hamburger-icon

Kliker.info

Umjesto čestitke voljenom gradu: Udlaga za iščašenu stvarnost

Umjesto čestitke voljenom gradu: Udlaga za iščašenu stvarnost

Februar 14
15:38 2017
Na današnji dan, prije 72 godine, partizanske snage su razbile otpor ustaško-njemačkih snaga i oslobodile Mostar. Danas 72 godine poslije, neću govoriti o porazu 369. vražije divizije Wermachta i 9. ustaško-domobranskog zdruga, niti o pobjedi mostarske mladosti i dalmatinskog dišpeta nad fašizmom.

Neću govoriti o golobradim mostarskim mladićima i djevojkama koji su iz gimnazijskih klupa ustali i suprotstavili se okupatoru i fašizmu zajedno, kao braća,  bez obzira na vjerske, nacionalne i  ideološke razlike. Donijeli su slobodu i skupo je platili vlastitim životima.

Danas govorim o mostarskoj stvarnosti, o gradu koji danas slavi fašiste i zločince, a ignoriše ili nipodaštava svoje najbolje sinove. Fašisti danas imaju svoje ulice u Mostaru, Mile Budak, Vokić i Lorković, Jure Francetić….Da Jure kao ni u pjesmi ne bude sam, pobrinuo se neki HDZ-ov povjesničar pa je u susjedstvu u mostarskom naselju Cim svoju ulicu dobio i Vitez Rafael Boban. Evo Jure, a evo i Bobana, baš kao u pjesmi….

Šutnja o ustaškim i fašističkim zločinima u Mostaru se podrazumijeva uz istovremeno potenciranje komunističkih  zločina i organiziranje raznih okruglih stolova, filmskih projekcija i publikacija o toj temi. Niti jedan nije organiziran o Jasenovcu i Staroj gradišci ili ustaškom logoru za djecu  u Jastrebarskom.  Ni slova o ustaškim zločinima nad mostarskim Jevrejima, Srbima i antifašistima. Na teritoriju na kojem vlada HDZ u Mostaru postoje i ulice Blajburških žrtava i ulica Žrtava komunizma, ali niti jedna u znak sjećanja na žrtve fašizma. Čak je i velikan hrvatske povijesti Matija Gubec pobrisan jer je predvodio seljačku bunu protiv vlastele. A ni jedna totalitarna vlast ne voli buntovnike. Tako je u Mostaru stradao i Matija Gubec.

Budućnosti radi, moramo poznavati vlastitu povijest i iz nje izvući pouke. Zločini su počinjeni i nakon oslobođenja Mostara. Svako ubistvo bez poštenog suđenja ne predstavlja ništa drugo nego zločin. Posebno je teško i nosi posebnu poruku kada se zločin dogodi nad vjerskim službenicima, kao što je slučaj sa ubijenim franjevcima. Franjevci su odigrali snažnu ulogu u bosanskohercegovačkoj historiji. I za vrijeme NDH veliki broj franjevaca je pomagao svojim susjedima Jevrejima i Srbima, a neki od njih su aktivno sarađivali i sa narodnooslobodilačkim pokretom.

Isto tako veliki broj franjevaca i katoličkih svećenika je aktivno podržavao NDH i poglavnika Pavelića, učestvovao u masovnom pokrštavanju Srba  ili je čak poput oca Zvonimira Brekala i upravnika logora Jasenovac fra Tomislava Filipovića-Majstorovića, direktno činio zločine.

I o prvim i o ovim drugim se danas javno ne govori. Govori se samo o žrtvama komuniznma. Zašto?

Zato što antifašistička ideja predstavlja jedinu stvarnu opasnost za totalitarnu vlast ustanovljenu na principu nacionalne homogenizacije kakvu u ovom slučaju predstavljaju HDZ i HNS. Upravo zato je “ljevica” i univerzalne vrijednosti kosmopolitizma koje ona sa sobom nosi, ma kako ona blijeda i razjedinjena danas bila, jedini neprijatelj ovakve vlasti,  i plaše je se više od Sotone.

Jer da nije tako, HNS koji pledira da bude krovna institucija cijelog hrvatskog naroda, ne bi se odrekao svijetle tradicije i najboljih sinova istog hrvatskog naroda koji  su dali živote u borbi protiv fašizma. Da je drugačije, danas bi delegacija HNS-a položila cvijeće na Partizansko groblje i poklonila se sjenama palih mostarskih Hrvata u borbi protiv fašizma. Ali, njih ti Hrvati ne interesuju jer ih se i mrtvih plaše. Plaše se njihovog kosmopolitizma i antifašizma jer je on prirodni neprijatelj nacionalne homogenizacije i isključivosti na kojoj počiva ovakva vlast.

Proteklih dana imali smo priliku vidjeti kako čuveni ortoped Božo Ljubić drži časove povijesti. Nije to prvi Ljubićev izlet izvan svoje struke. Bio je i ministar prometa i komunikacija, jednako neuspješan kao i u interpretaciji povijesti.  Ali to je moguće u ova iščašena vremena. Nijedan profesor povijesti, osim Zlatka Hasanbegovića, ne bi mu dao prolaznu ocjenu. Ortoped Ljubić neuspješno je pokušao postaviti udlagu za iščašenu mostarsku stvarnost.

Džaba sve Ljubićeve i Čovićeve udlage, vatromet sa Huma povodom predaje aplikacije za kandidatski status u EU, džaba predstojeći skup u Neumu pod nazivom “Hrvati predvodnici na europskom putu….” Jer put u antifašističku Evropu, koja kao svoj dan slavi Dan pobjede nad fašizmom, ne polazi iz ulice Jure Francetića jednako kao što se ni današnji Bundestag ne nalazi u ulici Hajnriha Himlera već  u ulici koja nosi naziv po Adele Schreiber-Krieger borcu protiv nacističkog režima.

Historia est magistra vitae ili povijest je učiteljica života. Ono što nisu naučili iz nje, naučiće ih antifašistička Evropa.

 Samir Nožić (Vijesti)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *