Dodika imalo vrlo precizan politički meni na kome je glavno jelo bilo Vijeće ministara BiH.

Pojeli bi ga tako što bi SNSD ušao u vlast, nova skupštinska većina na nivou BiH bi izmijenila Zakon o VSTV-u, čime bi se opravdalo Dodikovo odustajanje od referenduma. Glavnog tužitelja bi – kao prilog ovom meniju – imenovao Parlament BiH, a sve da bi se za desert savladao Dragan Mektić, ovaj aktualni ministar sigurnosti koji je, sram ga bilo, i smijenio Gorana Zupca. I tako otvorio put da se SIPA zaista pozabavi raznim Dodikovim i općepoznatim stanićima – od Bobar banke, preko Banke Srpske, Boske, Čauševića i ostalih. Čoviću, priznajem, valja još jednom čestitati, mada nikako ne razumijem svoje kolege koji likuju nad pobjedom hrvatske politike u BiH. Uvijek sam, naprosto, preferirala dogovor i hoću da vjerujem da kad je već ovo Vijeće ministara smoglo snage da upravo sa Savezom za promjene napravi prve konkretne korake na putu u EU, imat će i oni koji su ga pravili dovoljno pameti da prihvate pragmatizam Mirka Šarovića koji ne krije da su Srbi s obje strane Drine braća, ali zna da im kese nisu sestre.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku