Vildana Selimbegović : 88 miliona za druga Tita
Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)
Poljski premijer Donald Tusk donio je u subotu u Zagreb nacrt ugovora o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji. Jadranka Kosor, premijerka Hrvatske, trostruko je slavila: em je nacrt uručen njoj, em ju je visoki gost iz Poljske, koja trenutno predsjedava Evropskom unijom, nazvao heroinom, em je na saboru HDZ-a dočekana ovacijama. Za partijskim trijumfom gospođa Kosor je, naravno, posegla u svom nadahnutom govoru koji je završila (a kako drugačije?) citirajući Franju Tuđmana: Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto! Niti ju je ko upitao (niti će) za Tuđmanove generale u Haagu, korupcijske afere, Sanadera u zatvoru… Svi su oni smješteni u onaj prvi dio Tuđmanova citata – sve za Hrvatsku. U istom paketu, skoro da nema dileme, završit će i crni HDZ-ovi fondovi o kojima će svjedočiti i sama premijerka.
Možda već danas evropski komesar za proširenje Štefan Fule, očitovat će se o onih famoznih 88 miliona iz pretpristupnih IPA fondova namijenjenih Bosni i Hercegovini za 2011. Ukoliko Vlada Federacije BiH ne povuče svoju odluku, Fule će novac preusmjeriti u regiju, odnosno BiH ga neće dobiti. Zanimljivu sam reakciju, tim povodom, pronašla na nekom od portala: "E, nek smo, vala, pokazali zube Dodiku", sretan je mlađahni komentator, "i bilo je vrijeme. Nikšić je Tito!" Ne znam je li do premijera Federacije stiglo ovo poređenje, ali ne sumnjam da bi mu se dopalo. Moj je problem posve bizarne prirode – moj racionalni, ženski mozak nikako ne prihvata cijenu od 88 miliona za obično poređenje. Pa iako je s Titom.
Možda i zato što su mi, nakon što je premijer Nikšić svoj stav objasnio u Jajcu, naumpala neka druga poređenja, svježijih datuma. "Ostali smo bez MMF-a, zato što nije konstituisano Vijeće ministara, sada ostajemo i bez IPA fondova, ali smo živjeli i borili se u puno gorim uslovima, pa smo opstali", kazao je Nikšić i poentirao: "Preživjet ćemo i bez njihovih fondova!" Ne sumnjam da je onom komentatoru sa portala ovaj citat krunski dokaz asocijacije na Titovo historijsko ne Staljinu, no meni mnogo više liči na onu Dodikovu – "Jest ćemo i korijenje ako treba, ali Srpsku ne damo!" Uostalom, zar nije Vlada FBiH svojim odustajanjem od revidirane liste projekata, koju je usvojilo Vijeće ministara BiH, uradila upravo ono protiv čega se kao bori? Ako je – a jeste – problem napravila Vlada RS-a, odbijajući dio projekata, iz svima dobro znanih razloga, urušavanja države BiH, zašto onda Vlada FBiH derogira odluku Vijeća ministara BiH koje je usvojilo novu listu projekata? Zar tim postupkom Vlada FBiH ne čini isto što i Vlada RS-a, tj. ne pristaje na odluke državne Vlade? I kako to Vlada FBiH, odbijajući odluke državne Vlade, spašava državu BiH?
Nećemo se odreći BiH i pretvoriti je u zbir dva entiteta, rekao je također Nikšić u Jajcu. Odlično. Zašto onda nemamo Vijeće ministara? Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, u petak uveče je skupio hrabrost i javno, pred kamerama FTV-a, progovorio o izglednoj mogućnosti da Bosna i Hercegovina zadrži sadašnje Vijeće ministara – u tehničkom mandatu – do narednih izbora. Partijski lideri su i nakon posljednjeg susreta u Sarajevu, na kome su dogovorili da se nastave dogovarati u Brčkom, nekako najsigurnije zvučali kada su novinarima saopćavali da se poslije Brčkog i ne namjeravaju sastajati. Bit će to sedam dana prije godišnjice općih izbora u našoj zemlji. To je i bio povod Izetbegoviću da upozori na izglednu mogućnost o(p)stanka sadašnjeg Vijeća ministara, o čijem radu ništa dobro ne misle čak ni poslanici onih stranaka koje su ih i izabrale.
Kuda to vodi državu BiH? Najprostija matematika kaže: u zbir dva entiteta. Vratimo se IPA fondovima, o kojima je Izetbegović također govorio: "Ja ne bih odbio novac, napravio bih neki kompromis", rekao je on p(r)ozivajući federalnu Vladu. I Federacija mora biti spremna na ustupke, objasnio je, podsjećajući da je u ovih dugih 16 postdejtonskih godina Republika Srpska također pravila ustupke – tako smo dobili jedinstvenu vojsku, graničnu službu, obavještajnu službu… Ne kažem, naravno, da je Vlada RS-a to ikada činila s radošću, ali je činila, no odjednom se ispostavilo da smo svi zaboravili da jeste. Zašto? Zar smo zaista spremni da jedemo korijenje samo da odbrusimo Dodiku?
Problem je, naravno, daleko kompleksniji. I kao i posljednjih 16 godina, možemo ga tražiti u dejtonskom uređenju države i nećemo pogriješiti; možemo ga tražiti u nedefiniranim politikama Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država i opet ćemo biti u pravu; no i Dayton i Evropa i SAD još nisu redefinirali osnovni stav: nedjeljivost Bosne i Hercegovine. Pristajanjem na gubljenje vremena u inaćenju s Dodikom, odugovlačenjem u formiranju Vijeća ministara, sve smo dalje od NATO pakta i članstva u Evropskoj uniji. Znaju to odlično i svi oni koji bi da podijele ovu zemlju i nimalo ne sumnjam da zadovoljno trljaju ruke svaki put kada iz Bruxellesa ili Washingtona stižu upozoravajući izvještaji o stanju u BiH. Upravo zato, duboko vjerujem da će Tito biti onaj kome generalni sekretar NATO-a i premijer zemlje predsjedatelja Evropskom unijom uruče nacrt ugovora o članstvu BiH u ovim savezima.
Komentari