hamburger-icon

Kliker.info

Vedrana Rudan: Domovina lordova

Vedrana Rudan: Domovina lordova

20 Marta
11:44 2007

Piše: Vedrana Rudan (Nacional)

Bošnjakinja iz Stoca, zaštićena haaška svjedokinja, koja živi u Švedskoj s djetetom koje je začeto u HVO-ovu logoru Vojno, tvrdi da ju je ondje pokušao silovati hrvatski ustavni sudac Vice Vukojević. Bi li Vice Vukojević bio sudac Ustavnog suda da je ustrijelio psa?U subotu, 10. ožujka, u Novom je listu objavljena “Policijska kronologija“:
“4. ožujka – Oko 14 sati retriver bez povodca napada psa kojeg je na povodcu u Liču vodila majka suca Radoševića, pored nje se nalazila Radoševićeva maloljetna kći. Vlasnici povicima pokušavaju razdvojiti pse. U jednom trenutku do njih je dotrčao sudac Radošević, postavio se između pasa i jednim hicem iz pištolja usmrtio retrivera. Nakon usmrćenja dolazi do prepirke između vlasnika pasa i traži se policijska intervencija…5. ožujka – U policiji u Delnicama vlasnik usmrćenog psa podnosi prijavu protiv suca Radoševića zbog ubijanja psa.
6. ožujka – U policiji u Rijeci sudac Radošević podnosi prijavu protiv vlasnika usmrćenog psa zbog prijetnji navodno izrečenih nakon usmrćenja psa.- Policija nakon konzultacija s Prekršajnim sudom u Delnicama zaključuje da je vlasnik usmrćenog psa počinio prekršaj javnog reda i mira (vjerojatno pas bez povodca), a protiv suca Radoševića prekršaj iz Zakona o oružju te obojicu za to prijavljuju Prekršajnom sudu u Delnicama.
8. ožujka – Riječka policija od suca Radoševića dobiva novu prijavu protiv više osoba zbog prijetnji ubojstvom. Policija sve prijave istražuje.“Zločin riječkog suca Velimira Radoševića zgrozio je Hrvatsku. Na noge su skočili pojedinci, udruge, svi pisani i elektronički mediji, predsjednica Općinskog suda u Rijeci Gordana Kosić, čak i tiha samozatajna ministrica pravosuđa Ana Lovrin. Zločinac Radošević odmah je osuđen i degradiran. Tomu je pridonijela i poznata TV voditeljica koja je u studio dovela psa da bi svekolikom hrvatskom gledateljstvu pokazala koliko je pas plemenito biće. Novi list objavio je i kako je “jedan engleski lord po hitnom postupku izbačen iz Doma lordova jer je psa udario štapom“. Sigurna sam, monstrum Radošević žalit će se do Ustavnog suda, a tamo će mu suditi i ustavni sudac Vice Vukojević. Tko je Vice Vukojević? Prolistajmo Feral Tribune 737 od 1. studenoga 1999. Evo dijela teksta: “Feral prenosi šokantno svjedočenje 22-godišnje Bošnjakinje iz Stoca, objavljeno u knjizi ‘Molila sam ih da me ubiju – zločini nad ženom Bosne i Hercegovine’ u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju Saveza logoraša BiH. ‘Mogao je biti početak septembra 1993. godine. Moglo je biti oko 21 sat kada su stražari otključali vrata na kojima se sijala baterijska lampa. Zrake svjetlosti su išle od žene do žene dok se nisu zaustavile na mome licu. Tada sam čula svoje ime i poziv da se dignem i pođem na saslušanje… Bio je čudnovato ćelav, drugačije od ostalih muškaraca. Po sredini glave imao je veoma malo kose. Tom srednjovječnom čovjeku Maka se obratio govoreći mu da sam ja ta riba, a meni je rekao: ‘Evo gospodina ministra, tvog spasioca, ukoliko budeš pametna… On zna tvoje roditelje i samo ako ti to hoćeš, oslobodit će i njih i tebe i onda idete u Ameriku.’ Digao se, a sa njim i ‘ministar’… Ostavio nas je u sobi i vratio se u komandu. ‘Ministar’ mi je rekao da sjednem u fotelju i da ne treba ničega da se plašim, da mi je prijatelj, da mi poznaje roditelje… Dok mi je to govorio, samoj sebi sam potvrdila da je to Vice Vukojević, poslanik u Saboru Hrvatske koga sam u protekle tri godine veoma često viđala na Hrvatskoj televiziji. Nisam bila uplašena kao prije nekoliko sedmica u istoj sobi i pitala sam ga nije li on gospodin Vice Vukojević, sabornik u Hrvatskom saboru. Odgovorio mi je da nije, već da je stričević Vukojevića i da radi kao ministar-savjetnik u Ministarstvu inozemnih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu. Htjela sam mu reći da laže i da mi ne može sakriti pravi identitet, jer ga svako i po glasu i po liku može prepoznati kao Vicu Vukojevića, ali sam se suzdržala. Potom se digao i ugasio sobno svjetlo, govoreći kako nas mogu gađati snajperima. U mraku sobe mi je govorio kako će već sutra biti slobodni moji roditelji koje su u Mostaru zatvorili zbog mene, jer nisam htjela sarađivati sa njegovim prijateljima… Početkom aprila te ‘93. godine ja sam se izvukla iz Stoca, uz pomoć časnika HVO-a, inače mog školskog druga. Roditelji su mi ostali u Stocu… U zatvoru sam već bila 20-ak dana i nisam ništa znala šta mi je sa roditeljima. Pitala sam Vukojevića, šta će biti sa mnom. Odgovorio mi je da ću i ja kroz nekoliko dana van i da će me spojiti sa njima. ‘Ako budeš dobra i ako ne budeš pravila probleme, sve će se dobro završiti’, rekao mi je. Pitala sam ga šta znači ‘ako budem dobra’, a on mi je odgovorio: ‘Ako ne budeš plakala i ako budeš surađivala na kauču, što nisi pri isljeđivanju…’ Nisam mogla da ne zaplačem i da mu kroz plač ne kažem da sam i zatočena i uz to još i nevina djevojka… Molila sam ga za milost kao katoličkog vjernika, kao starijeg čovjeka… U međuvremenu se već bio skinuo i prišao mi da me otkopčava i skida. Bila sam sva ukočena, skamenjena, obamrla i obnažena. Plakala sam. Nisam imala snage da se branim, da vrištim… Zatočena u logoru, u kući u kojoj je i HVO zapovjednik sa svojim bojovnicima, na katu sa visokim hrvatskim uglednikom, bespomoćna, jadna, poražena, obeščašćena. Ležala sam gola na kauču i bila gotovo bez daha od mlohavog tijela Vice Vukojevića koji je dahtao na meni, nada mnom, pa onda nešto sam sebi mrmljao… Nisam osjećala nikakvu bol, samo nisam mogla disati, nisam imala daha pod težinom njegovog tijela. Bila sam kao žena nevina i nisam imala nikakvo lično seksualno iskustvo, ali sam znala što je spolni akt. U sebi nisam ništa osjetila osim dahtanja na sebi, pa onda psovke i uvrede. Sjećam se, govorio je Vice Vukojević, dižući se sa mene: ‘Smrdiš, muslimanko, na islam, pa me je tvoja smrad blokirala…’ Ležala sam gola i nisam smjela ni da se pomjerim… Ne upalivši svjetlo, brzo, bez riječi je izašao.“ Danas je junakinja stravične Feralove priče zaštićena haaška svjedokinja, živi u Švedskoj s djetetom koje je začeto u HVO-ovu logoru Vojno kod Mostara. Bi li Vice Vukojević, sudac Ustavnog suda, bio sudac Ustavnog suda da je ustrijelio psa?

Podijeli

Jedan komentar

  1. Radovan
    Radovan 29 Marta, 12:41

    Radošević ima šansu postati Ustavni sudac On još uvijek radi na Općinskom sudu u Rijeci. Sjetite se Predsjednika Ustavnog suda Smiljka Sokola (trenutno na liječenju u Vrapču i izjave “da novac nije ni pokretna ni nepokretna imovina” kad je u pitanju Tuđmanov novac čije porijeklo dolazi od “zna se” .

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *