Kliker.info

Danas, a neki kažu ipak sutra, u Sarajevu se ponovo sastaju delegacije Stranke za BiH i SDA. Tema ista, više puta ponovljena i najavljena kao spas za Federaciju: dogovor o ulasku u vlast. Sjećamo se, uoči ramazana, Amer Jerlagić, lider SBiH, pojavio se kao spasitelj SDA-HDZ koalicije i to nakon sastanka sa Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ-a BiH.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Od tada se čekalo do uoči Bajrama da Jerlagić svoju političku volju konkretizira dogovorom sa liderom SDA Bakirom Izetbegovićem, da bi odmah potom sporazum najavljivan koliko sutra, no to je sutra – kako je novinarima nakon prošlosedmičnog susreta u Centrali SDA elokventno objasnio Asim Sarajlić – pomjereno za august.

Blagoglagoljivi potpredsjednik SDA o sporazumu sa SBiH govorio je kao i federalni premijer Fadil Novalić o sporazumu sa rudarima, zapravo tako da ni njima samima nije jasno ima li tih sporazuma ili, kako reče Sarajlić, SDA i SBiH mogu, a i ne moraju biti u koaliciji. Što se tiče SBiH, njihov je predstavnik Muhidin Alić podsjećao na vječna zalaganja ove stranke za državnu imovinu, ne precizirajući za koji je tačno njezin dio iskazan stranački interes.

Novinari su i to saznali: samo koji dan kasnije, predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizdić fotografiran je – kako je objasnio njegov pratitelj iz SDA – na običnom ručku. No nema sumnje, sudeći po pozvanima, da su i predjelo i glavno jelo i desert bile elektroenergetske delicije. Iako su za stolom bili sve sami SDA-ovci, pojavile su se tvrdnje da bi jedan od njih – Esad Džananović, direktor Elektrodistribucije Sarajevo – mogao biti SBiH-ov generalni direktor Elektroprivrede BiH?! U Džananovićevu stručnost niko ne sumnja, no ostaje nejasno kako bi – kao član Glavnog odbora SDA – mogao biti SBiH-ov generalni direktor EPBiH, osim ako Izetbegović i družina SBiH ne tretiraju kao podružnicu vlastite stranke? Druga opcija – također kandidature za generalnog direktora EPBiH – za istim stolom, bio je Nevad Ikanović, aktuelni rukovoditelj sektora za projektiranje i tehničko-tehnološki razvoj rudnika Banovići: Ikanović slovi za kadra Mirsada Kukića, neformalnog vlasnika Banovića, koji je – onomad na Kongresu – u prepravljenom sistemu glasanja naknadno ušao u Predsjedništvo SDA. Da je Kukić zainteresiran da ovlada federalnim elektroenergetskim resursima, javna je tajna, baš kao i jadanje AA tandema (Asim Sarajlić i Aljoša Čampara) “da ga Bakir mora smiriti, pa bolje i direktorskim mjestom u EPBiH nego ministarskim na koje puca”?!

Ministarstvo industrije, rudarstva i energije zapravo će ostati kao posljednja faza SDA – SBiH razgovora o koaliciji, jer Stranka za BiH računa da joj, kao budućem koalicionom partneru SDA, to mjesto svakako pripada, a što uključuje i resor po vertikali – dakle i ono mjesto direktora EPBiH. Tim prije što je i u prethodnoj raspodjeli upravo to bilo najjače ministarsko mjesto Demokratske fronte: sada već bivšem ministru Reufu Bajroviću predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara jedino je i prihvatio ostavku; ostalo troje ministara – Aleksandar Remetić, ministar trgovine, Milan Mandilović, ministar rada i socijalne politike i Snježana Soldat, ministrica okoliša i turizma – čekaju da im ostavke budu prihvaćene, a po najavama te buduće jedva koalicije na njihova mjesta trebaju doći kadrovi BPS-a i A SDA, te neko od laburista. A ako im se baš posreći pa se svi okupe dobrog zdravlja u Parlamentu FBiH i tom tijesnom većinom proguraju novu vladu, AA faktor im je obećao da će ih HDZ 1990 podržati u svim reformskim zakonima?! Martin Raguž šuti. No, kakve su uopće šanse Bakira Izetbegovića da napravi tu grande koaliciju ili, kako je već zove Dragan Čović – prividnu većinu?

Krenimo od Stranke za BiH. Njezin lider Amer Jerlagić jednako ponavlja da sporazumu o ulasku u vlast prethodi rješavanje “svih otvorenih pitanja sa SDA”. Ne tvrdim da znam baš sva otvorena pitanja na relaciji SDA – SBiH, ali znam neka: Jerlagić, dakle, SDA dobro pamti – još iz vakta Sulejmana Tihića – propast elektroenergetskih projekata i već je zatražio da se buduće aktivnosti iz ovog sektora preciziraju da se prošlost ne ponovi; SBiH također SDA zamjera odnos prema Domovini. Koaliciju probosanskih partija koja je zajednički nastupila na općim izborima u Republici Srpskoj, smatraju u SBiH, SDA je privatizirala do te mjere da je zaposjela skoro pa sve prateće savjetničke i ine pozicije, a Amir Zukić, gensek SDA, svaki mjesec na račun svoje partije uknjiži 20.000 KM, koliko pripada Domovini iz budžetskih sredstava. SBiH je sa SDA i na sudu; tužena je Vlada Kantona Sarajevo u prošlom mandatu i to zbog 200.000 maraka, koje bi SBiH sada riješila vansudskom nagodbom, jer ne može u koaliciju s onim s kim je na sudu. SBiH također očekuje i dio ambasadorskih pozicija iz bošnjačke kvote, tj. onih mjesta koja – podjelom među članovima Predsjedništva – spadaju u nadležnost Bakira Izetbegovića.

Kada dakle SDA ispuni sve ove želje SBiH, obezbijedit će dvije-tri ruke u Parlamentu Federacije u kojoj ovu stranku predstavljaju prof. dr. Azra Hadžiahmetović, Salem Halilović i Refik Hankić. Ovaj se posljednji danima već zaklinje kako je odan vrhu SBiH, što će reći da ako vrh SBiH bude zadovoljen ponudom SDA, na njega se računa, dok je profesorica Ekonomskog fakulteta prilično ponosna na svoju političku karijeru u kojoj nije bila “automatski podizač ruke”, što se može ilustrirati i njezinom suzdržanošću u Parlamentu BiH kada je – zbog izostanka žena u Vijeću ministara – uskratila svoj glas vladi u kojoj je njezina SBiH bila važan koalicijski faktor, upravo sa SDA. Koliko koštaju četiri BPS-ove ruke, Sefer Halilović, predsjednik ove stranke, još nije rekao, jer zapravo još nije ni izrazio spremnost da BPS saučestvuje u ovoj federalnoj avanturi. No, njegove su relacije sa liderom SDA nadaleko znane i ma kako i koliko BPS sudjelovao u vlasti sa SDA na nižim razinama, koalicija na federalnom nivou neće moći biti dogovorena bez izraženih stavova spram procesa na kojima Halilović već dugo insistira, a nikako da se pokrenu – odnose se na smrt njegove supruge i njezinog brata, još u ratu, od granate za čije ispaljenje nekadašnji prvi čovjek Armije RBiH sumnjiči tadašnji vojno-politički vrh i samog oca Bakira Izetbegovića. Teško da u ovakvom sporu iko može očekivati vansudsku nagodbu.

Ostala je još A SDA, koja ima dva poslanika u federalnom Parlamentu i koja se još niti jednom nije izjasnila o mogućnostima da podrži ovakvu koaliciju, kao uostalom ni Laburistička stranka sa jednom poslanicom Elmom Đogić. Pa i kada bi sve ove četiri partije pristale da stanu uz SDA, to je ukupno 10 (ne)sigurnih ruku. Što znači da bi većina – uz 29 SDA-ovih i 12 predstavnika koalicije okupljene oko HDZ-a – imala 51 ruku. Upravo zbog te tjesnoće, nemali je broj domaćih analitičara koji duboko vjeruju da je Izetbegovićeva grande koalicija zasnovana zapravo na paklenom planu vraćanja u politički život BiH Milorada Dodika, nakon čega bi – uvjerena je ona AA družina – bilo puno lakše mobilizirati Bošnjake da (i) u Parlamentu FBiH podržavaju Izetbegovića kao spasitelja ne više vlasti već i naroda i države i vjere. Jesu li Bošnjaci baš toliko naivni?