Tjedna heftarica : Je li u SDA Seka ono što je u komunista bio CE-KA?
Umirujuće i odgovorno djeluje izjava Fadila Novalića, premijera Federacije BiH, data portalu “SB” da Vlada Federacije nije donijela odluku o spajanju dviju sarajevskih bolnica, Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” i Univerzitetskog kliničkog centra.
Piše : Senad Avdić (Slobodna Bosna)
Odluka o spajanju, ili nespajanju, parafraziram Novalića, uslijedit će nakon opsežne, stručne, multidisciplinarne analize koju rade, ili tek trebaju sačiniti eksperti iz različitih oblasti, medicine, ekonomije…
Nešto slično prije nekoliko dana najavio je i premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković, podsjećajući da njegova Vlada kao (su)osnivač ovih medicinskih institucija ne smije biti indiferentna prema njihovoj budućnosti, koja se posljednjih mjeseci ne samo projicira, nego i neskriveno provodi mimo kantonalne Vlade.
Iz kantonalnog budžeta se za zdravstveni sektor izdvaja 350 miliona godišnje. To znači da je od kraja rata do danas u sarajevsko zdravstvo “skrhano” okruglih sedam milijardi maraka. Svih tih dvije decenije, uz kratke, pomena nevrijedne intervale, izdašnim, zapravo i za siromašnija društva basnoslovnim parama, raspolagala je jedna stranka i ljudi koje je ona postavljala na dužnosti u ključnim zdravstvenim i medicinskim institucijama – od kantonalnog Zavoda za javno zdravstvo, pomenutih dvije bolnice, pa do domova zdravlja… Stranka demokratske akcije, naravno.
Zašto bismo, na neviđeno, vjerovali premijerima Novaliću i Konakoviću da će ovoga puta odgovorno i stručno, a još i transparentno (!) pristupiti temeljitoj reformi, racionalizaciji zdravstvenog sektora? (Primjer iz susjedstva: novi hrvatski mandatar, kanadsko-hrvatski biznismen Tihomir Orešković u jednom od prvih javnih istupa kazao je kako namjerava u Hrvatskoj primijeniti “kanadski model zdravstvene zaštite”. Uslijedile su žestoke reakcije, struka, politika, mediji, svekolika javnost na nož su dočekali ovu Oreškovićevu ideju o reformi hrvatskog zdravstva i on je nakon toga nikada više nije pomenuo.)
Ideja o pripajanju Opće bolnice UKC-u Sarajevo izvorno pripada bivšoj direktorici te bolnice i odnedavno direktorici ove druge bolnice Sebiji Seki Izetbegović, supruzi lidera SDA i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Navodno je uz nju stalo i neko priručno, ad hoc formirano ekspertsko društvo sastavljeno od njenih bliskih suradnika i prijatelja. I to stvar komplicira, i to nas tjera na oprez i rezervu prema najavama premijera Novalića i Konakovića da će se odluka o spajanju donijeti unutar “institucija sistema”.
Oprez dolazi iz najmanje dva razloga: prvi je taj što nije poznato da se muž Bakir ikada zahatorio supruzi Seki, da joj je odbio bilo koji zahtjev ma kako on neprincipijelan, pa čak i bizaran bio. Kršio je Izetbegović zakone i u korist osoba do kojih mu je mnogo manje stalo nego do nezajažljive, ambiciozne supruge.
Niko prije 15-ak godina nije vjerovao da je moguće Hamam bar (koji je vlasništvo vakufa) prepustiti u ruke Adil-begu Zulfikarpašiću da na njegovim ostacima izgradi Bošnjački institut. No, nakon dogovora sa ocem i sinom Izetbegović (Bakir je jedno vrijeme bio zaposlen u Zulfikarpašićevom Institutu u Zurichu), desio se neviđen pravno-građevinski nonsens: Zulfikarpašić je na svoje ime uvakufio nešto što je već bilo vakufsko. Usput je stradao i Institut za Istoriju Sarajeva, koji je u toj operaciji morao biti deložiran u neke neuvjetne navrat-nanos pronađene prostorije.
Prvu svoju poslovnu zgradu vlasnik “Avaza” Fahrudin Radončić sagradio je na atomskom skloništu u naselju Alipašino. Neophodne dozvole po zakonu je trebao tražiti od Ministarstva odbrane, ali ih je preskočio i dobio od Zavoda za izgradnju Kantona, na čijem je čelu tada bio Bakir Izetbegović, koji ni na koji način nije bio nadležan za atomska skloništa. Mislim da su predstavnici OSCE-a u to vrijeme podnijeli krivične prijave i protiv Izetbegovića i protiv Radončića; pojeo vuk magarca.
Ili, još jedan primjer kako pojedinac, ako se preziva Izetbegović, ipak može biti jači od države: izgradnjom zgrade BBI Centra na ruševinama rahmetli Robne kuće „Sarajka“ radikalno je izmijenjen regulacioni plan tog dijela Sarajeva. Vijećnici Općine Centar nekoliko su puta odbijali dati suglasnost na proširenje prostora, međutim, investitora to ni na šta nije obavezivalo; nadzorni organ na izgradnji tog trgovačkog Centra bio je Bakir Izetbegović i, kako je sam priznao, primao za to naknadu od pet hiljada maraka, ili eura, ne sjećam se…
Ohrabrujuće su najave, dakle, i Fadila Novalića i Elmedina Konakovića da će konačnu odluku o ujedinjenju dviju bolnica donijeti struka, a nakon toga i dvije vlade. Imamo, međutim, problem potpunog urušavanja autoriteta institucija države (od pravosuđa, do javne uprave), što i nije toliko tragično. Tragično je to što autoritet, dignitet, vjerodostojnost institucija, u najvećoj mjeri devalviraju i pojeftinjavaju ljudi, najčešće čelni, koji bi ih trebali graditi.
Barack Obama je ovih dana poručio da njegova supruga Michele nema, niti će imati, političkih ambicija nakon što njemu istekne mandat u Bijeloj kući, što je umirilo dio skeptične američke javnosti. Našu malu, jadnu, skromnu, isprepadanu javnost još bi više oraspoložila i umirila izjava gospodina Izetbegovića da se njegova supruga više neće ni oglašavati, ni petljati, ni lobirati, ni spletkariti u vezi sa sarajevskim bolnicama i da će poštovati svaku odluku koju donesu ekspertske ekipe i potvrdi izvršna i zakonodavna vlast u Kantonu i Federaciji…
U protivnom, neka zajednički spoje sarajevski Aerodrom i Kliniku za ginekologiju, pa da svi fino možemo odletjeti u tri pizde materine!
Komentari