hamburger-icon

Kliker.info

Tomislav Marković : Kako se odreći Guče, kajmaka, rakije i ‘velike Srbije’?

Tomislav Marković : Kako se odreći Guče, kajmaka, rakije i ‘velike Srbije’?

28 Augusta
08:00 2019

Pored tradicionalnih strahova od promaje, uroka, crne mačke koja prelazi put, prolaska ispod merdevina i ogledala razbijenog u paramparčad, Srbijom je poslednjih godina zavladao i strah od promene svesti. Malo je reći da je u pitanju strah, pre bi se moglo govoriti o pravoj panici. Srpski rodoljubi noćima ne spavaju, a i kad usnu brzo se probude obliveni hladnim znojem, strahujući da će zli Zapad magijskim činima promeniti svest Srbima, tako da ovi zaborave na kosovski zavet, Lazarevu kletvu i Miloša Obilića, pa će se odreći Kosova, starih srpskih običaja, pečenja rakije, pravoslavne crkve, osveštanih tradicija, okretanja praseta na ražnju, ukratko – srpskog identiteta i postati nekakvi evrounijati.

Strah od promene svesti zahvatio je sve slojeve srpskog društva, nezavisno od stepena obrazovanja, ekonomskog stanja ili socijalnog statusa. Ugledni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Milo Lompar ističe da je Nemačka proklamovala promenu svesti kao jedan od uslova za ulazak Srbije u Evropsku uniju. Ugledni profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu i još ugledniji predsednik Političkog saveta Demokratske stranke Srbije Miloš Ković upozorava da ta promena znači “promenu onoga u šta Srbi veruju, što su zapamtili i od svojih srpskih predaka i vaspitača naučili” te veliku opasnost sluti u tome kako Srbiju vide Holm Zundhauzen i drugi nemački istoričari.

Uostalom, otkuda tim Nemcima pravo da se bave slavnom srpskom istorijom? Čak je i srpskim vrapcima jasno da srpsku istoriju mogu da shvate samo Srbi, što i sama reč kaže. Ugledni profesor sociologije na istom fakultetu Slobodan Antonić, koji u slobodno vreme proučava kulturne fenomene giljotinom, u knjizi Demontaža kulture pokazuje da je u toku pravi rat za promenu svesti Srbalja, a taj “rat za promenu svesti srpskog naroda direktno vodi od dehristijanizacije do potpune destrukcije nacionalne države i identiteta”. Čedomir Antić, ugledni profesor istorije na istom fakultetu i predsednik Naprednog kluba, pita se da li je u pitanju “promena svesti ili lobotomija” i strahuje da će nas zli zapadnjaci u sklopu tog neokortikalnog rata primorati da “pozdravimo nezavisnost Kosova i nemo posmatramo ukidanje [bh.entiteta] Republike Srpske”.

Pakleni planovi satanističkog Zapada

Dragan Milašinović, urednik Centra za otkrivanje političkih manipulacija i pristalica trećeg svetskog rata kao rešenja srpskog nacionalnog pitanja, otkrio je čak i metode kojima se služe srpski neprijatelji kako bi Srbima promenili svest. U pitanju je Overtonov prozor bez ragastova, koji je doveo do žalosnog stanja srpske kolektivne svesti: “Toliko se odmaklo u izdaji, urušavanju tradicije, nametanju stranih i tuđih vrednosti da se ovaj narod teško može uporediti sa svojim precima.” Ugledni pravoslavni publicista i član Predsedništva Dveri Vladimir Dimitrijević tvrdi da Imperija nastoji da Srbima promeni svest tako što će ih naterati da se odreknu kosovskog opredeljenja i duše.

Borac za srpsku ćirilicu iz Toronta Radomir Baturan smatra da “imperija zla” (koju on već decenijama podriva iznutra) menja svest Srbima, nagovara srpske majke da ne rađaju decu, a u toj promeni svesti im pomažu srpski i crnogorski političari, koji “policijom štite od naroda nakazne parade srama bezdetnih homoseksualaca”. Velimir Remić, glavni i odgovorni urednik rusko-srpske informativne agencije Gazeta, došao je do nepobitnog saznanja kako su “strani centri moći došli na ideju da proces izmene svesti počnu od najmlađih Srba”.

Njegova ruskokolonaška koleginica Dragana Trifković, direktorka Centra za geostrateške studije, koja radi kao ekspert za ruski Centar strateških ocena i prognoza i ruski Centar strateških konjunktura, panično upozorava na paklene planove satanističkog Zapada. “Promena kolektivne svesti podrazumevala bi odricanje čitavog naroda od sopstvene istorije, kulture, tradicije i religije”, veli Trifković te, s tugom u velikosrpskoj duši, zaključuje kako su “Srbi već jednom promenili svest kada su postali Jugosloveni” i kako su “posledice te nacionalne tragedije još uvek nesagledive”.

Mala pihtija i ‘velika Srbija’

Marko Tanasković, pravnik, romanopisac, borac za srpstvo, nekadašnji zamenik belog orla Dragoslava Bokana u časopisu Vodič za život, pažnji javnosti preporučuje knjigu Mrežni rat protiv Srba Slobodana Stojičevića, koja se bavi metodama specijalnog neoružanog rata SAD-a protiv srpskog naroda, gde se otkriva “očigledno postojanje plana atomizacije srpskog društva i promene svesti prosečnog Srbina”, koje Tanasković i Stojičević vide, na primer, u tome što “nevlasine organizacije posvećene ekologiji i očuvanju životne sredine odjednom preusmeravaju svoje delovanje na rodnu ravnopravnost i sprečavanje ‘nasilja u porodici'”.

Malo pojašnjenje za čitaoce neupućene u finese zlostavljanja i navodnika: nasilje u porodici je napisano pod znacima navoda jer se radi o nepostojećem fenomenu, a u osveštanu tradiciju spada pravo svakog srpskog domaćina da mlati ženu i decu u cilju njihovog prevaspitanja i ličnog rasterećenja od nagomilanih frustracija. Ugledni beogradski reperi i branitelji Kosova sa bezbedne distance iz benda “Beogradski sindikat” još su davnih dana u svom hitu Govedina objasnili u čemu se zapravo ogleda ta prokleta promena svesti, šta to od nesrećnih Srba traži zli zapadnjački svet:

Da se odrekneš Guče,
Kajmaka i radže,
A tolerišeš Hrvate, Borku,
Gej parade.

Malo pojašnjenje za čitaoce neupućene u finese hip-hop sindikalizma: radža je rakija, a Borka je Pavićević.

Dobro su reperi krenuli sa markiranjem ključnih toposa onoga što konzervativci doživljavaju kao srpski identitet, šteta što nisu pobrojali još neke elemente, kao što su: gibanica, čiča Draža, ćevapčići, svadbarski kupus, izlaz Srbije na more, sarma, podvarak, proširenje teritorija, ajvar, četnici u lepinji, škembići, Karađorđeva šnicla, Kosovo i Metohija sa ražnja, pršuta, burek, pokolj inoplemenika, mešano meso, čvarci, Dušanovo carstvo sa roštilja, komplet lepinja, pinđur, kosovski zavet ispod sača, šopska salata, crevca na žaru, svetosavlje lešo, ruska salata, mala pihtija i “velika Srbija”.

Jelek, anterija i opanci – po tome se znaju Srbijanci

Moglo bi se ovako nabrajati do prekosutra, neprebrojni su glasovi svesnih rodoljuba koji upozoravaju na pošast pozapadnjačenja i opasnost od promene srpske svesti koja dolazi sa Zapada. Međutim, dovoljno je pogledati sve te dične srpske rodoljube, pa će nakon pet sekundi postati jasno da upozorenja dolaze prekasno. Svi ti branitelji tradicije i srpskog identiteta nose odela po zapadnjačkoj modi, neki stavljaju čak i mrske kravate hrvatskog porekla, voze automobile, koriste pametne telefone, a tekstove protiv pozapadnjačenja Srba pišu na zapadnjačkim kompjuterima. Kao da nikad nisu slušali Snežanu Đurišić, koja lepo otpeva po čemu se prepoznaje pravi Srbin:

Jelek, anterija i opanci,
Po tome se znaju Srbijanci.

Nigde bridž pantalona, nigde zubuna i čakšira, niko ni gunj da ogrne, ili bar šajkaču da stavi na glavu. Svi odeveni po poslednjoj zapadnjačkoj modi, a udarili u naricanje nad gubitkom identiteta. O, kukavno srpstvo ugašeno, na šta si spalo kad su i najveći borci protiv promene srpske svesti odavno podlegli zapadnjačkoj propagandi. Možda će nekome outfit srpskih rodoljuba delovati kao sasvim sporedna stvar, ali to može da se učini samo neupućenima koji ne razumeju suštinu problema i ne poznaju tradiciju srpske borbe protiv pozapadnjačenja i promene nacionalne svesti. Nije strah od promene svesti tako nov kao što izgleda na prvi pogled, ta fobija je duboko ukorenjena u srpskoj tradiciji.

Fes i turski čibuk, simboli srpstva

Još je Jovan Skerlić početkom XX veka u studiji Omladina i njena književnost (1848-1871) zabeležio kako je izgledao otpor promeni svesti kod srpskih romantičara u XIX veku. Skerlić navodi da je u vreme romantičnog nacionalizma vladala “prava manija za nacionalizovanjem svega i svačega, posrbljavanjem svega što se dalo posrbljavati”. To se naročito ogledalo u odevanju. “Kao što je Aksakov, kao spoljnu oznaku svoga ruskog narodnjaštva, nosio kaftan i murmolku na glavi, tako naši smatraju fes kao znak svoga srbovanja. Vuk Karadžić svoj nacionalni fes ni u crkvi nije skidao, Branko Radičević je ostajao u kući sa fesom na glavi i dugim turskim čibukom u ruci.” Skerlić navodi da je Đura Daničić “jednog dana banuo u uredništvo Serbskog narodnog lista u punom hercegovačkom odelu”, a da je Svetozar Miletić “u Buni nosio seljačko odelo”.

Bili su omladinci spremni i na ličnu žrtvu, samo da sačuvaju srpski identitet od nasilne promene svesti sa mrskog Zapada: “Omladinci na igranke dolaze i igraju bez rukavica, na veliko nezadovoljstvo mladih igračica u belom odelu. Beogradski licejci su se zavetovali da će celoga veka nositi samo opanke, a stari Beograđani još se sećaju ondašnjih omladinaca koji su prolazili Gospodskom ulicom sa kabanicom na leđima i frulom za pojasom.” To izgleda kao sitnica, ali tada se ovakvo istočnjačko odevanje smatralo kao “vidni znak borbe udruženog Slovenstva protiv kulture švabeće”.

Najveća opasnost Srbima je pretila od nemačkih štifleta (Stiefel – čizme), bečkih šešira, frakova, pantalona i krutih kragni, kao što je lepo upozoravao Branko Radičević. Skerlić navodi i reči Slavka Zlatojevića, Brankovog druga i sledbenika, koji zapomaže kako je “kaput nagrdio naš gunj”, a “štivletne” – “naše opanke”, jer su opoganili narodnu dušu. Kad pogledamo naše današnje borce protiv promene svesti, vidimo da je bitka naših romantičara protiv odnarođivanja bila uzaludna. Iza ovog modnog konzervativizma stajalo je duboko uverenje koje je izrazio Vladimir Jovanović: “Sve što je dobro u srpskom narodu, to mu je od prirode; sve što je rđavo, to je tuđinski duh, strani uticaj.”

Takva uverenja nisu bila retkost u to vreme, u doba kad su formirane nacije. Ali, i ono što se danas smatra samorazumljivim i podrazumevajućim, kategorija nacije – nastala je takođe promenom svesti. Kako piše istoričar Erik Hobsbaum u delu Nacije i nacionalizmi: “Budući da je sama nacija bila tako nova s povijesnog stajališta, konzervativci i tradicionalisti bili su joj protivnici.”

Promjena svijesti Starih Slovena

Današnji konzervativci i tradicionalisti ponašaju se kao da je nacija večna, a koliko juče su njihovi istomišljenici bili glavni protivnici te pomodne novotarije koja puku menja svest. Međutim, i ta dalekosežna promena svesti kojom je stanovništvo transformisano u naciju je prava sitnica u odnosu na neke ranije istorijske preobražaje. Recimo, pokrštavanje Slovena je zahtevalo takvu promenu svesti i identiteta kakva se danas teško može i zamisliti.

Vekovima su naši preci Stari Sloveni bili mnogobošci, verovali u Peruna, Velesa, Svaroga, Svetovida i Triglava; imali su toteme i rituale plodnosti, negovali kult drveća, a dodole su prizivale kišu pesmom i igrom; zamišljali su svet kao ogromno stablo, palili su vatre, tragali za čarobnim i lekovitim biljem, pohodili šumska svetilišta i svete gajeve. A onda su hristijanizovani – što milom, što silom, radikalno su promenili i svest i način života, i uverenja i mišljenja, i sve što se promeniti moglo.

Rušili su stare paganske hramove i kipove, podizali crkve, molili se novom Bogu, a čak su napustili i drevnu tradiciju nepismenosti i započeli sa opismenjavanjem. Taj proces umalo da dovrše zli komunisti, koji su takođe menjali narodnu svest, pogotovo analfabetsku, ali ih, srećom, rodoljubi sprečiše u tom zločestom naumu, tako da danas po broju funkcionalno nepismenih prednjačimo u Evropi. Današnji tradicionalisti pravoslavlje doživljavaju kao srž identiteta, mada činjenice govore da je tradicija mnogoboštva kudikamo drevnija i dugotrajnija.

Konzervativne šimpanze i izdajnički Homo sapiens

Opet, i ta prelomna promena svesti nastala hristijanizacijom Starih Slovena bila je prava sitnica u odnosu na jedan raniji preobražaj koji su doživeli naši drevni preci. Pre nekoliko miliona godina jedna grupa se odvojila od roda šimpanza, počela da hoda na zadnjim nogama i da pravi oruđa od kamena. Njihovi potomci toliko su promenili svoju svest da su se potpuno odvojili od krila majke prirode, ovladali su vatrom i raznim veštinama, preobrazili se u Homo sapiensa i postali najmoćnija vrsta na planeti Zemlji. Umesto da se drže tradicije, da sede po drveću i dozivaju se neartikulisanim glasovima, naši preci su istrajno radili na promeni svesti, iz generacije u generaciju, pa su prevazišli svoje prirodne predodređenosti i stvorili ono što je danas poznato kao istorija i civilizacija.

Preobražavajući svoju svest, naši preci su prvo stvorili sebe, odnosno čoveka, a u tom procesu nastao je i svet kakav danas poznajemo. Krenuli su sa drveća, pa su, preko pećina, sojenica i zemunica, najzad stigli do vasionskih brodova, puta na Mesec i istraživanja svemira. Njihovi rođaci koji su odoleli iskušenju promene svesti i dan-danas egzistiraju potpuno isto kao i u drevna vremena, ljubomorno čuvajući tradiciju i autohtonost sopstvene kulture: žive u krdima, kreću se četvoronoške i spavaju u gnezdima sagrađenim od grana drveća na visini nedostupnoj grabljivcima.

Za razliku od svojih čovekolikih saboraca u bici protiv promene svesti, njima nisu neophodni medijski posrednici da bi poruku o očuvanju tradicionalnih vrednosti dobacili do publike: njihova rika se čuje na udaljenosti od 30 kilometara, i to bez ikakvih tehnoloških pomagala. Pogotovo onih koja su smišljena i napravljena na omraženom Zapadu.

Tomislav Marković (Aljazeera)

Podijeli

2 0 komentara

  1. Василије
    Василије 02 Septembra, 15:22

    ЕУ је ђаволско коло у које српски народ не жели да уђе.

    Odgovori
  2. Darko Savić
    Darko Savić 07 Novembra, 13:24

    Poštovani Markoviću Tomislave,
    odmah da kažem da nisam veliki poznavaoc Tvog opusa, malo sam pročitao Tvoje pjesme, Tvoje članke za Kliker, Aljazeeru-u, malo o onom kako zoveš autošovinizmu naših velikana, vidjevši malo da si 1976.godište, fin čovjek po figuri i ništa mi nije jasno šta se desilo sa tobom. Stariji sam od tebe 11 godina, školovan oficir, prošao sve strahote rata u Bosni, i ne mogu da vjerujem da iz tebe izvire toliko automržnje i autodestruktivnosti(kao štoi ni Ti rekao). Nisu Srbi idealni ali se moramo truditi da budemo što bolji. Ali da jedan mlad čovjek tako misli i piše šta ti pišeš stvarno mi nije jasno. Ko te je toliko povrijedio u životu, jesi li oženjen imaš li djecu, zašto si toliko nesretan?! PAZI, tvoje misli postaju tvoji principi u životu.
    Daj mi podtake o sebi i ja ću ti pokušati pomoći imam 6. čulo iz psihologije stečeno kroz rad sa ljudima. E-mail savicdarko50@gmail.com.
    Bez zle namjere Markoviću, vjeruj mi.

    Odgovori

Napiši komentar

Kliknite ovdje da poništite odgovor.

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku