Kliker.info

Moram da pohvalim Republiku Srpsku (RS) jer je već odredila premijera. Već sam razgovarao sa mandatarom Aleksandrom Džombićem i drago mi je što je čovjek iz svijeta finansija. Želio bih da se i na nivou BiH i u FBiH imenuju ljudi koji su sposobni i koji su iz svijeta ekonomije.Rekao je to u intervjuu "Glasu Srpske" visoki predstavnik u  BiH Valentin Inzko.

– U toku je formiranje vlasti u BiH. U RS su stvari već odavno jasne, dok se u FBiH ne zna ko će s kim. Kada očekujete da bude formirana vlast?

Moram da pohvalim RS jer je već odredila premijera i uvijek sam zastupao mišljenje da vlast treba formirati što brže, ali i da sadržaji budu pravi. Nema smisla sama brzina kada nema suštine. Već sam razgovarao sa mandatarom Aleksandrom Džombićem i drago mi je što je čovjek iz svijeta finansija. Želio bih da se i na nivou BiH imenuje čovjek koji je sposoban i da je iz svijeta ekonomije. Volio bih da i u FBiH to bude, pa da imamo u BiH tri premijera koji su ekonomisti ili koji imaju smisao za ekonomiju. Kada sam čuo da je mandatar za sastav Vlade RS Džombić, bilo mi je drago. Kada je riječ o koalicijama, u FBiH je složenija stvar. Tu je pitanje Doma naroda i kantona, pa su stvari komplikovanije. Volio bih da i u Federaciji izbor ide što brže i da se i tu dođe do nekih dobrih sadržaja i da počnemo pozitivno takmičenje koji je entitet bolji, koji kanton, koji fakultet, ekonomija, koja policija je korektnija i koje pravosuđe radi brže. Volio bih da se taj takmičarski duh razvije, onda će iz BiH poći jedna druga priča poslije četiri godine. Iz ove zemlje će izlaziti pozitivne vijesti, a ne samo negativne.

– RS je često iz krugova međunarodne zajednice i OHR-a optuživana da je "smetnja bržem napretku BiH", a upravo iz Banjaluke su prije nekoliko dana otišli najpozitivniji signali za region, koji se nisu desili od Dejtona do danas?

Bilo je i u Sarajevu nekoliko konferencija, kao što je bila ona 2. juna, na kojoj se našlo 40 ministara inostranih poslova. No bio sam presrećan kada sam bio u Banjaluci i prisustvovao ovom događaju. Tamo je bilo sedam predsjednika iz ove regije. To je bio izuzetan događaj i zaista čestitam svima koji su to organizovali. Vidjelo se da nije riječ o formalnom susretu nego je sve odisalo pravom atmosferom i štimungom. Naprosto hemija je bila dobra. Tamo su se desili i bilateralni susreti Borisa Tadića i Bakira Izetbegovića, Izetbegovića i Milorada Dodika i drugih. To pozdravljam i želim da takvih događaja bude više u BiH i da tako dobrih poruka bude i iz Banjaluke i iz BiH. To je dokaz da iz Banjaluke stižu pozitivne vijesti. Dobra poruka je i Svjetsko prvenstvo u raftingu, koje je tamo održano. To je bio veličanstven događaj i drago bi mi bilo da ima više takvih događaja.

– Da li se prema Vašoj ocjeni međunarodna zajednica previše miješa u unutrašnje dogovore?

Imam i takvih i drugačijih prigovora. Postoje prigovori da se suviše petlja, ali sa druge strane i da se ne petlja dovoljno. Ima prigovora da se ne petlja u svoj sopstveni posao. No mislim da je odgovor negdje u sredini. Treba ga vidjeti u evoluciji OHR-a. Bilo je vrijeme kada je OHR imao 800 saradnika i bio u svim glavnim gradovima. Kada sam prošle godine došao u BiH još uvijek je tu bilo 220 onih koji su bili angažovani u OHR-u. Smanjio sam to za jednu trećinu i sada imamo 160 saradnika. Zatvorena je kancelarija u Mostaru, otišla je polovina saradnika u Brčkom. Bilo bi mi drago da nastavim tim tempom i da se smanji broj saradnika OHR-a, ali odluka o tome će "pasti" na PIC-u i nije do mene. Nekada je OHR donosio 900 odluka i smijenio oko 180 ili 190 ljudi. To vrijeme je prošlo. Sve više želimo da domaće vlasti uzmu sudbinu zemlje u svoje ruke i da svoje probleme rješavaju same. To je naš cilj.

– OHR će se kako tvrdite zatvoriti kada se ispune uslovi i ciljevi, odnosno "pet plus dva". Da li se to može realizovati do sljedećeg proljećnog zasjedanja PIC-a?

Mislim da je to nemoguće. Vlast će biti formirana u januaru ili februaru. Ako bi bila formirana u februaru sljedeća sjednica PIC-a već je u martu. Teško mogu sebi da predstavim da bi za tri ili četiri sedmice mogli da riješimo to pitanje. No, bilo bi mi drago da me iznenade.

– U Kominikeu PIC-a stoji da PIC podržava najavu da EU osnaži svoje prisustvo u BiH. Šta to u suštini znači?

Evropskoj zajednici se mnogo toga prebacuje, ali Evropska zajednica do "Lisabonskog ugovora" nije imala svog visokog predstavnika ili ministra vanjskih poslova. To je sada Catherine Ashton. Oni nisu imali zajedničku vanjsku, sigurnosnu i odbrambenu politiku. Sada to postoji. Kada je Ashtonova počela prije godinu nije imala svoje strukture. Sada ima generalnog sekretara, koji je Francuz i on ima dva zamjenika. Jedan je Helga Schmidt iz Njemačke, a drugi Matie Popovski iz Poljske. Tu sada postoji struktura i poslije ove stepenice slijedi druga – novi šef misije u Sarajevu i drugim mjestima. Ima ih više od 30. Mi želimo da EU na mnogo snažniji način bude politički prisutna nego u prošlosti. U BiH će se ojačati političko odjeljenje, pravno odjeljenje, odjeljenje za štampu…. Za brži put BiH od Dejtona prema Briselu potrebna je jača prisutnost EU.

– Kazali ste da je Bosna jedina država u Evropi uz Švicarsku koja granice nije mijenjala 200 godina. Historičari kažu da BiH nije bila država u sadašnjim granicama do 1995. godine. Nameće li nam to OHR i historiju?

Ti stručnjaci nisu dobri stručnjaci, jer je BiH kao država priznata 22. maja 1992. godine, kada je bila prihvaćena u UN jednoglasnom odlukom. Tu odluku je tada pripremala Austrija, koja je bila u to vrijeme predsjedavajuća Vijeća sigurnosti UN. Može se pričati o tome da li je to bila država, ali granice su bile tu. Na sjeveru Sava, na istoku Drina. Ima i drugih "Bosna" kada je bila veća, a Drina bila u sredini. Međutim o tome neću, ali je činjenica da je sjeverna granica uvijek bila Sava i istočna Drina i da se to nije mijenjalo stotinama godina. No dajmo i BiH šansu. I svakom braku koji je u krizi mora se dati šansa. Petnaest godina je malo.

– Bili ste i u Beogradu i razgovarali sa najvišim zvaničnicima Srbije i patrijarhom Irinejom. Kakve poruke nosite?

Ktitor sam Pravoslavnog fakulteta u Beogradu od 1986. godine. Tamo je bio i Irinej Bački, koji je rektor, odnosno dekan fakulteta, tamo je bio Sveti arhijerejski sinod, a primio me je i patrijarh Irinej u četiri oka. Toplo su me primili i svima je stalo do toga da u BiH vlada mir, bratska sloga i ljubav prema Jevanđelju. To je bila poruka SPC, koja je svjesna odgovornosti i u svojoj državi, a i preko granica. Bio sam i kod predsjednika Tadića, koji je još jednom ponovio da Srbija ima interes da sve države u regiji, ali i BiH očuvaju svoj integritet i suverenitet. Tadiću je jako važno da ima dobro susjedstvo. On je napravio puno dobrih koraka – otišao u Srebrenicu, u Vukovar. Svi ti njegovi napori zajedno sa drugim predsjednicima, kao što su Ivo Josipović, Bakir Izetbegović i drugi, donijeli su plod. Ima puno napretka i to su te poruke koje sam donio iz Srbije. One su pozitivne.

– RS je od OHR-a zatražila odgovor o markiranju međuentitetske linije, koja je od Dejtona do danas pomjerana na štetu RS. Kako namiriti nedostajuću teritoriju i sprovesti Dejton u tom segmentu?

Mislim da nije baš tako. To je pogrešna kalkulacija, jer bi četiri odsto značilo 800 kilometara kvadratnih. To je u nekim slučajevima već jedna država. No bez obzira na to, da li je jedan ili četiri odsto, neka se međuentitetska granica utanači kao kod dobrih komšija. To treba da se uradi zajedno. Protiv sam unilateralnih mjera. U Dejtonu su veoma pazili na činjenicu da taj dokument ima vojni i civilni dio. Međuentitetsku liniju su stavili pod vojno poglavlje u Aneks dva, a civilne stvari su dali OHR-u. To su kao i mapu dali NATO-u i stoga je za to nadležan EUFOR. Međutim, RS će dobiti odgovor u utvrđenom roku 15. decembra.

– BiH se još nije riješila osoba koje je tokom rata "uvezla" na svoju teritoriju, iako je bila dužna to da učini neposredno poslije potpisivanja Dejtona. Neke od njih su prijetnja ne samo unutrašnjoj bezbjednosti nego i van njenih granica?

Za to su potrebni dokazi. To je jedan od razloga zašto su u BiH potrebni "biometrijski pasoši". Ne može bilo ko da dobije biometrijski pasoš i za svaki pasoš koji se izdaje informacije su povezane sa Europolom. Onda se tačno zna ko je dobio pasoš, kakvog je porijekla. Mislim da je danas tih ljudi jako malo. Ako ih ima, zna se gdje su. Kada sam bio ovdje kao ambasador prije 15 pričalo se da ih je oko 400 i mislim da su svi otišli osim onih koji su se oženili.

– Ako se oženio ne znači da je bezopasan?

Da, ali mislim da je taj broj neznatan. Međutim, u BiH ima dvije-tri hiljade vehabija.

– Iz Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH su upozorili da oni mogu da učine veća "čuda" od onog u Bugojnu?

Ja mislim da su većina vehabija vjernici koji imaju specifičan pravac. No ima i pojedinaca koji su u kategoriji o kojoj govorite. To je stvar za državne organe i SIPA. Ima dosta institucija u BiH koje se mogu baviti tim pitanjem.

– BiH treba da donese zakon o popisu stanovništva, da riješi pitanje raspodjele državne imovine i pitanje vojne imovine, izvrši reformu ustava… Do kada bi mogla da riješi ta pitanja i da li će se međunarodna zajednica miješati u te dogovore?

Teško je zaista za mene to da kažem. Htio bih da to bude do proljeća, ali ne znam da li je realno. Žao mi je da cijeli svijet popiše stanovništvo 2011., a da BiH i Bocvana ostanu bez toga. Popis je važan za ekonomski razvoj, za statistiku, za novac koji stiže iz Brisela. Potrebno je znati koliko u BiH ima ljudi i kakve potrebe imaju. Izostanak popisa će komplikovati stvari, jer ćemo u budućnosti upoređivati regiju. Ne može se upoređivati ono što nije uporedivo. To je šteta za renome BiH. Međunarodna zajednica, pa ni ja ne želimo da se miješamo u to pitanje.

– Do sada su se ocjene koje ste davali u svijetu razlikovale od onih koje su na istim zasjedanjima na kojima se raspravljalo o BiH davali domaći zvaničnici. Da li vam je neko pisao te govore ?

Imao sam četiri izvještaja. Ne možete mi kritikovati ogledalo za neku situaciju. Ona samo odslikava situaciju na terenu. U posljednjem izvještaju sam se koncentrisao na citate i citirao političare i ono što su rekli. Citata nije bilo puno, o referendumu, mirnom otcjepljenju, trećem entitetu… to su bili samo citati.

– Zašto ne citirate stavove o zalaganju pojedinih političara za centralizaciju i unitarizaciju?

Ima i toga. Pogledaću u izvještaju kasnije. BiH će uvijek biti jedna decentralizovana država. Ima i onih koji kažu država je sve, ali i onih koji kažu entitet je sve. No, morate me razumjeti kod izvještaja. Ja sam kao seizmološka stanica. Kada se pojavi mali zemljotres onda ona krivulja reaguje, kad je veliki trzaji su veliki. Mi to samo bilježimo. Ja nisam taj koji prouzrokuje zemljotres, ali ga bilježim. Bilo bi mi drago da ne pišem te stvari.

– Kakvu biste BiH voljeli da vidite na proljeće ili za deset godina?

Nadam se da će do proljeća biti formirane sve vlade i da će raditi punom parom. Da će imati istog entuzijazma kao sada Predsjedništvo BiH. Da vlada isti entuzijazam kao i u regionu. Da se više bavimo pitanjem evropskih integracija, a još više ekonomijom. Za deset godina želio bih da vidim BiH u EU. Želim da BiH bude samoodrživa zemlja, bez stranaca kao što su u OHR-u, ali sa puno stranaca koji sjede u evropskim organizacijama i predstavništvima kao partneri.

– Imate li išta protiv toga da lider HDZ-a BiH Dragan Čović bude predsjedavajući Vijeća ministara?

U toku su pregovori između partija. Treba da nađu svoju većinu. Tek su počeli. Po rotaciji koja je dogovorena 2002. godine trebalo bi da bude Hrvat na čelu Vijeća ministara. Ranije je bila rotacija svakih osam mjeseci, pa je dogovoreno da se rotacija vrši svake četiri godine. Bio je Bošnjak, Adnan Terzić predsjedavajući, potom Srbin, Nikola Špirić, sada treba da bude Hrvat.

– Ne rekoste mi imate li išta protiv da to bude Čović?

To nije do mene. O tome treba da odluče stranke. Treba one da se dogovore, ali svakako treba da na redu bude Hrvat.

– U BiH su se čule i najave da treba stvoriti tri elektroprenosa umjesto sadašnjeg "Elektroprenosa BiH", koji ne funkcioniše?

Nikada nisam čuo koji su razlozi za to. "Elektroprenos BiH" je na svojim računima imao 200 miliona KM. Zašto razbijati nešto što je uspješno. Nije to napravljeno nasiljem Paddy Ashdowna nego su Dragan Mikerević i Ahmet Hadžipašić predložili zajednički zakon koji je usvojio Parlament BiH i svi su glasali za to. Oba entiteta su bila saglasna da se stvori jedna kompanija. Rusija ima samo jedan elektroprenos. Tri elektroprivrede u BiH već postoje.