Kliker.info

Naš proslavljeni fudbalski stručnjak Vahid Halilhodžić počeo je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018. godine kao selektor Japana iznenađujućim i razočaravajućim domaćim remijem protiv Singapura 0:0, 16. juna u Saitami. Bila je to jedna od utakmica u kojima lopta nije htjela u mrežu, a kako je Vaha kazao, Japanci su uputili pregršt šuteva, ali nisu imali sreće da postignu gol što je najvažnije u fudbalu.

Vratiti ugled
– Poslije tri pobjede nad Tunisom (2:0), Irakom (4:0) i Uzbekistanom (5:1), u kojima smo bili efikasni u prijateljskim utakmicama, nismo razočarali igrom sa Singapurom, no bolje bi bilo da smo kao favoriti pobijedili na startu. Danas nema lakih utakmica. Za svaku pobjedu morate se izboriti. Optimista sam jer radimo dobre stvari od početka, izjavio je Halilhodžić.

• Osim Singapura, rivali Japana u grupi E azijskih kvalifikacija za Mundijal još su Kambodža, Sirija i Afganistan. Kakve su šanse i koliko poznajete protivnike?

– Ovo je predtakmičenje jer će poslije uslijediti teže utakmice. Ambicije su da budemo prvi u grupi i plasiramo se na SP. U Aziji poznajem Južnu Koreju i Kinu, ali ne i timove sa kojima trebamo odmjeriti snage. Upoznaću ih gledajući video-kasete. Izvanredno sam primljen u Japanu, čija su očekivanja velika. Došao sam na selektorsku funkciju nakon neuspjeha na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Brazilu i Azijskom prvenstvu u Australiji. Moj dolazak pobudio je optimizam u zemlji koja ima 140 miliona stanovnika. Želim odvesti Japan na SP i ponoviti uspjeh sa Alžirom iz 2014. (prolaz u četvrtfinale, op.a). Japan mora popraviti plasman na rang-listi FIFA, na kojoj zauzima 50. mjesto i vratiti raniji ugled. Stekao sam popularnost, ali imam i puno obaveza. Najveća nagrada bio bi plasman na SP jer bi to izborio sa trećom reprezentacijom poslije Obale Slonovače i Alžira. Kada nemam obaveze u reprezentaciji, pratim mečeve japanskog prvenstva.

• Kako ste se navikli na život u Japanu?

– Ne razmišljam puno pošto usamljenost zna baciti čovjeka u depresiju. Uskoro će mi doći familija. Analiziram utakmice. U slobodno vrijeme slušam muziku i čitam knjige.

• Kako gledate na četvrfinalni meč SP-a Alžir – Njemačka (1:2) kada je afrička selekcija koju ste predvodili pružila jak otpor svjetskom prvaku?

– Priča se i sada o ovoj utakmici. Čudno je da poraz ima pozitivne efetke kao što je ovaj imao za Alžir i mene. Malo je nedostajalo da se desi jedna od najvećih senzacija u istoriji Mundijala. Razgovarajući tada sa ljudima u tržnom centru u Brazilu, saznao sam da su bili oduševljeni igrom Alžira. O njoj se govorilo i u Japanu, Njemačkoj, Austriji, a još je prisutan žal za porazom. Slučajno sam pogledao snimak prvih 20-ak minuta susreta kada je Alžir propustio nekoliko šansi protiv kvalitetnije ekipe.

• Nakon slabog starta u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016. naša reprezentacija zabilježila je trijumfe nad Andorom sa 3:0 u gostima i Izraelom 3:1 kod kuće i zauzima peto mjesto sa osam bodova u grupi B. Šta mislite o izgledima zmajeva za prolaz na Euro?

– Drago mi je da smo počeli pobjeđivati. Mislim da su prva dva mjesta nedostižna za nas. Da li ćemo proći u baraž, zavisiće i od narednog gostovanja kod Belgije. Dobro bi bilo da ne izgubimo. Biće teško selektoru Mehmedu Baždareviću, ali treba vjerovati u uspjeh jer BiH ima dobru ekipu i pojedince. Zadnja utakmica sa Kiprom, koji nas je iznenadio na domaćem terenu biće ključna i pobjeda je imperativ.

Obradovati narod

• Da li je poslije nastupa BiH na SP-u 2014. došlo do očekivanog pada u igri našeg državnog tima?

– Govorilo se o neuspjehu u Brazilu, gdje nismo prošli u drugi krug, ali tome su doprinijeli arbitri poništivši regularan gol protiv Nigerije (pogodak Edina Džeke poništen zbog nepostojećeg ofsajda). Tadašnji selektor Safet Sušić bio je kritikovan. Ne sudeći o opravdanosti ili ne, žao mi je zbog teških trenutaka koje jedoživio Pape. Zaslužio je priznanje jer nas je odveo na prvo veliko takmičenje. Nastup na SP-u treba iskoristiti ubuduće na pozitivan način. Vidio sam koliko su naši ljudi u inostranstvu slavili uspjeh. Neuspjeh na Mundijalu nije tragičan. Moramo nastaviti dalje. Želim Meši puno sreće jer znam koliko bi uspjeh obradovao narod u BiH, čiji je život težak.

• Smatrate li odluku UEFA da poveća broj učesnika EP-a sa 16 na 24 reprezentacije ispravnim potezom?

– Dobra je odluka da 24 selekcije nastupe na završnici Eura. Na ovaj način veći broj država ima šansu za plasman i fudbal je tako njihova najbolja propaganda.

• Koliko se razlikuje trenerski posao u vođenju klubova i reprezentacija?

– To su dva različita posla. Rad u klubu je svakodnevan, a reprezentativne pripreme traju nekoliko dana. Za kratko vrijeme neophodno je pripremiti sve da štima perfektno kao švajcarski sat. Svaka reprezentativna utakmica veoma je važna, dok u klubu nakon jedne dolazi druga u kojoj se može iskupiti ako je prošla bila slaba. Jedna izgubljena utakmica može imati za posljedicu otkaz treneru kao što se dešava u Africi. Velika je čast biti selektor države kao što je Japan, no sve što radiš je pod lupom i analiziran je svaki potez. Treba biti staložen.

• Koje su želje u daljoj trenerskoj karijeri?

– Fudbal je moj život. Sve mi je dao i oko njega se sve vrti. Svakodnevno razgovaram sa porodicom čija mi podrška puno znači. Nedavno sam prisustvovao obilježavanju Dana državnosti Francuske. Skupu je prisustvovalo 1.200 zvanica. Bili su premijer, ministri, ambasadori. Kao selektor Japana, uživam poseban ugled. Sa jedne strane godi mi to, a na drugoj su obaveze koje morate ispuniti. Navikao sam na to jer sve sam postigao radom.

• Koliko zadovoljstva pruža poziv fudbalera i trenera?

– Znam kako je imati i nemati. U ratu sam opljačkan, a potom sam smogao snage da idem dalje. Život me nije mazio. Izgubio sam bliske ljude koji mi nedostaju. Kada vidim da 50 posto stanovništva u BIH nije zaposleno, a da oni koji rade, primaju malo novca, moram biti zadovoljan. Duša me boli zbog patnje Srebrenice. Čovjek sam kao i drugi. Bogatstvo me ne može promijeniti. Smisao vidim isključivo u radu.

• Vaše dalje ambicije?

– Propustio sam priliku da treniram dva velika kluba prošle godine. Obećao sam prijatelju da ću raditi u turskom Trabzonsporu i pogriješio. Žellim voditi ekipu koja može osvojiti Ligu prvaka. Svjestan sam da mnogi nemaju kvalitet za takvo nešto, a da svi žele biti na vrhu sa klubom ili reprezentacijom. Lobiji su bitni za izbor trenera u najvećim timovima i državnim selekcijama. Nije zanemarljivo ni kako se zovete. Ne znam da li ću dobiti priliku da vodim vrhunski klub ili reprezentaciju, ali siguran sam da bih bio uspješan.

• Da li Vam je poznato da je Nogometni savez BiH odlučio da Premijer liga od sezone 2016/2017. ima 12 klubova?

– Dosad nisam znao za to. Ljudi koji su donijeli ovu odluku vodili su računa da većina klubova proživljava teške trenutke da osigura budžet. Uvjeren sam da će pobijediti kvalitet i da će takva liga iskristalisati igrače za reprezentaciju. Pojaviće se puno mladih igrača, no oni trebaju dobru organizaciju da napreduju. Teško je očekivati prosperitet našeg ligaškog fudbala u stanju bezvlašća.

• Šta možete reći o aktuelnom trenutku matičnog kluba Veleža?

– Teško mi je zbog drame koju Velež proživljava dugi niz godina. Osjećam tugu kada se sjetim da je Velež otjeran sa stadiona pod Bijelim brijegom. Napušten je, a treba trenirati i igrati svake sezone. Velika je sramota šta se radi u Mostaru, a neki profitiraju od toga. Pomažem koliko mogu. Ostaje konstatacija da je teško. Dođem povremeno u Mostar i Jablanicu, posjetim rodbinu i prijatelje. Svaka posjeta je iskušenje. Rat je promijenio puno toga.

Messi najbolji

• Kakav ste osjećaj imali prilikom osvajanja Kupa Jugoslavije sa Veležom 1981?

– Finale sa Željezničarom (3:2) bila je moja zadnja utakmica za Velež prrije odlaska u Nantes. To je bila jedna od najdražih pobjeda i lijepa uspomena. Uvijek ću pamtiti pripreme za ovaj meč i slavlje koje nam je priredio cijeli Mostar.

• Ko je najbolji fudbaler svijeta svih vremena?

– Lionel Messi je ispred svih. Bolji je i od Pelea, Johana Cruyyfa, Maradone, Zinedina Zidana, dvojice Ronalda, odgovorio je Halilhodžić.

Svaka čast Amelu Tuki

Nekadašnji legendarni centarfor Veleža naglasio je da se u bh. sport moraju ulagati značajnije novčane svote kako bi sportisti na najbolji način reprezentovali našu državu.

– Drago mi je zbog fantastičnih rezultata atletičara Amela Tuke i čestitam mu, podvukao je Halilhodžić.

Od Veleža do Japana

Halilhodžić je rođen 15. oktobra 1952. u Jablanici. Od 1971. do 1981. odigrao je  207 utakmica i dao 103 gola u dresu Veleža. Sa Nantesom, za koji je igrao od 1981. do 1986. (163, 92) osvojio je titulu prvaka Francuske 1983. Bio je dva puta najbolji strijelac francuske lige 1983. sa 27 i 1985. sa 28 pogodaka. Dres PSG-a nosio je od 1986. do 1987. (18, 8). Za selekciju bivše zajedničke države nastupio je 15 puta i postigao osam golova.

Bio je trener Veleža, Beauvaisa, Raja iz Casablance (pobjednik afričke Lige prvaka 1997. i prvak Maroka 1998), Lillea, Rennesa, PSG-a (osvajač Kupa Francuske 2004), Trabzonspora, Dinama iz Zagreba (prvak Hrvatske 2011), te selektor Obale Slonovače i Alžira, koje je odveo na SP-a.

Zlatan Rašidović (Oslobođenje)