Kliker.info

Amerikanci, barem oni koji zagovaraju čim brži opoziv predsjednika Donalda Trumpa trebali bi se voditi onom mišlju – “pazi što želiš da ti se i ne ostvari”, jer ako unutar administracije postoji netko ‘gori’ od Trumpa, to je onda vjerski fanatik Mike Pence koji je više puta pokazao da razmišlja isključivo kao evangelički katolik i ništa van toga.

S druge strane, činjenica je da vjera, počesto, i deklarativni i praktično često poziva na mirno razrješenje problema, poštivanje ljudskih prava i mir. Dok je Pence, piše The Atlantic, nedavno sjedio kraj čelnice vlade države koju se sumnjiči za genocid i utamničenje novinara koji su se tom temom htjeli baviti, Mike Pence je, zapravo, napravio donekle bolji posao od neurotičnog Trumpa.

Nije, argumentira Atlantic, se pozivao samo na uske američke interese već je govorio o univerzalnijim američkim vrijednostima (za njega neodvojivim od njegove vjere). Dok su kamere snimale potpredsjednik SAD-a je mjanmarskoj Aung San Suu Kyi rekao kako “nema izgovora” za nasilno protjerivanje stotina tisuća Rohingya muslimana iz države, kao i na važnost “slobodnih i neovisnih medija”.

Bilo je to gotovo gledljivo s obzirom na Trumpove uobičajene nastupe te vrste, posebno kada je riječ o čovjeku koji bi vjerojatno rekao (i nekoliko je puta to rekao) da su “novinari neprijatelji naroda” koji prodaju “lažne vijesti”. Pence je došao kao čovjek koji prekorava, ali i vjeruje u vlastitu poruku. I koji ju (u dobru i zlu) bazira na svojim vjerskim uvjerenjima.

Sam predsjednik i njegovi savjetnici često se vrlo selektivno pozivaju na “tradicionalne američke vrijednosti” poput ljudskih prava i demokracije posebno pred nacijama poput Kine, Kube i Irana, a kada im je važnija njihova agenda (kao kod Saudijske Arabije) onda je to malo manje važno. No Pence, kao i Nikki Haley koja je pri odlasku, manjina su koju vode njihova uvjerenja.

Pitanje je naravno, što bi se s druge strane (mimo vanjske politike) dogodilo s pravima seksualnih manjina, reproduktivnim pravima i klimom u državi da na vlast, zaista, dođe Pence. S druge strane Trump se samo bavi (navodnim) nacionalnim interesima, dok je Pence zainteresiran da “širi vrijednosti” u duboko podijeljenom (i nešto kompleksnijem nego što on razumije) svijetu.

Pence je od puritanaca “posudio” ideju iz jednog Isusovog obraćanja, malo je preoblikovao, i pretvorio SAD u “sjajni Zion na brdu, svjetionik slobode”. Mnogo prije no što je ušao u Bijelu kuću i odbacivao represivni režim venezuelanskog Nicolása Madura, tada kongresnik Pence grdio je tadašnjeg predsjednika Baracka Obamu što je “tako toplo” prihvatio “anti-američkog socijalističkog diktatora” Huga Cháveza. Pitanje je što onda misli o velikoj ljubavnoj aferi svog šefa i diktatora Sjeverne Koreje.

Dok se Trump naprijed-nazad bavio Kim Jong Un-ovim nuklearnim oružjem, Pence je bez prestanka prozivao Kimov režim radi progona vjernika (kršćana). I više od bilo kojeg drugog savjetnika Trump je naglasio kako je trenutna situacija između Kine i SAD-a više pitanje sukoba vrijednosti negoli trgovinske svađe ili vojne premoći.

Opet, često se osvrtao na (postojeći) progon vjerskih manjina, među kojima su i katolici. “Kako povijest pokazuje, država koja djeluje opresivno na svoje stanovnike rijetko kada tamo prestaje. Peking također planira proširiti svoj utjecaj diljem svijeta”, rekao je Pence.

Potpredsjednik svoje argumente i političke teze eksplicitno dovodi u svezu sa svojim teološkim vjerovanjima kao da “vjersku slobodu ne dobivamo od države nego od našeg stvoritelja” te da je, dakle, to pravo svih ljudi. Na progone kršćana pokazuje u Bibliju te kaže “da svi koji žele živjeti život vjere u Kristu će biti progonjeni” (parafrazirano iz Biblije).

No rezultat je toga kako Pence američke vrijednost vidi gotovo samo kao vjerska prava (posebice kršćana), a sve su ostale slobode – ponešto manje važne. Borio se protiv svega što bi utjecalo na poboljšanje položaja žena i tema koje se tiču njihovih reproduktivnih prava, protiv svega što ima veze s homoseksualizmom. I to se borio i na domaćem terenu, kao i na vanjskopolitičkom tvrdeći kako su i postojeći zakoni (recimo pravo na legalan i dostupan pobačaj) “u sukobu s našim vrijednostima, i vrijednostima evangeličkih katolika”. Pence tvrdi kako je slobodno štovanje ključ za jedan jednostavniji, slobodniji i sigurniji svijet.

“Kada se unište vjerske slobode, znamo da slijede slobode prava govora, medija, okupljanja, i niz drugih” rekao je tijekom samita posvećenog vjerskim slobodama. I Pence, još uz to, tvrdi kako je njegovo “stado” ugroženije negoli bilo koja druga religija na svijetu. Desetke milijuna dolara preusmjerio je za pomoć žrtava genocida, kršćana u Iraku (riječ genocid nije spomenuo kada je govorio o Rohingyama sa Suu Kyi).

“Nikoga se na svijetu ne mrzi i ne proganja toliko kao sljedbenike Krista”, kaže Pence. Biblija uči da se ne može služiti dvama gospodarima, a Pence se, sasvim je sigurno, poprilično trudi. Pence, čovjek od boga koji vanjskopolitičke uvjete možda i ne razumije, je tu da nas uvjeri (ili da uvjeri bijelu evangeličku bazu) kako je i Trump – čovjek od boga.

Klara Glavač (Express.hr)